Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
28.02.2007., srijeda
Rose: spasiteljičin spasitelj
|
(prethodni nastavak) Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta. ... Rose je skočila iz kreveta i otišla do prozora u predsoblju, odakle je vidik na vrt bio najbolji. Dok je odgrtala zavjesu i draperiju i otvarala prozor, režanje je postajalo sve agresivnije. U svjetlosti mjesečine koja je obasjavala vrt, Rose je vidjela dvije ogromne crne prilike, činile su se kao vučje. Dva ogromna vuka stajala su jedan nasuprot drugomu. Iako su obje životinje bile ogromne, veće od bilo kojeg psa ili vuka, ipak je jedna od njih bila nešto manja, mršavija i vidljivo slabija. No, ono što je Rose upravo gledala, nije bilo ritualno odmjeravanje snaga u kojem slabija životinja spušta uške i podvija rep a ona jača reži i pokazuje zube. Ne, ovo je režanje bilo jasna uzajamna prijetnja. Časak prije no što je borba zaista počela, režanje je prestalo. A stvarni je napad bio nečujan, i stoga još strašniji. Zubi su bljesnuli i sklopili se. Životinje su jedna drugu zgrabile za vrat. Rose je gledala kako se u tišini strašne čeljusti sve jače stežu. Dosta je dugo izgledalo da su snage izjednačene, a tada su manjoj životinji noge počele klecati. Rose je vidjela kako manji vuk počinje gubiti bitku. No, unatoč tomu, nije se predavao. Rose se prisjetila kako je njezina baka jednom rastavila dva psa koja su zločesti dječaci napujdali jedan na drugova. Polila ih je vjedrom vode. Rose je riješila učiniti isto jer, stajati po strani ... to jednostavno nije bilo u Roseinoj prirodi. Ona nije mogla slabiju životinju prepustiti propasti, ona nije mogla ostati samo promatrač. Nije poslušla glas razuma koji joj je govorio da ostane unutra, na sigurnom. Zagrnula je tanki svileni ogrtač koji joj je bio nadohvat ruke, natakla papuče na bosa stopala i izašla u vrt na stražnja vrata. Na zidu je bilo savijeno crijevo za polijevanje. Rose je odvrtjela komad crijeva i okrenula ručicu slavine naglo, do maksimuma. Jak je mlaz zapljusnuo dvije crne prilike koje zanesene borbom nisu niti primjetile Roseino prisustvo. Mlaz je bio tako jak te je oba vuka oborio na tlo. Tu su se pod tim snažnim mlazom razdvojili, valjajući se po travnjaku, pod mlazom koji im nije dozvoljavao ustajanje. Rose je namjeravala, usmjeravajući mlaz, otjerati veću životinju ... a onda vidjeti može li kako pomoći onoj manjoj, očito jako povrijeđenoj. Na trenutak joj se činilo kako svoje namjere uspijeva provesti u djelo. .. a tada je kraj vrtnog crijeva za polijevanje iskočio iz slavine. Očito je pritisak bio prejak. Voda je nastavila prštati iz slavine ... no mlaz na kraju vrtnoga crijeva presušio je. Rose je u trenutku shvatila kako je potpuno izložena i potpuno bez obrane. Jer ... veći se vuk već uspravljao iz kaljuže ... već je na nju usmjerio svoj užareni žuti pogled. Rose je intuitivno osjetila da mu ne smije okrenuti leđa, da ne smije početi bježati. Iako je do stražnjih vrata, koja je ostavila otvorena, bilo tek nekoliko koraka, Rose je znala da se ne može natjecati u trku s vukom. I Rose se počela povlačiti polako ... korak po korak unatrag. Kako bi ona učinila korak ... i vuk bi zakoračio. Osjećala je njegov pogled u visini svojega grla,vuk nije podizao pogleda do Roseina lica i očiju. Rose se povlačila sve sporije jer su joj se koljena kočila od straha, a vuk joj je bio sve bliže i bliže. Sad joj se već činilo kako osjeća vrelinu njegova daha. Kretala se unazad, duž zida, rukom dodirujući fasadu ... a vuk joj je prilazio sve bliže i bliže preko travanjaka ... a potom je zakoračio i na kamene ploče kojima je bio popločan dvorišni dio okućnice... Ploče od grubo otesanoga kamena bile su tu još od vremena Roseina djetinjstva, pa su ih vremenom obrasli lišajevi i mahovima. Nad popločani, dvorišni dio Roseina vrta, nadvijala se velika razgranata breza. Kad je vuk zakoračio pod brezu, kad se pripremao konačno zgrabiti Rose ... s brezove se grane na glavu vuka ...sručilo frkćuće klupko crnoga krzna i kandžama mu zaparalo njušku i oči. To je Lucifer hrabro priskočio Rosei u pomoć. Iznenađenje, bol, mlaz krvi u očima ... i ogromni je vuk zaskičao, stresao Lucifera s glave ... i odjurio podvijena repa. S lakoćom je preskočio vrtu ogradu i nestao Rosei s vidika. Rose nije imala vremena misliti o sebi i o svojem strahu. Uplašila se za svog hrabrog crnog mačka Lucifera koji joj je upravo spasio život. No, Lucifer joj je neozlijeđen, i još uvijek nakostrješene dlake i užarenih očiju , mijaučući pritrčavao kao da on želi provjeriti je li ona neozlijeđena. Rose je podigla mačka u naručje, nježno ga privila uz grudi i unijela ga u osvjetljenu kuhinju. Tu je Lucifera spustila na kuhinjski stol i pod snažnom kuhinjskom svjetiljkom pažljivo pregledala njegovo tijelo. Nije imao niti ogrebotine. Jedino mu je lijeva šapa pomalo krvarila jer je slomio jednu od panži dok je napadao zastrašujućeg protivnika. Hrabri moj macane ... spasitelju moj ... tepala je Rose Luciferu, uvjerivši se kako ni povreda pandže ne zahtijeva neko posebno zbrinjavanje. Tada je Rose Lucifera zatvorila u kuhinju. S police je uzela jaku baterijsku svjetiljku. Krenula je u vrt da vidi što je s vukom gubitnikom. Je li preživio ... i može li mu nekako pomoći? (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
27.02.2007., utorak
leptirica
Johnny Cash- Ring of Fire Hilary Duff, Play with fire |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
26.02.2007., ponedjeljak
Rose: o bratu vuku
|
(prethodni nastavak) Zvonce na ulaznim vratima se oglasilo, vani su se začuli dragi glasovi. Lukin bariton i Hanin alt, još uvijek dječji glasovi Helene i Anje, Hektorov lavež ... Rose je potrčala dočekati svoje najdraže goste. ... Ručak se protegao skoro do večeri. Djevojčice su čavrljale i igrale se s Hektorom i Luciferom. Lucifer, kojemu je Rose uskratila izlazak, u strahu da bi mogao susreti tajanstvene posjetitelje njezina vrta, jedva je dočekao društvo. Mazio se i preo dok su ga djevojčice gladile, igrao se s Hektorom s kojim se već ranije sprijateljio. Nakon ručka, dok su djevojčice bile zaokupljene igrom s kućnim ljubimcima, Rose je Hani i Luki pokazala fotografije otisaka iz svojega vrta i potiho im ispričala o objašnjenju varšavskog stručnjaka. Tako veliki otisci ... nevjerojatno ... rekao je Luka. Znaš, ipak je u pravu taj Varšavljanin. No, za svaki slučaj ... budi oprezna, ne izlazi u vrt noću. Ne vjerujem da bi se psi lutalice, a pogotovo vukovi, pojavili usred dana. I ne puštaj Lucifera van, još koji dan.... neka se strpi ... rekla je Hana . No, kada su Roseini gosti odlazili, dok se vani spuštao prvi sumrak, Lucifer je iskoristio priliku, šmugnuo između nogu ... i izjurio u vrt. Uzalud su ga svi zvali i dozivali. Provukao se, ispod plota, u susjednu bašču ... i negdje se pritajio. Ne brini tetice ... djevojčice su tješile Rose. Doći će on već.... nije po drugi puta večerao ....hihihihi! Rose je gledala kako se njezini gosti ukrcavaju u automobil. Hektor je skočio na stražnje sjedište, priljubio njušku o staklo i lajao, Hana i djevojčice su mahale, Luka se smiješio dok je okretao automobil. U sljedećem su trenu zamakli za ugao i izgubili se Rosei s vida. Do je prala posuđe, Rose je gledala kako se mrak sve brže spušta. Kuhinjski je prozor ostavila poluotvoren, pa je svaki čas dozivala Lucifera. Lucifere, Lucifere! Večera! Macaneeeee .... večera! Macan bi, inače, uvijek reagirao na dozivanje. Začas bi dojurio preko krovova susjednih kuća, ili preko plota iz susjednoga vrta, no sada se nije pojavljivao unatoč Roseinu upornom dozivanju. Nije pomoglo ni pominjanje «magične riječi» - večera. Rose nije mogla zaspati te noći. Bila je u brizi za Lucifera i nije se mogla oteti nemiru koji ju je sve snažnije obuzimao. Vrijeme je prvo kratila na svojem blogu. Ranije snimljene fotografije Lucifera, u različitim zgodnim pozama, složila je u slide-show. Pronašla je i nedavno snimljeni video-clip, koji prikazuje Lucifera kako hoda po plotu, vješto poput žonglera, a zatim s ruba plota skače na krov susjedove šupe. I video-clip i slide-show Rose je uklopila u kratak post o Luciferu koji je postajao prava zvijezda Roseina bloga. Bio je simpatičan svim posjetiteljima, a blogerica GorskiKristal raznježivala se na svaki post s Luciferom kao temom. Rose je ponovo pogledala video-clip s Luciferovim vratolomijama i to ju je umirilo. Lucifer je brz ... i dobar je penjač. U Roseinu vrtu a i u susjednim vrtovima bilo je dosta visokih stabala na koja bi se mogao uzverati, u slučaju opasnosti. Možda bezpotrebno dižem paniku ... pomislila je Rose. Psi ili vukovi .... najvjerojatnije se više neće pojavljivati. Ili neće barem noćas. Pošto je obišla drage blogove i ostavila komentare, te završila post o Luciferu i tajmirala ga za sutradan ujutro, Rose je ostala na Netu. Tema o vukovima zaiteresirala ju je, te je nastavila sa traganjem. Pronašla je zanimljiv web o telemetrijskom praćenju vukova u jednom nacionalnom parku. Ogrlica s radio-odašiljačem omogućuje praćenje kretanja vukova te potpunije upoznavanje njihovih životnih navika. Rose je saznala kako je zima najpovoljnije godišnje doba za vukove jer je tada njihov plijen ranjiviji. Čitala je : "....svi sisavci koji se zateknu na teritoriju vučjeg kretanja mogu postati vučjim plijenom.... " Zadivio ju je savršeni sluh i njuh vuka koji može nanjušiti plijen na udaljenosti od 3 km, a čuti njegovo kretanje i na udaljenosti od 10 kilometara. Slijedioje opis: "... čeljusti vuka sa zubalom od 42 zuba proizvode pritisak od 300 kg/cm ... vuk snažnim očnjacima usmrti plijen, a oštrim sjekutićima meso otkida u komadima i mrvi kosti ... nakon gutanja, probavni sokovi brzo razgrađuju velike količine mesa...." Rose je saznala i da vukovi moraju brzo odrasti tj. postati samostalni već do svoje prve zime, te da većina vukova strada od ljudske ruke. No, neki završavaju i pojedeni od vukova iz drugoga čopora. Stoga se vukovi uglavnom drže vlastitoga čopora koji broji od 5 - 6 do 20-tak jedinki. Otkrivala je nove detalje o socijalnom životu vučjeg čopora: " ... na čelu je svakoga čopora predvodnik – omega vuk, koji s vučicom čini alfa par, ostali su na nižoj, beta poziciji .... predvodnik čopora nije uvijek mužjak, to mogu biti i ženke, a predvodnik svoj autoritet ne nameće samo fizičkom snagom već i samopouzdanjem, odlučnošću, neustrašivošću. ...unutar čopora vukovi se bore za svoj status, no te su borbe uglavnom samo ritualne. Sezona parenja traje od siječnja do travnja. Vukovi čitav život provedu u paru, s izabranim partnerom. Ako partner strada, preživjeli se nerijetko povlači iz čopora i živi usamljenički..." Rose je s užasom ustuknula kada je na na webu ugledala fotografije vukova koje su ljudi izmasakrirali loveći ih zamkama, mamcima s otrovima, snajperom iz helikoptera .... Pokolji su se opravdavali optužbama kako su vukovi opasni po ljude. No, zdrav vuk rijetko napada čovjeka, a više ljudi strada od pasa, pa i vlastitih kućnih ljubimaca, nego od vukova. Predrasuda je i da vukovi ugrožavaju druge životnjske vrste na svojem teritoriju. Ukoliko se čovjek ne uplete, priroda se brine o ravnoteži. Nije točno ni da vukovi šire bjesnilo, češće su to lisice.... Čovjek nije samo čovjeku vuk ... čovjek je i vuku vuk ... gori od vuka... pomislila je Rose. Rose se prisjetila Sv. Franje Asiškog koji je vuka nazvao bratom. Sv. Franjo bio je omiljeni svetac njezine bake, pa je uz baku, Rose više saznala o njemu. Francesco d'Assisi. Rose se nasmiješila prisjetivši se svetčeve biografije - sin iz bogate obitelji koji hoda u vreći, propovijeda pticama, služi gubavce ... i vuka naziva bratom. Lik neobičnoga svetca, krhkoga tijela i snažnoga duha, zračio je humanizmom iz mraka srednovjekovlja ... sve do današnjih dana. Hvala ti i za jaslice, dragi svetče, pomislila je Rose sa osmijehom. Jer, Franjo Asiški bio je i tvorac ideje o prikazu rođenja Isusova živim figurama koje predstavljaju rođenje maloga Božića. Živi je prikaz postupno prerastao jaslice kakve su nam danas znane. A Božić ne bi bio Božić bez jaslica ... Kad bismo barem sve žive stvorove mogli smatrati braćom, poput sv. Franje Asiškog, pomislila je Rose. I, bilo joj je drago saznati da su i vukovi sve zaštićeniji. Kako bi izbrisala ružne slike iskasapljenih vukova Rose je pogledala foto galeriju prelijepih vučjih fotografija poznatog fotografa Montya Sloana, zaljubljenika u vukove. Vučji «portreti», prizori udvaranja, ritualnih borbi, ženki i mladunčadi, čopora u lovu ... Rose je osjetila kako njezina simpatija za vukove raste. Odlučila je, ako se tragovi u njezinu vrtu ponovo pojave, kontaktirati autora web stranice koju je upravo čitala. Od njega bi mogla dobiti više informacija, te se pobrinuti da se vukovi ... ako se o vukovima radi ... sklone iz grada gdje su izloženi pogibelji, te smjeste u rezervat. No, sad je čak bila sklona povjerovati objašnjenju varšavskog stručnjaka. Da, otisci su se vjerojatno izobličili i povećali zbog noćne vlage i pješčane podloge ... a možda se ipak radilo samo o psima lutalicama. Baš sam bespotrebnu paniku podigla! rekla je Rose poluglasno. Još je jednom, uzaludno, pozvala Lucifera. Bližila se ponoć, vrt je bio obasjan mjesečinom. Rose je obično loše spavala u noćima punog mjeseca. No, ipak, otuširala se i legla. I kao uvijek, Morpheus joj je došao u misli. Odjednom je osjetila kako i on na nju misli. I bila je sigurna – uskoro će ga vidjeti. S tom je lijepom mišlju usnula. No, san joj nije potrajao. Probudilo ju je glasno režanje koje je dopiralo iz vrta. (nastavak slijedi)  st. francis with wolf priča o Sv. Franji i vuku |
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
jeste li tvrdoglavi?
 Rusalka (ona kojoj se uši na slici ne vide) i Dugoušac, usred ukrajinske stepe, u rezervatu prirode Askania Nova Odmah smo se prepoznali. Two of the kind! Ponekad znam biti užasno tvrdoglava. Najčešće kad osjetim pritisak. Molbi ću teško odoljeti, a na naredbu ili prisilu, pa čak i na pretjerano insistiranje, odmah se nakostriješim. I tada - baš neću! Vremenom sam bolje naučila obuzdavati ono ebašhoću od onog ebašneću.  Askania Nova, djevičanska stepa |
- 11:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #
25.02.2007., nedjelja
Rose: obiteljski ručak
|
(prethodni nastavak) Pred Rose je bio dugi vikend. Nije ga željela provesti sama. Odlučila je pozvati na ručak svoje drage. Hanu, Luku i djevojčice Helenu i Anju. Sestra, šogor, nećakinje. Oni su bili njezina jedina obitelj. Rose je jako voljela svoju mlađu sestru Hanu. Vezivale su ih uspomene iz djetinjstva i zajedničko odrastanje. A kad je Hana stvorila vlastitu obitelj, Rose je uživala gledajući svoju mlađu sestricu u ulozi supruge, a potom i majke. Rose nije bila niti jedno niti drugo, ni supruga ni majka. Ponekad je mislila kako je to svjesno odabrala, a ponekad kako joj je sudbina te uloge uskratila. Dugo je vjerovala da joj je sudbina odabrala usamljeničku ulogu. No, nije se na usamljenost žalila, čak se i nije usamljenom smatrala. Toliko ju je stvari zaokupljalo, toliko je različitih interesa imala. Voljela je čitati i slikati, slušati glazbu i gledati filmove. Uživala je u svojem vrtu, u druženju s prirodom. Imala je ambicija u svojoj profesiji. Iako ju je okruživao vrlo uzak krug prijatelja, voljela se s ljudima družiti i promatrati ljudske sudbine. Pa ipak ... ponekad je mislila kao živi distancirana od drugih, pa i onih koji su joj bili dragi ... kako živi u nekom samo svojem svijetu, istkanom od snova ... kako ni prema komu ne osjeća potpunu bliskost. A tada je srela Morpheusa. Započela je Roseina i Morpheusova ljubavna priča, prepuna prepreka i zapreka. Morpheus, bog snova, mladolik, no star poput vremena, i smrtnica Rose čiji je život već ulazio u kasno ljeto, no koja se još uvijek osjećala poput djevojčice. Sreli su se na razmeđi svjetova, negdje između jave i sna. On se njoj isprva činio strašnim čudovištem, a ona njemu zanimljivom igračkom. A onda su im se sudbine ispreplele. Dodirnuli su se u jednom trenutku i shvatili da su kroz cijelo svoje postojanje jedno drugome išli ususret. A taj susret im je sudbine spojio u jednu. Rose još uvijek nije znala kamo ta njihova zajednička sudbina teče, no znala je – čak i ako se više nikada ne susretnu, ona i Morpheus ostaju povezani neraskidivim nitima. Nitko te niti prekinuti ne može. Čak ni Thanatosova kosa nije za to dovoljno oštra. A zamahe Thanatosove kose Rose je osjećala svud oko sebe. Još uvijek je zamahivao neuspješno i slijepo, no njoj sve bliže. Odgovor varšavskoga zoologa stigao je u međuvremenu, no nije odgovorio na Roseine slutnje. Varšavskom su se stručnjaku dimenzije otisaka šapa, snimljene u Roseinom vrtu, učinile tako nevjerojatnima da je ustvrdio kako to – jednostavno nije moguće. Pa je stvar protumačio na sljedeći način: « ... nevjerojatne dimenzije otisaka ... najvjerojatnije psećih ...najvjerojatnije su rezultat izobličenja izazvanih noćnom rosom tj. vlagom ...zbog koje su se otisci u pjesku najvjerojatnije izobličili i povećali ... bla bla bla ...» Rose je do sada već naučila vjerovati u najnevjerojatnije, pa nije najvjerojatnije objašnjenje prihvatila, iako je pred starim profesorom, svojom kolegom, odglumila prihvaćanje. Bila je sigurna da se otisci, pseći ili vučji, nisu slučajno pojavili u njezinom vrtu. Osjećala je da će ih jednog jutra ponovo vidjeti. Osjećala je da će je ti tragovi nekamo odvesti, no još nije znala kamo. Rose je, toga vikenda, da načas svrati turobne misli, spremala ručak za svoje drage. Dok se riža kuhala, ona je sjeckala, na velikoj drvenoj dasci, sastojke za paellu. Pileća i pureća prsa, korijenasto povrće, celerove stapke ... Svemu će dodati škampe, zrna mladoga kukuruza, grašak u zrnu i grašak šećerac u mladim mahunama. Naglo će, u woku, sastojke ispržiti na mješavini hladnoprešanog maslonova i sezamova ulja, pa zaliti tamarijem, posuti sjeckanim peršunovim listom i parmezanom, ukrasiti maslinama. Pripremila je cijelu malu paletu različitih salata. Matovilac i radič, ribani celer, cikla ... Nabavila je bocu burbona FourRoses i nekoliko boca lijepoga plavca, colu i voćne sokove za djevojčice. Ispekla je kolač i glazirala ga crnom čokoladom, u zamrzivač spremila veliko pakovanje sladoleda, istukla slatko vrhnje, u posudicu nasula sjeckane i pržene listiće badema za posipavanje. Kupila je i nekoliko psećih slastica za Hektora, jazavčara koji je bio ljubimac sestrine obitelji i kojeg je također pozvala u goste. Na stol je prostrla lijepi stoljnjak, iz ormara izvukla najbolje porculansko posuđe i kristalne čaše, odrezala nekoliko rascvjetalih grančica japanske dunje iz vrta ... Čekajući svoje drage goste, sjedila je u crvenoj stolici, pred računalom i pijuckala FourRoses. Pošto je izabrala lijepu obiteljsku fotografiju iz svoje kolekcije i postavila je kao wallpaper, sada je birala glazbu koju će slušati dok objeduju. Zvonce na ulaznim vratima se oglasilo, vani su se začuli dragi glasovi. Lukin bariton i Hanin alt, još uvijek dječji glasovi Helene i Anje, Hektorov lavež ... Rose je potrčala dočekati svoje najdraže goste. (nastavak slijedi)  |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
život je ruža, što rascvjeta se ... ponekad
|
- 15:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Obiteljski ručak kod rusalke
... za 8 osoba, 2 psa, 3 mačke ... a zlatnim se ribicama broj ne zna .... |
- 09:11 - Komentari (37) - Isprintaj - #
24.02.2007., subota
Rose: tragovi, 3
|
(prethodni nastavak) Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: Mammalia Red: Carnivora Porodica: Canidae Rod: Canis Vrsta: lupus Teritorijalna vrsta, rasprotranjena na sjevernoj polutki Zemlje, živi u čoporu u kojem vladaju strogo utvrđeni hijerahijski odnosi. Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva, najrasprostranjenija zvijer na zemlji, danas sve ugroženija. Rose je potražila podatke o veličini vuka i saznala kako najveći vukovi žive u šumskim područjima Letonije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade te dosežu dužinu tijela do 160 cm, od vrha njuške do početka repa. U ramenima visinu oko 80 cm, uz težinu do 80 kg. Vuk je mesožder, no jede i bobice i kukce. Može pojesti zadivljujuću količinu mesa odjednom, čak 10 kilograma. No, tada dio povrati i zakopa, da bi potom ponovo potražio tu svoju «smočnicu». Rose je pogledala niz fotografija vučjih tragova i saznala dimenzije - otisak prednje šape odraslog vuka dug je 11 - 12 cm i širok 7 - 8 cm. Na osnovi samo jednog otiska šape ne može se utvrditi je li ga ostavio vuk ili pas iste veličine. Stražnje noge u vuka kreću se u istoj ravnini s prednjima, dok većina pasa stavlja stražnje noge unutar traga prednjih nogu. Vukovi se kreću gotovo pravocrtno, ne skrećući puno s puta. Površina pijeska u Roseinu vrtu bila je premalena, a otisci na njoj suviše ispremiješani da bi se mogla uočiti pozicija stražnjih i prednjih šapa, no dimenzije otisaka bile su sasvim jasne. I gotovo dvostruko veće od od navedenih! Nisam baš puno pametnija nakon ovog ... pomislila je Rose, no nastavila je istraživati. O načinu obilježavanja teritorija, o socijalnim odnosima unutar čopora, o uglavnom neuspješnim pokušajima pripitomljavanja vuka, o demonizaciji i proganjaju vuka, o njegovom istrebljivanju i pokušajima zaštićivanja ... Čak su i bajke i priče učvršćivale predodžbe o vuku kao o zlom, krvoločnom stvorenju. Rose se sa sjetom prisjetila lica svoje bake, vješte pripovjedačice, i njezina glasa: Živjela tako, jednom davno, mala djevojčica. Svi su je voljeli, jer bila je dobra i draga, no znatiželjna. Najviše ju je voljela njezina baka. Šašila joj je lijepu crvenu kapu, koju je djevojčica uvijek nosila. I svi su je prozvali - Crvenakapica ... Rose je zaključila daljnju potragu. Odlučila je: Morat ću se strpiti, dok varšavski zoolog ne pošalje odgovor. Ustanovila je da je ponoć odavno prošla, te krenula na počinak, no san joj nije dolazio na oči. Rose je provela je nemirnu i gotovo potpuno besanu noć, osluškujući i povremeno zavirujući kroz prozor u svoj vrt. Pošto nije mogla usnuti, u svoj je comp ubacila CD s klasičnim crno-bijelim filmom. Kratak susret, Davida Leana. Prigušila je zvuk gotovo potpuno i po neznamkoji put gledala dragi joj film. Susreti i rastanci nesretnih ljubavnika ... sve do konačnog rastanka. Kad se završna špica filma konačno odvrtjela, Rose je ostala sjediti u svojoj crvenoj fotelji, zureći u ekran monitora, razmišljajući o svojim susretima i rastancima s Morpheusom. Je li njihov posljednji susret bio zaista posljednji? Je li njihov posljednji rastanak bio i konačni rastanak? Ne, to ne bi mogla podnijeti ... Rose je ustala, prošetala sobom, te ponovo otišla do prozora u predsoblju. Prozor je gledao u vrt, osvjetljen samo vrtnom svjetiljkom i sablasno pust. Solarne svjetiljke nisu svjetlile jer su prethodni dani bili oblačni, pa se solarne ploče nisu dovoljno napunile. Rose je dugo stajala kraj prozora, zureći u mrak. Otišla je u kuhinju, da vidi što je s Luciferom. Bio je prilično ljut, čitavog dana, jer Rose nije popuštala njegovim «nagovaranjima» da ga pusti u vrt. Lucifera je zatekla na prozoru. I on je, poput Rose, sjedio i zurio u mrak ... Zurio je i pozorno osluškivao, neki, samo njemu čujan zvuk, koji je dopirao iz vrta. Osluškivao je tako usredotočeno, da nije čuo kako Rose otvara kuhinjska vrata i prilazi prozoru na kojem je sjedio. Kada je Rose spustila ruku na Luciferova leđa, da bi ga pogladila, on je frknuo od straha i skočio uvis. Rose, nervozna od nespavanja i osluškivanja, također se trgnula ... gotovo da je i ona skočila uvis, poput Lucifera. Luciferova i vlastita reakcija nasmijale su Rose, unatoč svemu. Nasmijala se glasno, dok ju je Lucifer, povrijeđen u svojem mačjem dostojanstvu, ljutito gledao. Ne ljuti se na svoju Rose, macane ... rekla je. Lucifer je skočio s prozorske daske i, repa dignutog uvis, prišao Rose, tiho mijaučući. Rose se sagnula prema njemu, a on se uspravio na zadnje šape, dok je prednjima dodirnuo Roseino lice, pažljivo uvukavši pandže. Rose je nježan dodir Luciferovih crnih šapa podsjetio na Morpheusa koji je već više puta do sada navlačio Luciferovu krinku. Tako ju je podsjetio na Morpheusa, da su joj suze grunule na oči. Podigla je Lucifera u naručje i ponijela ga sa sobom u sobu. Ubrzo je bila u postelji, a Lucifer se do nje sklupčao, tijesno se uz nju priljubivši, predući i gurajući Roseinu ruku, kad god bi s glađenjem prestala. Vani je već svitalo, kad su Rose i Lucifer utonuli u san. Prije no što su se tamna krila sna sklopila, Rose se zapitala: Što li je to Lucifer tako pozorno osluškivao? Mačka iz susjedstva ... neku noćnu pticu ... ili .... ... Sutradan je Rose, još uvijek u svojoj plavoj spavaćici, ogrnuta velikom crvenom pletenom maramom, izišla u vrt. Hrpica pijeska, koju je jučer tako pažljivo poravnala, bila je netaknuta. Veliki pas ... ili vuk ...jedan ... ili obojica ... nisu ostavili nikakvog traga u pijesku. Nisu pohodili Rosein vrt te noći, ili su se klonili pijeska i hodali po travnjaku, gdje Rose nije mogla pratiti njihove tragove ... No, slutila je da je netko te noći ipak njezin vrt pohodio. Lucifer je imao savršeni mačji sluh. Lucifer je noćas čuo nekoga kako Roseinim vrtom hodi .... no, koga? (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Šeherezada
|
- 11:11 - Komentari (37) - Isprintaj - #
23.02.2007., petak
Žute dunje
|
- 21:31 - Komentari (22) - Isprintaj - #
djevojko, šećer-jabuko!
|
- 10:41 - Komentari (27) - Isprintaj - #
22.02.2007., četvrtak
Rose: tragovi 2
|
(prethodni nastavak) Rose je, prije no što je krenula na posao, još jednom obišla vrt. Tragovi su još uvijek bili tu. No, kad ih je pozornije pogledala, shvatila je, sa zaprepaštenjem, da se radi o dva traga. Oba pseća, oba ogromna. No, jedan je bio nešto manji i nešto plići. Njezinim su vrtom prošle noći prošetala dva psa, oba velika ... zastrašujuće velika! U Roseinim mislima proletjela je slika psećeg para. Mužjak i ženka, trče kroz noć, bokovima se dodirujući. No, odmah je znala da je ta slika samo njezina romantična maštarija. Čučnula je i istraživala tragove što su se na pijesku ocrtavali. Da, bili su to, sasvim sigurno, tragovi dvaju životinja, dvaju pasa ... ili ... možda vukova. Rose je odmahnula glavom. Vukovi?! Tako su rijetki, otkud dva vuka u njezinom vrtu, gotovo usred grada? Razgledala je dalje. No, jedino je bilo jasno da se radi o dvije životinje čiji su tragovi pseći, ili nalik psećima. I da su obje životinje, najvjerojatnija psi, vrlo velike. No, jedan od njih bio je veći od drugoga, sudeći po veličini i dubini otisaka. Jesu li ti čudni psi njezinim vrtom šetali zajedno? Ili su došli u različito vrijeme, pa se nisu niti susreli? Možda je onaj kasnije prispjeli njušio trag prethodnika, odgonetajući mirisne poruke? Rose to nije mogla iz tragova očitati. No, njezin je nemir rastao. Znala je kako mora zagonetku riješiti, pa se odmah i prisjetila tko bi joj u tomu mogao pomoći. Rose se vratila u kuću i uzela fotoaparat. Ponovo je otišla u dno vrta, do hrpice pijeska i fotografirala, više puta, iz različitih uglova, otiske šapa. A potom je brižljivo izravnala pijesak kako bi mogla vidjeti hoće li se na njemu pojaviti novi tragovi. Premda, tko zna. Možda neće, sutra ujutro, zateći nove tragove. Ni sutra, niti ikada više. Gotovo da je poželjela da se dogodi upravo to. No, slutila je da se to neće dogoditi. Kada je završila s predavanjima, Rose je pokucala na vrata kabineta kolege s katedre za biologiju. Bio je to stari profesor koji je predavao zoologiju. Sjedio je uz računalo i pisao članak o kormoranima, za koje je bio stručnjak. Rose ga je zamolila da pogleda fotografije otisaka koje je u svojem vrtu snimila. Fotografije je isprintala na svojem računalu i strpala ih u torbu prije no što je krenula na posao. Rose nije ništa objašnjavala kolegi, samo ga je upitala može li joj reći o čijim se to tragovima radi. Hmm ... vuk ili pas. Vučjak. .. rekao je stari profesor, čim je bacio pogled na fotografiju. Nego, Rose ... upitao je ... imaš li fotografiju iz koje bi se mogla procijeniti veličina otisaka? Rose je iz torbice izvukla još jednu fotografiju. Snimila ju je tako da je uz veći otisak na pijesak položila malo drveno ravnalce. To je sad već druga priča ... rekao je kolega ... pošto je shvatio o kojoj veličini otiska se radi. Druga priča, draga Rose, i to sasvim neobična priča .... I dalje je gledao fotografiju a zatim je podigao upitni pogleda do Roseina lica. Rose, odakle ti ta fotografija? Rose je već zaustila ... da slaže. No, ona nije bila vješta lažima, a uz to, stari joj je profesor bio prijatelj. Nije mu mogla lagati, pa je samo rekla: Molim te, ne pitaj me to. U redu Rose, premda si me vraški zaintrigirala. Ja doduše nisam ekspert za vukove ... niti za pse. Znaš da su barske ptice moja specijalnost, a kormorani moja ljubav ... No, ono što vidim je vraški čudno. Ipak znam toliko da trag te veličine ne odgovara vuku ... a pogotovo ne vučjaku. No, daj mi dva tri dana. Istražit ću. I poslati fotografije kolegi iz Varšave, s katedre za zoologiju, koji se bavi vukovima ... pa će nam tada možda biti jasnije. Nego, imaš li možda te fotografije i u elektronskom obliku, da ih ne moram skenirati kako bi ih mogao kolegi poslati? Hitra Rose odmah je shvatila o čemu se radi. I stari je prijatelj, unatoč godinama, bio vrlo hitar. Htio je "ispipati" nije li možda ona snimila te fotografije. Iako je fotografije imala i na disketi, tu u svojoj torbici, odlučila je to prešutjeti. Samo je odmahnula glavom. Najljepše se zahvalila kolegi i vratila se u svoj kabinet. Dok čeka odgovor zoologa iz Varšave, i sama će malo istražiti, prvo na Netu, a potom i u knjižnici. No, nije joj se isplatilo počinjati.Morala je obaviti još niz konsulatacija sa studentima. Učinit će to večeras, u miru, kod kuće. (nastavak slijedi)  vučji tragovi |
- 23:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #
rascvjetala japanska dunja u rusalkinu vrtu ... i u vazi
|
- 15:11 - Komentari (27) - Isprintaj - #
21.02.2007., srijeda
Rose: Tragovi
|
(prethodni nastavak) Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu. Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare. A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove. Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila. I lakše će čekati Morpheusa. ... I Rose je čekala. Odlučila je čekati strpljivo i suzdržati se od pretpostavki o razlozima Morpheusove odsutnosti. Željela je vjerovati kako Morpheus želi k njoj doći. Željela je vjerovati kako Morpheus s istom čežnjom i željom iščekuje ponovni susret. Željela je vjerovati kako je nečim spriječen. Željela je vjerovati, pa je i vjerovala. Ali, vjera joj se sa sumnjama i strahovima miješala. Rose se pitala: Nije li se Morpheusu dogodilo nešto loše? .... pitala se nije li ona nečim izazvala tako dug rastanak. Morpheus joj je bio potreban. Više nije znala živjeti bez njega. Bio joj je sada potreban više nego ikada. Trebala joj je njegova zaštita i utjeha. Jer sad joj je na tragu bio strašan lovac. Već je uspjela izbjeći tome strašnom Grabežljivcu, no pitala se koliko će je još dugo služiti sreća. Rose je nalazila utjehu u svojoj obitelji. No, nije se mogla povjeriti Hani, svojoj sestri. Željela ju je poštedjeti brige, sačuvati i nju i njezinu obitelj svake opasnosti. Nije se mogla povjeriti niti svojim prijateljima s bloga. Kao što se ranije, dok je još vjerovala kako je Morpheus posve zao, bojala da bi mogla dovući čudovište i njegovu pozornost skrenuti na nekoga od prijatelja blogera, tako se sada još više bojala. Thanatos bi mogao svoj smrtonosni pogled usmjeriti prema nekome tko joj pokušava pomoći. Znala je kako Thanatos ne podnosi da netko stane između njega i izabrane lovine. I zato se, dok je na blogovima prijatelja komentirala postove, nastojala prikazati vedrom i bezbrižnom. A u Roseinim se postovima odjednom pojavilo nešto novo. Rose je počela pisati poeziju. Svoju je ljubav i čežnju pretakala u stihove. Nije baš imala visoko mišljenje o tim svojim poetskim tvorevinama, no ipak ih je i dalje pisala. Ponekad i nekoliko pjesama dnevno. srce mi poput krila ranjene golubice drhće, jedini, a kapljice krvi poruku tebi pišu. poletjeti ne mogu, mili. uzalud oblake gledam. nigdje sunca, niodtkud lijeka spasenja niodtkuda .... u prašini tvoja golubica, leži, voljeni, o letu s tobom sanja. srce joj krvari, a ne krilo .... Rose se nadala da će njezine poruke stići do Morpheusa. I čekala je, sve nestrpljivije, sve uznemirenije ... no nije gubila nadu. Noću bi, odlažući odlazak na počinak unedogled, konačno lijegala u svoju postelju, pustu i hladnu. Prizivala bi Morpheusov modri pogled, njegove dodire i poljupce. Ruka bi joj posegnula za jastukom, no uzglavlje joj je bilo prazno. Učinilo bi joj se kako pod prstima osjeća obrise lijepog Morpheusova lica. Visoko čelo, pravilan nos, istaknuta brada ... i usne ... i usne. Poslala bi, u mislima, cjelov Morpheusu, prije no što bi usnula. Morpheus bi joj bio posljednja svjesna misao. Nadala se da će joj barem u san doći. No, nije ga bilo. Ni u snu ni na javi. Morala je i dalje čekati. Osjećala je kako čekati više ne može. I dalje je čekala i iščekivala. A tada je Rose, jednog jutra, obilazeći upravo rascvjetalu japansku dunju u svojem vrtu, opazila čudne otiske u hrpici pijeska koja je ostala u dnu vrta nakon radova na fasadi Roseine kuće. Otisci su bili ogromni i ličili su na pseće. Rose se pitala: Koliki li mora biti pas čije šape ostavljaju takve otiske? Jer, otisci su bili džinovski. Pitala se: Odakle li je taj ogromni pas dolutao? Kako je uspio preskočiti ogradu? Što li u njezinom vrtu traži? Odlučila je svoga mačka Lucifera neko vijeme držati zatvorenog u kući. Nije znala kako bi Lucifer prošao, ako bi na takvog velikog psa naišao u nekoj od svojih noćnih šetnji. Dok je promatrala velike i duboko u pijesak utisnute pseće tragove, počela ju je obuzimati nelagoda. I pitala se: Zašto? Iako je bila cat person, Rose se nije bojala pasa. Bez zaziranja bi pomilovala i najveću pseću lutalicu ... i nikad je ni jedan pas nije ugrizao, čak niti na nju zarežao. Stoga se Rose pitala: Zašto je pseći tragovi u njezinu vrtu tako uznemiruju? (nastavak slijedi) Ubrzo, nadam se. |
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
Gdje se to susreću duša i tijelo?
Death Cab For Cutie - Soul Meets Body |
- 12:11 - Komentari (27) - Isprintaj - #
20.02.2007., utorak
ruža, bijela il' crvena?
|
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
svitanje
 Vladimir Kush: Sunrise svitanje već pukla je ljuska današnjeg dana, žutanjak se jutra žuti. već oblaci se rumene na obzorju, već pjevaju ševe. a ja se jutru opirem, moj romeo. ne, ne sja sunce! to padaju zvijezde. ne, nije to ševin pjev! to pjesma slavuja odjekuje. slijepit ću ljuske razbijenog jutra, dragi. neću mu dati da svane.  Frank Dicksee: Romeo and Juliet |
- 12:01 - Komentari (36) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
Putnik i putokazi
 crossroad Putnik i putokazi kažiprstom rub mi usne ocrtavaš, poljupcu put pripremaš. pogledom vrat mi miluješ. glavu zabacujem i grlo slatkim ugrizima predajem. vrele ti usne grudima mojim putuju. o, mili kako vješto pratiš moje putokaze! dok ti put nalaziš, ja se gubim, moj putniče. tlo mi se pod nogama izmiče.  kirsty lorenz: rose in bloom "We've Got Tonight", Dolly Parton- Kenny Rogers Imamo danas, dragi. Tko mari za sutra? |
- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Kardiogram: And suddenly my heart goes boom!
Eurythmics - There must be an angel |
- 05:11 - Komentari (38) - Isprintaj - #
18.02.2007., nedjelja
Galatea
|
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
zubić vila
Dan Fogelberg - The Language Of Love |
- 16:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Rusalka u začaranim jezercima stanuje, opet meme
|
- 10:11 - Komentari (25) - Isprintaj - #
17.02.2007., subota
Školjka i biser
|
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
Rusalkina žablja čegrtaljka
|
- 20:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Rusalka se sprema na maskenbal kod Pinky-Lunne i Njofre
- 10:49 - Komentari (29) - Isprintaj - #
16.02.2007., petak
rusalkino jezero
|
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
Rusalka - material girl
madonna-material girl |
- 12:30 - Komentari (33) - Isprintaj - #
15.02.2007., četvrtak
Windmills of my mind ...
|
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
Lucky - mali i veliki
|
- 13:01 - Komentari (38) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
iza zatvorenih vrata
|
Charlie Rich - Behind Closed Doors iza zatvorenih vrata iza zatvorenih vrata, gdje naš svijet počinje, sve drugo nestaje, ostajemo samo ja i ti. zatvorimo vrata, mili, zastore spustimo, ušutkajmo telefon, otjerajmo brige, iza zatvorenih vrata i spuštenih zastora, ostanimo samo mi. ne postoji ništa osim ovog trenutka, mila, svijet je upravo nestao, sa mnom si samo ti. prigušimo svjetla, upalimo svijeće, u njihovoj se zlatnoj svjetlosti okupajmo, jedina. dodirni me i pogledaj, jedini, večeras sam lijepa, samo za tebe. iza zatvorenih vrata, gdje naš svijet počinje, sve drugo nestaje, ostajemo samo ja i ti.  vladimir-kush-candle Charlie Rich - Most Beautiful Girl Što li ću sve uraditi, iza zatvorenih vrata ... kako bi On pomislio - da sam Ja ta ... the most beautiful girl! |
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
Mojem Dragom za Valentinovo: Voljeti volim!
Donna Summer - Love to love you baby |
- 11:15 - Komentari (42) - Isprintaj - #
13.02.2007., utorak
brod s jedrima od leptirovih krila
|
- 22:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Lucky show
|
- 11:21 - Komentari (46) - Isprintaj - #
Nocturno
|
- 00:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #
12.02.2007., ponedjeljak
tammy wynette stand by your man
|
- 21:37 - Komentari (39) - Isprintaj - #
prilike i neprilike s vašim dragim kompjutorom?
|
- 06:29 - Komentari (36) - Isprintaj - #
11.02.2007., nedjelja
Dođi, mili, ma se ne ljubili, ma se samo očima vidili.
|
- 15:30 - Komentari (62) - Isprintaj - #
poljubite žabca!
|
- 12:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #
kad žena ljubi
|
- 09:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #
10.02.2007., subota
Rose među prijateljima
|
(prethodni nastavak) Rose je čitala sve te poruke. Osjetila se ohrabrena. Poruke su pisali posjetitelji - blogeri. Neki su od njih već dugo dolazili na njezin blog, u njezin svijet Jave i snova. Drugi su se pojavili odskora. No, i jedne i druge Rose je smatrala prijateljima. Brzo bi procijenila tko će od posjetitelja doći ponovo. I odmah je, pri prvom posjetu nekom blogu, znala hoće li tamo otići opet. Privlačili su je vrlo različiti blogovi. No, jedno je svima bilo zajedničko. Blogeri koji su ih pisali imali su što reći. I govorili su to na svoj način. Rose je sa svojim prijateljima blogerima zaista razgovarala. Na njezinu blogu je bilo malo komentara tipa cool blog, pozz, ciaoo ... Rose je slušala i pamtila. Rose je s pažnjom čitala prijateljske komentare, svaki joj je bio dragocjen. Preletjela je pogledom preko poznatih imena. Bili su to ustvari nickovi, no govorili su o tim ljudima više od njihovih vlastitih imena koja su Rosei bila nepoznata. Jer, svjetovna su im imena nametnuli roditelji ili kumovi, a nickove su birali sami. MorskiVuk. Prijatelj, osobito drag. Čovjek od malo riječi kad je njegov osobni život u pitanju. Ali tako uzbudljivo rječit kad' piše priče. Svaku bi njegovu priču Rose čitala više puta. Iz priča je zračilo životno iskustvo, snažne emocije. Rose je voljela poetiku njegove proze. Uživala je i u rijetkim pjesmama, koje sam autor nije osobito cijenio. No, i pjesme su bile snažne, svedene na bitno, bez kićenih ispraznih ukrasa. Ni, Vukov Lex, doberman koji je bio zaštitni znak njegova bloga, nije trpio ni bandane ni ogrlice. Trčao je svomu gospodaru uz bok, slobodan poput njega. Krijesnica. Blog vizualno savršeno lijep. Blogerica koja suvereno barata formom, pa pomaže i drugima pronaći svoju vizualnost. Tekstovi s akribijom napisani. Autentične misli i osjećaji, izrečeni precizno, logično i zanimljivo. Pronicljivo razumijevanje svih nijansi u postovima prijatelja. LudaGljiva. Mlađahna. Brza na jeziku i tipkovnici. Vesela, no ne i površna. Iza te prpošnosti Rose sluti i priličnu osjetljivost. Svaki tekst LudaGljiva ilustrira vlastitim fotografijama. Savršeni detalji iz prirode, savršeno snimljeni. Specijalnost - komentari u stihu. A Luda ih Gljiva sipa ko' iz rukava, na svaku moguću i nemoguću temu. EbašHoću. Tiha i skromno odmjerena u komentarima. Iako za sebe veli kako se loše osjeća u damskoj odjeći, ona odiše nenametljivošću dame. Ni traga damske poze. Osjećaj za ljude, smisao za detalje. GorskiKristal. E, tu je Rose zastala. Pred umjetnicom. Vješte ruke koje savršeno oblikuju srebrnu žicu, preplićući je i spajajući s polu-dragim kamenom, perlama i perlicama. No, i običan oblutak s plaže u žičanom okviru koji splete GorskiKristal, blista poput dijamanta. Iz njezinih uradaka i iz njezinih komentara na Roseinu blogu zrači prozirnost kamena koji joj je u nicku. Plemenita prozirnost spojena s oštrinom. Britak komentar GorskogaKristala zna zarezati poput oštre žice. No, rijetko griješi. Crazy. Odskora na Roseinu blogu. Deklarira se kao spavalica, no ništa mu ne može promaći, ispod trepavica. Govori kako je spor i dremljiv, no vihor mu je stalno u kosi. Pomeni pjesmu, pjevača, bend i - on zna sve o njima. Ne «pada» na veličine. Ima svoje kriterije. Duhovit i samoironičan. Okružen svitom posjetiteljica. Pletilja. Ona plete i prepliće divne vlati, nježne niti sanja i poezije. A poezija joj šumi morem. Nad njezinom plavom pučinom mjesec blista. Pletilja plete sigurnosne mreže i rasprostire ih tamo gdje joj se učini da prijatelju prijeti pad. Rose je već više puta oprobala snagu i mekoću tih Pletiljinih mreža. I Rose, suzdržana i nepovjerljiva, rado se povjeravala tim nitima. Rosei su u mislima prošetali i drugi blogeri, oni čiji su komentari danas izostali. BlackCat i njegovi elegantni, cizelirani tekstovi. Erotska proza, spoj vatre i leda. Velike teme Expertinih postova koje danima privlače posjetitelje i potiču ih na komentiranje, DragonLady, topla, žustra i impulsivna, stroga prema neiskrenosti, Dora s velikim srcem što crveno kuca poput omiljene boje njezina bloga. Izidinin astrološki planetarij i Kariatida, što na svojim plećima s ljubavlju nosi svijet svoje djece, amazonka snažnih ramena i mekog, dragog srca ...Pa Atalanta, vješta pripovjedačica. I mlada blogerica VilinKonjic, ljubiteljica konja, u dobi odrastanja i traženja svojeg puta. A DarkEnergy? Erupcija snage. Kakva snažna osobnost, kakva ekspresivnost! Nepredvidiva kao i njezini stihovi. DenDeri i Kerber, obojica sa svojim svjetovima fantazije, jedan luta svemirom a drugi mitološkim podzemljem. Obojica duhoviti, britki , samoironični... Moonlight, plav i poetičan, s elegancijom pravog kavalira ... I Perzefona, koju je Rose isprva podcjenjivala a zbog koje je kasnije bila spremna ući u crni tunel na čijem je kraju blještava svjetlost. Perzefona koja je i dalje tragala za svojom srećom i za ljubavlju, svemu usprkos. I svi drugi, nepomenuti. Svi oni pred kojima se Rose usuđuje biti Rose, bez straha i suzdržanosti. Rose se osjetila sigurnom. Njezini su prijatelji tu. Nasmiješila se i počela odgovarati na njihove komentare. A potom će krenuti u obilazak njihovih blogova. Podijelit će s njima svoje misli, zaokupiti se njihovim idejama, zaviriti u njihove snove. Zaboravit će, barem na neko vrijeme, ružan san iz kojeg se upravo probudila. I lakše će čekati Morpheusa. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Rusalkinom kopaču zlata ...
 Rijeka, kopaču zlata Jesi li vidio, dragi, vode što burno mi teku? Jesi li zažalio, mili, što došao si na tu rijeku? Već treću si godinu tu. Šator rasprostro kraj mojeg vira. Već treću godinu slušaš vjetar što u vrbama mojim svira. Već treću godinu, jedini, jedino zvijezde brojiš. Već treću godinu, dragi, dragim se zoveš mojim. Dugo sam pusta tekla, vode mi samotne bile, bujice nosile pijesak, obale potkopavale i rile. Tu pod korijenjem vrba, zagrabi pijesak,mili, tu gdje su zrnca zlata ludi mi snovi skrili. P.S. Hvala na inspiraciji, Lazy. Rijeka.    |
- 14:50 - Komentari (61) - Isprintaj - #
Tražim tako malo: my man
|
Shania Twain This this what a woman wants... Any man of mine better be proud of me Even when I'm ugly he still better love me And I can be late for a date that's fine But he better be on time Any man of mine'll say it fits just right When last year's dress is just a little too tight And anything I do or say better be okay When I have a bad hair day And if I change my mind A million times I wanna hear him say Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way Chorus: Any man of mine better walk the line Better show me a teasin' squeezin 'pleasin' kinda time I need a man who knows, how the story goes He's gotta be a heartbeatin' fine treatin' Breathtakin' earthquakin' kind Any man of mine Well any man of mine better disagree When I say another woman's lookin' better than me And when I cook him dinner and I burn it black He better say, mmmm, I like it like that yeah And if I change my mind A million times I wanna hear him say Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way (Chorus) Let me hear you say yeah, yeah, yeah, yeah, yeah I like it that way (Chorus) You gotta shimmy, shake Make the earth quake Kick, turn, stomp, stomp, then you jump Heel to toe, Do Si Do 'Til your boots wanna break 'Til your feet and your back ache Keep it movin' 'til you just can't take anymore Come on everybody on the floor A-one two, a-three four Hup two, hup If you wanna be a man of mine, that's right This is what a woman wants...  june dudley: waiting_on_a_cowboy Samo to! ... and sometimes - a rose ....  |
- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #
zrnce pijeska
|
- 02:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #
09.02.2007., petak
Putnik i putokazi
|
kažiprstom rub mi usne ocrtavaš, poljupcu put pripremaš. pogledom vrat mi miluješ, glavu zabacujem i grlo slatkim ugrizima predajem. vrele ti usne grudima mojim putuju. o, mili kako vješto pratiš moje putokaze! dok ti put nalaziš, ja se gubim, moj putniče. tlo mi se pod nogama izmiče. kirsty lorenz/rose-in-bloom |
- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Laku noć!
The Cheetah Girls 2 - Al La Nanita Nana |
- 20:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #
u rusalkinu dvoru: serenada za viol i gitoru, podoknica uz tamburicu
Klapa Puntari - Otvor vilo tu ponistru |
- 12:30 - Komentari (24) - Isprintaj - #
08.02.2007., četvrtak
Rose: prijatelji
|
(prethodni nastavak) Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog. I počela tipkati poziv Morpheusu. ... Morpheus! Bio joj je očajnički potreban. Jer, Thanatos joj je upravo pokazao. Što bi joj mogao uraditi. Što joj želi uraditi. Što će joj uraditi. Kad je konačno uhvati. Uhvaćena još nije bila. No, već je bila u mreži. Poput bijele leptirice, u mreži crnog pauka, Thanatosa. Bile su jake niti te mreže. Rose se otimala i bacakala u gustoj mreži vremena koje joj izmiče. U mreži smrti. Crni ju je pauk promatrao, sjedeći na rubu mreže, uživajući u njezinom paničnom otimanju. Svakog časa neman će se po tankoj crnoj niti, polako i neminovno, do nje spustiti. Pogledati je crnim mrakom koji stanuje iza njegovih tisuću očiju ... pogledati je svojim smrtonosnim pogledom. Tama će je progutati. Uzalud je čekala da puhne vjetar, snažan, olujni. Da rastrga mrežu ... i oslobodi je. Uzalud je čekala da doleti plavi vilin konjic, da je iz mreže iščupa i ponese ... prema modrom nebu, tamo iznad duge. Tako se bojim, Morpheuse ... tako se očajno bojim ...otipkala je Rose na stranici svojega bloga. Tako te trebam, Morpheuse ... tako te očajnički trebam ... Riječi Roseine upravo otipkane poruke jedan su se trenutak crnile na sivoplavoj podlozi njezine stranice ... a onda su se kontrasti crnog i plavosivog počeli gubiti. Oštri obrisi slova rastapali su se i nestajali. Rose je odmahnula glavom. Suze koje su joj ispunile oči, otele su se ispod očnih kapaka i prolile po tipkovnici njezina računala. Ne, nisu to bile suze. Nisu suze zamaglile i otopile njezinu poruku. Neka je nepoznata sila poruku upravo izbrisala. Riječi su nestale. Kao riječi ispisane na pijesku, riječi koje je izbrisao val, ili odnio vjetar. Rose je glasno zajecala. Ponovo je i ponovo kucala po tipkovnici računala, udarajući sve jače po tipkama. Mislila je kako će joj nokti pući a iz jagodica prstiju poteći krv. Netom napisana slova gubila su se i otapala. Kao da ih je brisala neka crna ruka, kao da su ih gutala neka gladna zubata usta. Rose je prestala udarati po tipkama. Spustila je glavu na tipkovnicu. Sve se oko nje zamračilo ... i nestalo. Dugo je trajao taj mrak. A onda je Rose podigla glavu. Pred očima joj se plavila stranica njezina bloga. Nakon posljednjeg posta, napisanog prije nekoliko dana, nizali su se komentari prijatelja. Nek' ti dobar vjetar puhne u jedra! MorskiVuk. Draga R., poslije kiše dolazi sunce.Krijesnica Ma hajde, R., pusti te crne misli, zapleši u ludom ritmu! LudaGljiva Strpljivo sam čekala tvoj post. EbašHoću R, kad ćeš već jednom zaviriti u moju kutijicu? GorskiKristal Radije poslušaj dobru glazbu ... Ellu, Sarah Vaughan ili Dinah Washington ... Crazy Do jutra je još malo ... tako MALO. Pletilja (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
gdje rusalka stanuje?
Sarah Vaughan - Somewhere Over The Rainbow |
- 17:45 - Komentari (45) - Isprintaj - #
tips, fireflyes ... and friends
Dinah Washington - Mad About The Boy |
- 08:19 - Komentari (37) - Isprintaj - #
07.02.2007., srijeda
GLOOMY NIGHT
GLOOMY SUNDAY-BILLIE HOLIDAY |
- 23:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #
vjerujete li u zmajeve?
|
- 16:00 - Komentari (46) - Isprintaj - #
ludara
|
- 07:05 - Komentari (49) - Isprintaj - #
06.02.2007., utorak
Casta diva
MARIA CALLAS - Casta diva - Norma - BELLINI - Paris 1958 |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
Fire
The Doors Light my fire |
- 19:11 - Komentari (22) - Isprintaj - #
Pišem pismo, tinta mi se proli ...
Ženska Klapa Neverin,Kaštel Lukšić |
- 05:11 - Komentari (42) - Isprintaj - #
05.02.2007., ponedjeljak
Vrući ljubavni napitak
|
- 17:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #
Love is Rose?
|
- 08:29 - Komentari (31) - Isprintaj - #
04.02.2007., nedjelja
Rose: niti
|
(prethodni nastavak) Rose je budna dočekala jutro. U njoj su ključale proturječne emocije. Strah i poniženje, osjećaj bespomoćnosti i povrijeđenosti, smjenjivali su se i miješali s ogorčenjem i bijesom. Bilo je još toga u gorkom emocionalnom koktelu koji je upravo ispijala, gušeći se pri svakom gutljaju. Nedoumice, sumnje, gađenja. Imala je poriv vraćati se iznova i iznova pred ogledalo. Uvjeravati se, opet i opet, u pretrazi vlastita tijela, do podrobnih intimnih pojedinosti. Uvjeriti se kako nema ružnih tragova. Kako je nasilnik nije obilježio žigom svojega ružnog dodira. No, shvatila je da je njezino tijelo, koje je od nasilnika ustvari ostalo nedirnuto, bilo samo njegov uzgredan cilj. Njemu je Roseino tijelo trebalo poslužiti samo kao sredstvo pomoću kojega bi ponizio i pokorio njezin duh. Slomio je, prije no što je usmrti svojim pogledom. Zato je i izbjegavao pogledati je u oči. Želio je da njegova žrtva poživi, kako bi mogao dulje uživati u njezinoj patnji. Zato je kontrolirao i dozirao svoj bijes. Jer Rose nije bila samo još jedna Thanatosova igračka. Ona se usudila posegnuti za Morpheusom, kojeg je Thanatos smatrao svojim. Bijedna smrtnica koja mu se usudila suprotstaviti, posegnuti za njegovim vlasništvom. Rose nije htjela dozvoliti da je zaprlja prljavština Thanatosova nasilja. Ona neće biti samo još jedna pogodna žrtva. Neće mu dati tu zadovoljštinu. A ipak su je još uvijek pekli ti dodiri iz noćne more. Još uvijek je željela vratiti se pod vrući tuš, ribati kožu do krvi, spirati i strugati sa sebe Thanatosove dodire. Boljelo ju je to što je bila tako lakovjerna, što mu je sama otvorila vrata. A on je lukavo izabrao pravu krinku. Kako li je samo morao likovati kad se nasmiješila njegovom lažno plavom pogledu. Iako, činjenica da je nije želio izravno pogledati, već tada ju je uznemirila. Zašto nije povjerovala svojoj intuiciji? Bila je tako željna Morpheusa. A Thanatos je to dobro znao i još bolje iskoristio. Thanatos je bio stric Morpheusov. Među njima je, unatoč svim razlikama, postojala fizička, i ne samo fizička, sličnost. Zato je Thanatosova krinka bila tako uvjerljiva, u početku. Morpheus je bio nećak Thanatosov. Bog snova bio je nećak Boga smrti. Zato san i liči maloj smrti. Nekada davno, na početku vremena, i San i Smrt bili su sudruzi Života. A onda je Thanatos postao ljubomoran zbog moći smrtnika da produžuju život, moći koju on sam nije imao. Tada se odvojio od Života i potonuo u tamu i zlo. A sada je u nju želio povući i svojega nećaka. Nećaka kojega on smatra vlastitim sinom. Smrt ne može začeti život, pa Thanatos nije mogao postati ocem. Stoga je vjerovao da će, otevši Morpheusa svojem bratu Somnusu, dobiti nasljednika. No, Thanatos nije bio sposoban niti za očinsku ljubav. Može li on uopće voljeti? Ili voli samo uništenje, razaranje? Ima li Thanatos potrebu za ljubavlju? Ili se zadovoljava samo okrutnim poigravanjem s bespomoćnim žrtvama? Igrama koje završavaju umiranjem i smrću, u kojima Thanatos nalazi konačno ispunjenje i zadovoljenje. Morpheusa je, da bi ga mogao nasljediti, Thanatos morao prilagoditi svojem kalupu. I zato je, koristeći Morpheusovo ogorčenje zbog nanesenih mu nepravdi, otkrivajući slabosti svojega nećaka, počeo Morpheusa korumpirati, navoditi na zlo. Uvoditi u tamu. Pripremati ga da zasjedne na crni tron, jednom kad Thanatosu dosadi na tronu sjediti. Rose se sjetila svojih prvih susreta s Morpheusom. Naredbi i prijetnji koje joj je uputio na njezinu blogu. Budi budna! Čekaj! Čekaj dok poželim doći ... i uzeti te. Oduprla mu se. I on se iznenadio jer nije otpor očekivao. Rose se prisjetila scene na trgu staroga grada, kada je zaista srela Morpheusa, na razmeđi jave i sna. I Morpheus se poslužio varkom. I on je posegnuo za njom poput Thanatosa, prvo prevarom a potom silom. Bahato uvjeren kako mu se ne može oduprijeti. No, dogodilo se to u trenutku kada Thanatosova zla rabota nije bila dovršena. U Morpheusu je ostalo još nešto dobra. Upravo se stoga uhvatio u vlastitu klopku, u vlastitu prevaru. Pod modrokom krinkom osjetio je slast Roseinih poljubaca datih svojevoljno, s ljubavlju, povjerenjem i predavanjem. Poželio je da mu Rose dođe budna i svjesna i dade mu se vlastim izborom i vlastitom željom. On je poželio Roseinu ljubav, a ne Rose kao igračku koja mu se podaje u snu. Zato je krinku skinuo i poželio da Rose zavoli njegovo pravo lice. Upravo ta preostala iskrica želje za ljubavlju, koja je u Morpheusu tinjala, bila je ona zadnja nit. Nit za koju su se uhvatili i Morpheus i Rose, nadajući se da će ta nit izdržati. I paradoksalno, udvostručeni teret nije pokidao tanušnu nit. Upravo je ljubav koja se među njima razvila nit ojačala. Rose je još uvijek bila svjesna tanušnosti te niti. Morala je s njihove ljubavi skinuti teret Morpheusove tamne prošlosti. Teret njegova druženja s Thanatosom, kojem je počinjao sve više nalikovati. Morpheus mora što prije ispuniti do kraja njezinu drugu želju. Mora se, zajedno s Rose, vratiti u mrak svoje prošlosti. Mora ponovo pogledati zlo koje je počinio. Mora shvatiti da je činio zlo. Osjetiti bol svojih žrtvi. Doživjeti katarzu, proživljavajući tu bol. Rose je znala da ni nju bol neće mimoići. I ona mora platiti svoj izbor. Voljeti onoga tko čini zlo drugima, postaje suučesništvo u zlu. Moraju se oboje pročistiti da bi se i dalje mogli voljeti. Ako to ne učine, ako za to ne smognu snage, njihova je ljubav osuđena na propast. Morpheus će se ponovo vratiti u Thanatosove kandže, skliznuti do kraja u tamu. A ona više ne može živjeti bez Morpheusa, čak i kad bi je Thanatos odlučio poštediti. Više se bojala takve izvjesnosti nego Thanatosovih kandži. Gdje je Morpheus bio noćas, kada je Thanatosa pustila u svoj san? Zašto nije bio tu, da se suprotstavi Thanatosu, da je barem pokuša odbraniti? Rose je načas zapekla sumnja u Morpheusa. A onda je u duhu čula pakosni i likujući Thanatosov smijeh. No, ona je razotkrila Thanatosovu spletku. I to je bio dio njegova paklena plana. Presjeći nit ljubavi i povjerenja koja je vezala Rose i Morpheusa. Uplesti ih u niti svoje mreže u koju ih je oboje želio uloviti. A potom se okrutno sladiti i naslađivati jednom pa drugom žrtvom, na smjenu. Rose je to shvatila zahvaljujući ljubavi. U duhu je čula kako se Thanatosov smijeh pretvara u škrgut zuba, kada je shvatio da je ona otkrila prevaru. Njegov je bijes rastao. Rose je znala kako vrijeme izmiče. Njoj i Morpheusu. Potrčala je do svojeg računala. Otvorila svoj blog. I počela tipkati poziv Morpheusu. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #
A koje novine vi čitate?
|
- 15:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #
03.02.2007., subota
Rose: nastavak okrutne igre
|
(prethodni nastavak) Rose je stajala i zurila u mrak. A zatim se okrenula i nastavila koračati prema svojim kućnim vratima. Polako i mirno, kao da se vraća iz lijepe šetnje. ... Tek kada je ušla u kuću i zaključala vrata za sobom, Rose je osjetila kako je izdaje snaga. Iz velikog ogledala u predsoblju u nju je zurilo blijedo lice. S velikim crnim podočnjacima. Uokvireno mokrom kosom. Trgnula se, pa shvatila kako je to njezin vlastiti odraz. Zagledala se u sebe. U svoj lik u ogledalu, no i u svoju nutrinu. Zašto se okrenula? Iz hrabrosti? Prkosa? Očaja? No, u njoj nije ostao niti atom snage. Samoanalizu će ostaviti za poslije. Svukla je mokru odjeću i bacila je na pod. Ušla je pod spasonosnu toplinu vreloga tuša. Dugo je stajala, zatvorenih očiju, pod toplim mlazom, očekujući opuštanje zgrčenih mišića, zagrijavanje hladne kože. Topli je tuš opustio Rosein grč. Onaj mišićni, no ne i onaj unutarnji. Ovila je kosu tamnoplavim frotirskim ručnikom, a tijelo omotala frotirskom plahtom iste boje. Još uvijek bosa, otišla je u sobu. Izvadila iz vitrine debelu brušenu čašu i napunila je burbonom. Four Roses. Vatrene su joj se ruže slile niz grlo. Skliznule do želudca, pojurile u krvotok. Tek nakon četvrtog, obilnog gutljaja, unutarnji je grč počeo popuštati. Zašto je Thanatos nije pogledao u oči? Rose je znala. To što ona nije željela biti miš, nije uplašilo velikog Mačka. Njegove kandže nisu se uvukle od divljenja njezinoj hrabrosti. Niti od sažaljenja. Sve je to bio samo nastavak okrutne igre. Pa dobro, Thanatose ... pomislila je Rose, ohrabrena burbonom. Ne podcjenjuj mišića. Mali miš ponekad proglođe rupu svojim šiljatim, oštrim zubićima, i tamo gdje se nitko ne bi nadao. Nije imala ni toliko snage da navuče spavaćicu. Samo je pustila Lucifera u noćnu šetnju. Jer, kiša je u međuvremenu prestala, a Lucifer je uporno mijaukao u kuhinji, tražeći van. Još uvijek omotana modrom frotirskom plahtom, Rose se sručila u krevet. I zaspala, prije no što joj je glava dotakla jastuk. Mislila je kako ju je probudio šum vjetra u krošnjama breza. Neki se jak vjetar pokrenuo dok je ona spavala, goneći guste oblake nebom. Prelijetali su preko punog mjeseca. Žurili nekamo, u nepovrat. Stajala je, bosa, na keramičkim pločicama koje su popločavale njezino predsoblje. Bila je gola. Modra frotirska plahta ostala je zgužvana na krevetu. Odmaknula je zastor i gledala u svoj vrt. Lucifer je prelazio preko mjesečinom obasjanog travnjaka, žureći prema vratima. Možda je zapazio pokret pomaknute zavjese ... ili je svojim oštrim mačjim sluhom uhvatio njezin tihi šušanj. Rose je otključala i otškrinula vrata. Taman toliko da pusti Lucifera šmugnuti unutra. I on je dotrčao, elegantnim mačjim pokretima. Ušao je. Zastajao je, gledajući u Rose. A ona je uzviknula od radosti. Jer Luciferov je pogled bio – plav. Zažmirila je, osluškujući vlastito srce, kako radosno i užurbano kuca. Kad je otvorila oči, Morpheus je stajao pred njom. Njegov je modri pogled, ispunjen željom, lutao njezinim golim tijelom. Rose je poželjela uhvatiti taj tamnomodri pogled svojim pogledom. No, Morpheusov je pogled i dalje tragao njezinom golotinjom. Zgrabio ju je i ponio. Bacio ju je na postelju. Zbacio je svoj crni plašt i stajao nad njom. Nag. Uzbuđen. Velik. Rose je preletjela pogledom preko Morpheusova vitkog tijela. Pogled joj se podigao do Morpheusova lica. No, on je i dalje nije gledao u oči. Bacio se na nju poput zvijeri. Zube joj zario u vrat. Njegovi su je poljupci zapekli poput žara. Ljubio joj je i grizao grudi. Oštri su mu se nokti zabadali u Roseina leđa, u mišice ruku. Parali su joj kožu na bedrima, šireći ih. Prsti su poput klještiju stiskali njezine male labie, rastvarajući ih, surovo prodirući u nježne otvore njezina tijela. Spremao se ući u nju. Zarinuti se u njezine dubine, na obazirući se na otpor. Trgajući je i razdirući. Rose je vrisnula: Morpheuse! Zastao je. Rukama ju je prikovao za krevet. Uzdigao se nad njom. Velik i zastrašujući. Dok ju je jednom rukom pritiskao uz postelju, drugom ju je rukom i dalje dirao. Sve grublje, sve nasilnije. Rose se počela grčevito otimati. Tada je Morpheus konačno podigao pogled do njezina lica. No, i dalje je nije gledao u oči. Rose je s užasom vidjela kako njegov pogled više nije modar. Oči su mu žuto sjajile. A okomita se zjenica prvo suzila u tanku crtu, a potom raširila, progutavši žutu šarenicu. Crna je praznina zurila u Rose, još uvijek izbjegavajući njezin pogled. Tamno je oko požudno prelijetalo preko njezinih usana, njezinih grudiju, spuštajući se niz njezino tijelo. Zapekao ju je taj pogled, koji se poput snopa vrele, crvene svjetlosti spustio do njezina venerina brežuljka. To nije bio Morpheus! Krinka je pala. Lovac ju je pratio. Sama ga je pustila unutra. Rose je u očaju kriknula. I probudila se. U sobi je bio mrak. Upalila je svjetlo. Otrčala u predsoblje. Vrata su bila zaključana. Rose je stala pred veliko ogledalo, grozničavo pregledajući vlastito tijelo. Nije bilo ni modrica ni ogrebotina. Thanatos joj je samo pokazao. Što bi joj mogao uraditi. Što joj želi uraditi. Što će joj uraditi. Kad je konačno uhvati. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
mea culpa? Non je ne regrette rien!
|
- 07:11 - Komentari (44) - Isprintaj - #
02.02.2007., petak
Rose: igra mačke i miša
|
(prethodni nastavak) Odjednom joj šetnja tamnom i pustom ulicom više nije bila ugodna. Pričinjalo joj se da u tamnim haustorima kuća i u sjenama krošnji kestena na nju vrijebaju crne prilike. Ubrzala je korak. Tada joj se odjednom učinilo kako negdje iza nje odzvanjaju još nečiji koraci. Nije se usudila osvrnuti. Koračala je sve brže i brže, a korak joj se počeo pretvarati u trk. ... Srce joj je kucalo u podgrlcu. Ponestajalo joj je daha. Trčala je sve brže i brže, gonjena strahom koji je rastao. Teški su je koraci i dalje pratili. Činilo joj se, svakoga časa hladna će joj se ruka spustiti na rame. Okrenuti je. Suočit će se s pogledom. Pogledat će u srce tame. U tamu potonuti. Nepovratno. Osjećala je ledeni dah na potiljku. Snaga ju je počela izdavati. Kišobran joj je ispao iz ruku, vrećica koju je nosila u ruci pukla je, a kupljeni predmeti rasuli se po pločniku. Trčala je, kiša joj se slijevala niz lice, kapala za vrat, močila joj kosu. Korak joj se ubrzo usporio, a dah skratio i pretvorio u soptanje. Pomislila je kako će je progonitelj svakoga časa sustići ... i dohvatiti. No, kad bi ona, ostajući potpuno bez daha, usporila ... i koraci koji su je pratili usporili bi se. A kad bi ponovo potrčala brže i progonitelj bi ubrzao korak. Taman toliko da je prati u stopu. Rose je shvatila da se Onaj koji je progoni poigrava s njom, s njezinim strahom. Produžuje njezinu patnju, goni je u paniku u kojoj će se potpuno izgubiti. Pa potom predati. Još ju je nekoliko kuća dijelilo od ugla duge Ulice kestenova. Potom bi skrenula u Vrbovu i već bi bila na uglu svoje Ulice breza. No, što kada stigne do svoje vrtne kapije, s progoniteljem za petama? Hoće li uspjeti otključati, provući se kroz vrata, zalupiti ih i zaključati? Prije no što li je lovac zgrabi. Hoće li ikakva kapija, ikakva brava, zadržati toga progonitelja? Učinilo joj se kako u svijesti čuje smijeh. Nemio, okrutan. Kao da prognitelj tim zlim smijehom odgovara na pitanja koja je upravo postavila sama sebi. Uzalud. Sve je uzalud. Na tragu joj je Lovac kojemu ne može pobjeći. No, ipak je trčala i dalje. Pred očima su joj bljeskali svjetlaci. Hladan ju je znoj oblio. Bila je na rubu snage. Na rubu svijesti. Tada su se koraci koji su joj tutnjali za leđima usporili. Progonitelj je povećao rastojanje koje ih je dijelilo. Dao joj je malo prednosti, no i dalje ju je uporno pratio. Rose se prisjetila prizora. Njezin crni mačak Lucifer ulovio je miša. Poigravao se njime, pritiskajući ga šapama o tlo a potom ga bacajući u zrak. Pustio bi miša da bježi. Pa ga ponovo hvatao i puštao. I kad bi siroti mišić povjerovao kako mu je uspio umaći, Lucifer bi ga dokrajčio. Neću mu priuštiti to zadovoljstvo ... pomislila je Rose. Najednom ju je obuzeo mir. Straha je nestalo. Stala je. I koraci koji su je slijedili, istoga su se časa zaustavili. Rose je tako stajala čitav jedan beskonačni trenutak. I dalje osjećajući prisutnost crnoga Lovca za leđima. Tada je duboko udahnula i okrenula se. Bila je spremna. Suočiti se s njime. U sjeni velikoga kestena, pedesetak koraka udaljen, stajao je On. Nadljudski visoka crna prilika. Lice mu se gubilo u sjenci navučene crne kukuljice. Stajao je i zurio u Rose. Osjećala je njegov pogled koji ju je odmjeravao, no nije mu vidjela oči. Njezin se pogled nije susreo s njezinim. Stajali su tako, jedno nasuprot drugomu. No, što je? Što ne potrčiš ponovo, mišiću? Poruka nije bila izrečena. Barem ne naglas. No, ipak je sasvim jasno i nepogrešivo stigla do nje. Ti možda jesi veliki okrutni crni mačak ... pomislila je Rose. No ja ne želim biti miš! Osjetila je kako je preplavljuje bijes. Zakoračila je prema tamnoj prilici. I nastavila koračati prema njoj. Sve brže, sve odlučnije. Crna je prilika ustuknula. Povukla se dublje u sjenu. Stopila se s tamom. I nestala. Rose je stajala i zurila u mrak. A zatim se okrenula i nastavila koračati prema svojim kućnim vratima. Polako i mirno, kao da se vraća iz lijepe šetnje. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
The Rose
|
- 14:02 - Komentari (31) - Isprintaj - #
01.02.2007., četvrtak
Vir
|
- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #
livada
|
- 12:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
Andre Rieu - Bolero de Ravel
|
- 07:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
