Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Slikar je bio izmožden ljubavnom igrom kojoj se opet nije uspio oduprijeti. Njegov se ljubavnik, zadovoljivši svoju potrebu, okrenuo i otišao, bez pozdrava.
Slikar nije imao ni novčića u džepu, ni komadića kruha na polici. Ipak, nije se želio poniziti prosjačeći od skulptora, svojega ljubavnika. Osjetio bi se poput prostitutke ako bi od njega zatražio novac, a njegov ljubavnik kao da nije vidio bijedu nenamještene sobe, njegove blijede obraze i izgladnjeli pogled.
Nije on škrt, samo je neosjetljiv na potrebe drugih, pomislio je slikar, a potom se naljutio na samoga sebe: Uvijek nalazim izgovore za njega. Obmanjujem se. On je sebični gad ... kojem ja odoljeti ne mogu.
Skica prve slike Makova čekala je na štafelaju i on je ubrzo zaboravio na glad, iscrpljenosti i poniženje. Slikanje ga je ponijelo kao nikada do tada. Kada je slika konačno bila dovršena, srušio se pred štafelajem na koljena. Nije znao koliko je dana i noći proveo slikajući je, nesvjestan bilo kakvih drugih potreba osim te nesavladive potrebe – dovršiti sliku. Nije ga gonio strah od strašnog Naručitelja, na njega je sasvim zaboravio. Pokretala ga je stvaralačka potreba, duboko ukorjenjena u suštini njegova bića.
Gledajući dovršenu sliku, znao je da nikada do sada nije naslikao ništa bolje. Izmučen, no čudno sretan i ispunjen, oteturao je do svojeg bijednog ležaja u kutu sobe i sručio se na njega. Utonuo je u težak san, začudo bez noćnih mora koje su ga inače mučile.
Probudivši se, zatekao je svojeg ljubavnika skulptora kako sjedi pred slikom makova. Vratio se, osvježen i namirisan, i sjedio pred slikom, na jednoj od onih rasklimanih dvaju stolica koje su, uz ležaj, bile jedini namještaj u slikarevoj bijednoj sobi.
Slikar se uspravio na ležaju, a skulptor se okrenuo i rekao mu:
Slika je čudesna, priznajem to, iako nerado …
Uživat ću, radeći okvir za nju, i za ostalih šest …premda sumnjam da će i ostale biti tako dobre poput ove prve …
Nije mi stalo do novca, više me zanima upoznati Naručitelja…
Prve je tri slike slikar dovršio u prvih mjesec dana.
Druga je bila bolja od prve, a treća je nadmašivala obje prethodne. Slikar je na slikama radio do iznemoglosti, zaboravljajući na san, na žeđ, na glad. Čak je i njegova opiumska glad utihnula, strast stvaranja potpuno ju je zatomila. Slikar je bio začuđen lakoćom i brzinom svojega slikanja jer ranije je svaku sliku stvarao u teškim mukama i nikada nije bio zadovoljan dovršenim djelom.
Slikarev ljubavnik skulptor nepogrješivo bi procijenio vrijeme dovršetka svake sljedeće slike. Pojavio bi se i zadivljen stajao pred slikom, grizući usne od zavisti. Pokušavao bi, bezuspješno, slikara namamiti k sebi, pa ga tamo zaokupiti svojim seksualnim igrama, odvratiti ga od slikanja. Slikar mu se, i sam začuđen time, sada po prvi puta uspijevao oduprijeti. Počeo je vjerovati da se dolazak Crnog Neznanca dogodio u sretan trenutak. Počeo je vjerovati da će slikajući naručene slike uspjeti osloboditi se ovisnosti, i one opiumske i one o svojem ljubavniku, skulptoru.
A skulptor je stalno odlagao početak rada na okvirima slika. Još uvijek se mučio sa skicama i nacrtima, on koji je inače sve radio s lakoćom.
Kao da nas je ukleo, taj tvoj mecena.
Ti, koji si uvijek umirao stvarajući svaku svoju sliku, ove si tri naslikao tako brzo, sa začuđujućom lakoćom ... I, moram priznati, svaka nova je sve bolja!
A ja se s okvirima mučim više nego s bilo kojom skulpturom do sada …
Kao da je taj prokletnik ukrao moju lakoću stvaranja i poklonio je tebi …
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
