Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Morpheus je pobjegao Thanatosu.
Pobjegao je tamo gdje ga čak ni Thanatos nije mogao slijediti, ukoliko mu Bog snova ne otškrine vrata. Pobjegao je u Rosein san i zalupio vrata za sobom.
Morpheus je ulazio u Roseine snove od njezina djetinjstva.
U Roseinim je snovima nalazio ono što nije mogao naći u svojoj božanskoj vječnosti: nježnost i suosjećanje, radost i sjetu, želju i nadu. Bog snova mogao je utjecati na sadržaj snova smrtnika, no samo do određene mjere. Nije mogao unijeti u smrtnikov san ništa što nije već postojalo u smrtnikovoj duši. Nije mogao posijati mržnju, ljubav, strah, nadu, radost, no mogao je učiniti da jedva primjetno zrnce mržnje, ljubavi, straha, nade, radosti u snu izraste i razvije se, pa potom oblikuje i smrtnikovu javu. Iz dosade i ravnodušnosti, Morpheus se često poigravao snovima smrtnika, a pod zlim Thanatosovim utjecajem počeo je u ljudskim snovima tragati samo za tamnim mjestima.
U Roseinim snovima Morpheus je tražio i nalazio svjetlost. Dok Rose bijaše djevojčica, Morpheus se čudio i divio jarkim bojama njezina sna, takav intenzitet rijetko je nalazio i kod odraslih snivača. Nastavio je posjećivati Rose i dok je odrastala, no tada ne samo da joj je ulazio u snove, počeo ju je pratiti i na javi. Isprva je samo sjedio uz njezino uzglavlje i promatrao Roseino usnulo lice, a vremenom ju je počeo neprimjetno slijediti kamo god bi krenula, štiteći je od opasnosti.
Morpheus se još uvijek nije potpuno otkrio Rosei, ni u snu ni na javi. Ipak, Rose je već naslućivala i osjećala njegovu prisutnost.
Te je noći Rose sanjala lijep i vedar san.
U snu je ležala na livadi punoj procvalih makova i gledala oblake. Proljetni se vjetrić u Roseinom snu poigravao bijelim oblačićima, goneći ih preko plavog nebeskog svoda kao pas ovčar stado jaganjaca, crvene makove glavice poigravale su kao da plešu. Rose je i na javi rado sanjarila, gledajući oblake i pronalazeći u njima različite fantastične oblike, pa je sada uživala u lijepom snu.
Osjetila je Morpheusov strah i bijes u istom trenutku kad joj je banuo u san. Bijeli se oblaci iz njezina sna zamračiše, blagi se vjetrić pretvori u hladni vjetar, makove se glavice sklopiše, plavo nebo odjednom potamni ... predio Roseinih snova ispuni se sjenama.
Trenutak prije buđenja Rose ugleda tamnokosi lik kako se nad nju naginje i promatra je tamnomodrim očima. Iako izobličeno strahom i bijesom, lice bijaše lijepo. Prepoznavši tugu u tim plavim očima, Rose u trenutku buđenja pruži ruku i pomiluje Morpheusa po obrazu.
Probudivši se, Rose se nije sjećala sna, iako je na dlanu još uvijek ćutila dodir.
Thanatos je pojurio za Morpheusom, bijesan zbog nećakova odbijanja:
Ponudio sam mu ono što mu je vlastiti otac uskratio - nasljedstvo. Bio sam spreman učiniti ga najmoćnijim među božanstvima, a taj se glupan od moga nećaka u zadnji čas uplašio moći ...
Thanatos ipak nije namjeravao odustati, slijedio je svoga nećaka ... i tako je Morpheus, i ne znajući, Thanatosa odveo do Rose.
Smrtnica, jedna obična smrtnica ... nasmijao se Thanatos. Plavokosa i bjeloputa, vidim zašto je privukla mog mračnog nećaka ... no, ne zadugo.
Pustit ću mladca nek se izdovolji, kad mu smrtnica dosadi, već će se on meni vratiti ...
Thanatos se nije dulje zadržao kraj Roseina uzglavlja, pa nije shvatio da mu ta 'obična smrtnica' može pokvariti planove.
Dok se moj nećak zabavlja, ja ću se pozabaviti onom dvojicom bijednika koji su iznevjerili moja očekivanja ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta