Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

28.03.2007., srijeda

rose, treća od sedam


(prethodni nastavak)


Rose je već nakon prve stube, od preostalih sedam, shvatila - silazak niz njih bit će neobično iskustvo.
Zasada, s prve dvije stube, bilo je to prelijepo iskustvo.

Možda su mi se to ravnodušna nebesa smilovala, pa mi lijepe misli poslala ... da bih mogla izdržati muku koja me čeka ... pomislila je Rose i zapitala se:
Što li je čeka na trećoj stubi?

Pretpostavljala je da bi treća stuba mogla posebna biti, jer broj tri je oduvjek bio izuzetan broj.
Tri, temeljni broj. Izraz intelektualnog i duhovnog reda, uvijek trojedinstvo predstavlja.
Prema Kabali, u svakom činu postoji trojedinstvo: djelatni princip, čin subjekta i ishodi toga čina, jedni od drugih neodvojivi. Za Kineze tri je cheng, izraz sveukupnosti, dovršenosti ... Za Hinduse trostruko očitovanje božanstva - Brahma, Višnu, Šiva - stvaranje, postojanost i transformacija.

Trojedna božica, iz prastarih poganskih vremena, iz doba materjarhata: Diana,djevica, Demetra, majka i stvoriteljica, Hekata - uništiteljica, božica smrti i transformacije.
Potom, Sveto trojstvo u kršćanstvu: Otac, sin i Duh sveti ...

Bogatstvo simbolike broja tri u mitologiji i svijetu bajki. Tri sina, tri sestre, tri princeze, tri praseta ...tri pokušaja da se poduhvat ostvari ...

Tri razine ljudskog života: materijalna, racionalna i duhovna ...
Tri faze mistične evolucije: pročišćenje, prosvjetljenje i sjedinjenje...
Tri kao granica između dobra i zla ... tri kao psihoanalitički simbol seksualnosti...

Kad usniješ san, moraš ga tri dana od drugih tajiti, da bi ti se ostvario, kad sol prospeš, tri puta pregršt baci preko lijevog ramena kako bi svađu i sukob izbjegao, tri puta duhove mrtvih dozivaš u spiritističkoj seansi ...

Čudesna trojka ... pomislila je Rose.

A najčudesnije to trojstvo Majčica priroda tumači:
... mužjak, ženka i mladunče ...
... muškarac, žena i dijete
...
Čudesna formula obnavljanja i produžavanja života, što se kroz to trojstvo ostvaruje.

Otac, mati i dijete!

Rose nije bila mati. Nekako je, već od rane mladosti, predosjećala da materinstvo neće biti njezina sudbina. Čak ni u igrama, kao djevojčica, ona nikada nije igrala tu, majčinsku ulogu. Uvijek je bila vila, sirena ...jednorog il' vilin konjic ...
Bojala se da majčinstvu ne bi bila dorasla, a postati majkom, značilo je, u Roseinim očima, konačno odrasli ... a njoj to nije polazilo za rukom. Iako već zrela žena, Rose je još uvijek u sebi osjećala tu djevojčicu koja se odrastanja boji, koja odbija odrasti.
Njezin otpor ljubavi, sve dok nije Morpheusa srela, bio je samo znak tog Roseina nedostatka.

Negdje, ispod praga svjesnog, na razini podsvjesnog, Rose je osjećala kako ona nije ta koja je pozvana produžiti lozu svoje obitelji. Ponekad je sebe vidjela kao onu vučicu iz čopora, kojoj je suđeno da o tuđoj štenadi brine. A u vučjem se čoporu šteni samo alfa ženka, najjača ženska jedinka u čoporu, ona koja najbolje gene može prenijeti potomstvu. Ostale vučice, sestre njezine, ne rađaju. No, one sestrin podmladak preuzimaju, čak im i mliječne žlijezde prorade kako bi štenad mogle dojiti, kako bi se alfa ženka što prije mogla ponovo pariti, čoporu dati nove, zdrave i jake potomke.
Rose je podsvjesno osjećala da je trezvena, snažna i hrabra Hana, njezina sestra, ta koja vrijedan gen nosi. Da je Hana, a ne ona, zavrijedila majkom biti, produžiti njihov rod.
I sestri je bila duboko zahvalna kad je ona rodila Helenu i Anju, svoje kćeri, Roseine nećakinje. Kad je Hana rađala, Rose je osjećala bolne trudove, činilo joj se kao da se sazrio plod kroz njezin porođajni kanal spušta, u boli i krvi. Kroz Helenu i Anju, koje je duboko i snažno voljela, Rose je realizirala svoje nerealizirano materinstvo. Mogla je gledati ih kako rastu,uživati u njima, doživljavati roditeljska zadovoljstva bez roditeljskih odgovornosti i briga, bez roditeljskih strepnji ...

No, iako nije željela materinstvo, iako je vremenom postajala sve sigurnija kako ga nikada neće ostvariti, Rose je osjećala neizmjernu nježnost prema malim stvorenjima, životinjskoj mladunčadi i ljudskoj djeci. Kada bi dotaknula debeljuškaste dječje nožice ili šape mačića i štenića, kad bi poljubila njihove okrugle trbušćiće, kad bi vidjela širom otvorene kljuniće ptića u gnijezdu, Rose bi to ganulo do suza. Osjećala je da bi bila u stanju i vlastiti život dati da zaštiti malo, bespomoćno stvorenje ...

Dok nije voljela, dok se nije u Morpheusa zaljubila, Rose nije razmišljala o mogućnosti materinstva. A kada ga je srela, kad je shvatila snagu svojih osjećaja prema njemu, kad je osjetila da je on njezina sudbina, tad je pomislila kako njih dvoje nemaju prava na potomstvo niti pomišljati. Dijete bi njihovo mješanac bilo, ni smrtnik ni bog, i smrtnik i bog ...
Nikamo ne bi pripadalo, kolebalo bi se između dva svijeta, dva bi se svijeta za njim otimala ...
Poput nesretne Perzefone to bi dijete pola godine provodilo u jednom, a pola u drugom svijetu... čeznući za prvim dok je u onome drugome ...

No, negdje u dubini duše, stojeći na trećoj stubi, na stubištu koje se prema Hadu spuštalo, Rose je shvatila.
Čitavo se to vrijeme obmanjivala.
Ipak je, negdje duboko u sebi, mislila kako možda još ima nade, ima šanse, da ona i Morpheus svoju ljubav djetetom u trojstvo zaokruže. Jednom, kad se Morpheus od grijeha iskupi, jednom kad ona svoju sukrivicu okaje ...
Shvatila je sad', na toj trećoj stepenici, da je ipak u sebi, i od sebe kriomice, pomišljala da možda tada neće biti prekasno ...

A sad je bila u godinama u kojima je božanski Dante, u Božanskoj komediji, silazio u Inferno.
I njegova je Božanska komedija bila u zraku mističnog broja tri.
Tri dijela - Inferno, Purgatorio i Paradiso ... po 33 pjevanja, uz ono uvodno, u svakome dijelu. Sve u trostihu napisano, u lijepoj tercini ...

Do ovog trenutka, do ove treće stube ... pomislila je Rose ... još sam imala šanse, još sam imala nade ...
A sad svaku nadu napustite, vi koji ulazite
...

Rose nikada nije osjetila bol jaču,i tuplju i oštriju istodobno, bol bolniju od boli koja ju je sada razdirala, tu na toj trećoj stubi. I poželjela je, po prvi puta, ispustiti Morpheusovu ruku. Reći mu neka se stubištem vrati, na Olimp uspne, rađa sinove i kćeri s nekom božicom il' nimfom ... nek na nju zaboravi ...
I vidjela je Morpheusa kako na crnom tronu sjedi, nasljednika na krilu drži, a do njega ljepolika božica ...

Vječnost je pred njim, pa makar i vječnost nasljednika na Thanatosovom tronu, no ipak vječnost ...
Zar da je prokocka zbog jedne smrtnice, zbog nje koja nije uspjela odrasti, koja nije uspjela shvatiti što joj je potrebno da bi se osjetila cjelovitom, ispunjenom, potpunom ...dok nije prekasno bilo.
Čak i kad bi se Morpheus za počinjena zla iskupio, a i ona s njim, čak i tada bi ih na kraju čekao rastanak. Jer ona smrtna je, a on vječan. Ona će se, kao i svi smrtnici, s vlastitom smrtnošću na kraju i pomiriti, ali Morpheus ... ako je zaista toliko voli, kako će on, pred kojim vječnost stoji, taj rastanak podnijeti...

Poželjela je istrgnuti svoju ruku iz Morpheusove, potrčati niz preostale stube, u crne vode Styxa se baciti ...

Tada je Morpheus načas ispustio njezine prste ... i Rose se sledila.
I on je sve shvatio, neminovnost konačnog rastanka prihvatio ... Pogledat će je žalosno, opraštajući se ... no, ipak će se on stubama početi uspinjati, dok ona silazi ...

Ne, to ne bi mogla podnijeti. Kada bi vidjela kako se okreće ... kako nogu podiže da zakorači na stubu koja prema gore vodi ... umrla bi tu, istoga trena, ne bi trebala do Styxa ni silaziti ...

I Rose je oči sklopila da ne gleda Morpheusov odlazak.
Sklopila je oči i počela Thanatosa dozivati: Dođi, crni Košče ... milostivo me svojom kosom posijeci, nit mi životnu prekini, u svoje me crno naručje uzmi, u ništavilo me ponesi ... samo nek' bol ta što me razdire prestane...

Tada je osjetila kako je Morpheusove ruke, obujmljuju, kako je njegove usne ljube.
Čula je kako joj Morpheus govori: Ljubim te Rose, više od svjetla, više od tame, više od sna, više od moći i prijestolja, više od besmrtnosti ... Ti si moja besmrtnost, ti si moje iskupljenje ...moja si svjetlost, moja ljubav, moj san.

Osjetila je kako je Morpheus podiže u naručje i tijesno privija.
A potom je osjetila kako Morpheus, s njom u naručju, zakoračuje na sljedeću, četvrtu stubu, na tom stubištu koje je vodilo dolje, prema Hadu.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
postcardworld

Can't Help Falling...



- 23:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba