Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

14.08.2008., četvrtak

rose: Plavooka i Thanatos ...

Photobucket
Death and the Maiden

(prethodni nastavak)


Nekad davno, davno ... kad je vrijeme tek počinjalo ... Thanatos ne bijaše zlo božanstvo nego tek stariji brat Hypnosov. Thanatos tada još bijaše samo san dubok koji olakšanje i mir donosi umornom putniku nakon duga životnog putovanja, blagotvorni san koji nježnom rukom sklapa oči smrtno bolesnima, oslobađajući ih patnji. Bijaše tek vječni san, nježno naručje posljednjeg počinka.

Bijaše to nekad... davno, davno ... dok vrijeme još bijaše mlado i nevino, dok svijet ljudi i bogova bijaše tek na početku. No, kako je vrijeme starilo, iz tame počeše izranjati Demoni: Oizys - Patnja, Moros - Zla kob, Apate - Obmana, Momos - Krivnja ... Anđeli se, uz tresak, strmoglaviše s neba, poumiraše drevni Bogovi ...

U to je davno vrijeme Atropos, najstarija od Parki, obavljala i dužnost božice smrti. Pod imenom Mors, ona je kidala životnu nit koju bi isprela Klotho, a odmjerila Lakhesis. No s novim je vremenom Novi Bog, Thanatos, preuzeo njezin tron. Bijesna i zavidna Atropos dugo promatraše Thanatosa kako kraljuje na njezinom nekadašnjem prijestolu. Jedne noći, iz osvete, potajno i neopazice, Atropos u Thanatosovu biću prekinu nit o kojoj su visile sućut i milosrđe. Od tada Thanatos poče mrziti smrtnike koji su imali moć stvaranja novog života, moć koja njemu bijaše uskraćena. Pogled mu postade smrtnosno oštar, pa je bilo dovoljno da u pogleda u oči neko ljudsko biće i samim pogledom prekine mu životnu nit.

...

Kad se Thanatos kroz otškrinuta vrata ušuljao u Rosein san, Rose je još uvijek bila sva ružičasta i topla od Morpheusovih dodira. Hladnog je Boga Smrti Rosein san obujmio poput toplog ružičastog mora, Thanatos se nije uspio ni snaći, a već mu je hladna krv u žilama počela brzo i toplo strujati. Bog Smrti je osjetio kako se u njemu budi muškarac. Poput psa tragača počeo je slijediti trag Morpheusovih dodira, taknuo je Rosein obraz, drhtavom joj rukom prešao preko usana, vrata i grudiju. Ruka mu je nestrpljivo krenula dalje, niz Rosein trbuh i stegna, dok je usne priljubio uz Roseina usta, sišući njezin topli dah.

No, tada se Rose počela opirati ... i buditi ...

Thanatosa uhvati njemu do tada nepoznat osjećaj.
Strah!
Thanatos se nasmrt uplašio se da će, ako se Rose naglo probudi, ostati uhvaćen u njezinom snu. Nasreću, za sobom je ostavio otškrinuta vrata Roseinih snova pa je sad kroz njih šmugnuo, tiho i neprimjetno poput sjene. Rose još nije ni oči otvorila a Thanatos je već pobjegao, glavom bez obzira.

...

Kasnije, sjedeći na svojem tamnom i hladnom tronu, Thanatos je još uvijek ćutio Roseinu toplinu. Razdirahu ga proturječni osjećaji i želja da se vrati u Roseine snove. U njemu su se borili strah od vlastite slabosti koju je osjetio prema toj smrtnici i bijes zbog nemoći da se toj želji odupre ...

Eh, ti Ružice, prošaptao je Thanatos, kako si me samo čvrsto obuhvatila svojim nježnim laticama ... kao venerina klopka crnog noćnog leptira ...

No, čekaj samo, Ružice ... čekaj dok se na javi sretnemo, nećeš se iz moga zagrljaja iščupati ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.





.... početni nastavci Roseine priče na blogu Rose i Morpheus

Dodatak: Atropos je ona Suđaja koja nit siječe, sestra joj Klotho vrti vreteno, dok Lakhesis mjeri duljinu pređe.

Photobucket
Moirai - Parke -Suđaje: Klotho, Lakhesis i Atropos

ah, vrijedna Klotho, uspori vrtnju
ah, Lakhesis, odmjeri mi nit darežljivo ...

ah, Atropos ...
kad vrijeme dođe da presiječeš,
Život moj
il' Ljubav moju ...

sijeci oštro
sijeci brzo
sijeci konačno
...





- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba