Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

19.08.2008., utorak

rose: footsteps in the sand ...

Photobucket
footsteps in the sand, photo by flickr

Isabel Lavender : Footsteps in the sand crossing the holy land
a bird without a song can't live very long
a heart without a beat will never stand the heat
a man on his own is like seed unsown

Footsteps through a cold crossing river
a fusion of twin souls that helplessly shiver
a leper without a mask oh such a task
...




(prethodni nastavak)


Thanatos im je doista bio za petama.
Rosei se činilo kao da osjeća njegov ledeni dah na svome potiljku.

Pješačili su, čitav dan, Rose i Morpheus. No, u Hadu nije bilo ni dana ni noći, samo vječni suton, pa je Rose izgubila kriterije za odmjeravanje brzine napredovanja. Nije bilo ni sunca ni mjeseca po kojima bi mogla odrediti intervale napredovanja i zastajanja, odmaranja.
I tako je koračala, koračala, dok joj se nije učinilo da će se srušiti ... a tada bi nastavila koračati.
Osjećala je Morpheusov zabrinut i molećiv pogled, no nije se obazirala.

Rose, zastanimo ...
Znaš da meni san nije potreban, no Ti moraš odahnuti, moraš odspavati, barem malo ... Rose, molim Te ...srušit ćeš se
... molio ju je Morpheus, no Rose bi samo odmahnula glavom ... i nastavila koračati.

Nastavila je koračati, po pijesku koji je od sivog postajao sve crveniji, kako su odmicali. Koračala je dalje, znajući da bi se srušila, ako bi samo na čas zastala. Korak za korakom, koračala je spuštena pogleda, nastojeći da ne gleda daleko naprijed, već smo toliko koliko joj je dug sljedeći korak. Morpheus je kaskao uz nju, prilagođavajući svoje duge korake njezinim koracima koji postajahu sve kraći.
Koračajući, Rose se suzdržavala od neprestanog osvrtanja no poriv da se osvrne postajao je sve nesavladiviji. Rose se bojala, ako se osvrne, ugledat će Thanatosa kako ih prati ukorak, kako ih sustiže.
Na kraju nije izdržala, osvrnula se, no Thanatosa nije bilo na vidiku. Iza nje i Morpheusa protezao se samo pusti pustinjski predio, na crvenom pijesku ocrtavale su se samo njihove stope, gubeći se na obzoru. Kao i u stvarnoj pustinji i u Hadu je zrak podrhtavao, no ne zbog pustinjske jare. Ova je pustinja bila hladna i obavijena polumrakom u kojem su lica, i Roseino i Morpheusovo, izgledala sablasno blijedo.

Morpheus nije izdržao, nije više mogao gledati kako se Rose iscrpljuje. Uplašilo ga je njezino blijedo lice, ispucale usne i zažaren pogled. Upotrijebio je svoju moć, poslao je Rose u san. Začudio se koliko je još snage u njoj ostalo, odupirala mu se dugo no kapci joj se konačno sklopiše, tijelo joj se poče opuštati. Morpheus ju je morao pridržati, inače bi se stropoštala na crveni pijesak po kojem su koračali.

Dok mu je Rose snivala u naručju, Morpheus se spremao ući u one predjele Roseinih snova u koje do tada još nije kročio. Oklijevao je i osjećao strah, bio je svjestan da će učiniti nedozvoljeno, da će se pokajati kad to učini ... no, nije mogao odustati od svoga nauma.

Rose je o Morpheusu saznala ono najgore. Vidjela je njegovu surovost, požudu, bezobzirnost prema ljudima, njegovu lakovjernost i podložnost Thanatosu. Rose je pogledala dno njegova bića, zavirila u njegovu tamu i vratila mu se, unatoč tome. U trenutku njezina povratka, Morpheusa preplaviše sreća i osjećaj olakšanja. No, dok su koračali Hadom, u Morpheusovoj se duši stadoše kovitlati sumnje:

Voli li ga Rose, još uvijek?
Ljubi li ga ... ili ga samo ... sažaljeva ...


Budeći se iz sna, Rose mu se privila na grudi, kao nekad ... No, kad je taj trenutak prošao, Rose je preuzela vodstvo. Zar ga smatra tako slabim, zar sumnja u njegovu riješenost da se iskupi?

Morpheus je bio navikao gospodariti. Zapovijedao je svojoj mlađoj braći, vladao Oneroima, kraljevao ljudskim snovima. Odupro se očevu autoritetu, na kraju se suprotstavio čak i Thanatosu. Morpheus nije bio naviknut sljediti, volio se smatrati vođom. Iako je ljubio Rose, u njemu se pobunio ponos, na pomisao da ga ona smatra nedoraslim.
Morpheus je bio bog, no bio je i muškarac. Njegovu muškost ugrožavala je pomisao da nije vođa, da nije zaštitnik.
Morpheus je možda mogao podnijeti da ga Rose smatra zlim, no ne i da ga smatra slabim.
Morpheus još uvijek nije uspio prevladati bahatost.

Želio je da ga Rose ljubi, no žudio je i za njezinim poštovanjem, divljenjem.
Morao je saznati ima li još uvijek i jedno i drugo.
I znao je gdje može naći odgovor.



(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Pero i Đuro: Pero pije vodicu ... a Đuro?

- 23:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba