Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

04.10.2008., subota

rose: muke po morpheusu ...

Photobucket
Tomasz Rut

Ah, Morpheuse ... Znaš li da jako ličiš svome stricu, Thanatosu?

Dok mu je Rose snivala u naručju, Morpheusu su u svijesti još uvijek odzvanjale te njezine riječi.

Ličim li doista Thanatosu? zapitao se.

A obiteljska je sličnost doista postojala.
Morpheus je je bio visok i plećat poput svoga strica, obojica bijahu oštrih crta lica i plavoga pogleda no Morpheusove su plave oči, za razliku od oštrih stričevih, imale sanjalački pogled njegove majke Nyx, božice noći.

Morpheus nimalo nije ličio ocu, Somnysu, ni izgledom, ni naravi. Ponekad se pitao nije li mu stric ustvari otac, jer znao je da je Nyx bila stričeva ljubovca prije no što se udala za Somnysa.
Kada je božica noći, Morpheusova mati, prvi puta ugledala Thanatosova mlađeg brata, zaljubila se u njega. Njezina je strast prema Somnysu, staloženom, pomalo dosadnom i fizički ne naročito privlačnom, bila svima zagonetka. Nyx je i na Olimpu, među brojnim božicama, smatrana najljepšom, njezinom tamnoj ljepoti zavidjela je čak i Afrodita. Prelijepa Nyx mogla je birati među olimpijskim ljepotanima, a ipak je izabrala neuglednog i tihog Somnysa i ljubomorno ga čuvala od znatiželjnih božica i nimfi koje su željele provjeriti kakve to ljubavničke sposobnosti Somnys posjeduje.
Bogovi i božice pitali su se što to povezuje taj neskladni par, prelijepu i strastvenu Nyx i dosadnog Somnysa, koji je imao moć uspavljivanja smrtnika, no ne i moć darovanja snova. Njihov je brak bio predmet božanskog ogovaranja. Razloga za ogovaranje doista je i bilo jer je Nyx bila ljubomorna čak i na vlastite sinove, smatrajući kako joj oni otimaju Somnysovu ljubav. Morpheusovu mlađu braću, trojke Phantasosa, Phoebetora i Icelusa, još je nekako i podnosila, jer ni Somnys nije za njih odviše mario. Morpheus, sin prvijenac, uživao je očevu ljubav, a Nyx nije mogla podnijeti pomisao da mora muževljevu ljubav dijeliti, pa čak ni sa vlastitim sinom. Spletkareći s mlađim sinovima, Nyx je uspjela navesti Somnysa da Morpheusa progna sa svoga dvora, no unatoč tomu, Somnys nije sina prvijenca lišio nasljedstva ni očinske ljubavi.

Mati me je gurnula u naručaj stricu, gorko je pomislio Morpheus.
Uskratila mi je ljubav, pa sam odlučio kako ni ja neću nikoga voljeti ... zato sam poželio Thanatosovu moć, poželio da me se svi boje, kad me već ne vole ... tada sam mislio da ni ja ne mogu voljeti ...

Morpheus se sjetio svoga prvog susreta s Rose, prvo u snu, a zatim i na javi. Rose ga se nikad nije bojala, čak ni kao djevojčica. Kada ju je izvukao iz jezerca u koje ju je povukla vodena vila, malena ga je Rose, budeći se, pogledala bez straha ... i pogladila po obrazu, baš kao i maločas ...

A imala je razloga bojati me se ...
Nadvio sam se nad njezin život poput tamne sjene. Ljubomorno sam otjerao svakoga tko bi joj prišao, prijetio joj i pokušao je uzeti na silu. A kad sam shvatio da je volim, učinio sam nešto još gore, opteretio je svojim grijesima, svojim krivicama ...
Pošla je za mnom u Had, hrabro trpjela boli i muke ... izložio sam je Thanatosovu bijesu ... i još gore, Thanatosovoj požudi ... nisam ni ja od Thanatosa bolji, nije niti čudo da je pomislila kako je On grli ...

Ah, Rose, kad bih Te barem znao voljeti bez želje za posjedovanjem, bez ljubomore ...


Dok je Rose snivala u naručju Boga snova, on je bdio, mučeći se crnim mislima.

Ako se i uspjem iskupiti, ako se i uspijemo oboje iz Hada vratiti ... što joj ja mogu ponuditi? Susrete i stalne rastanke, negdje na rubu naših svjetova, na granici noći i dana, sna i jave?
Živjet će čekajući me, a mi nikada nećemo dijeliti svakodnevicu ... ona nikada nositi moj prsten, nikada neće iskusiti materinstvo jer ni sama ne bi željela donijeti na svijet dijete koje nikamo ne pripada ... nikada nećemo zajedno zaspati, jer ja usnuti ne mogu, čak ni u Njezinu naručju ...

I, na kraju, iskusit će bol konačnog rastanka, jer Rose je smrtnica a ja besmrtan ... o, proklete li besmrtnosti ...

Na kraju će Thanatos ipak pobijediti, na kraju ću morati gledati kako moja Voljena vječnost provodi u Njegovu naručju ... ona u vječnom snu a ja u vječnoj nesanici, vječno mučen ljubomorom ...

Pokupio sam sve najgore ... od najgorih u mojoj obitelji ... stričevu okrutnost, nadmenost i želju za moći, majčinu naglost, strastvenu posesivnost i ljubomoru ...
Pokupio sam sav mrak i tome dodao i vlastitu tamu ...

Rose, ah, Rose ... bilo bi bolje da me nikada nisi srela ...


...

Photobucket
Tomasz Rut



...

Rose je, nesvjesna Morpheusovih muka, snivala u njegovu naručju.

A Bog snova se opet upitao: Voli li me Rose?
Voliš li me još uvijek, Rose ...
prošaptao je, voliš li me, sada kada mi znaš sve mane, sada kada smo blizu kraja našeg puta, voliš li me još ... ili me samo sažaljevaš?

S gorčinom je pomislio kako Rose i nema razloga ljubiti ga i bio je opet u iskušenju ponovo ući u labirint njezina sna ... i ponovo joj postaviti to pitanje na koje nije dobio odgovor.

Proklinjao je nasljeđe sumnjičavosti, ljubomore i posesivnosti kojim ga je podarila mati: Rose se odrekla svega zbog mene ... izložila se smrtnoj opasnosti ... a ja se još uvijek pitam voli li me ... ja još uvijek strijepim da bi mogla pogledati nekog drugog, dostojnijeg sebe, nekog smrtika s kojim bi bila sretnija ...

Nadnio se nad Rose, gledajući joj lice. Spavala je mirno, poput umornog djeteta, poluotvorenih usana i zarumenjelih obraza. Dok ju je gledao, shvatio je da je voli i kao ženu ... i kao dijete koje nikada neće imati ... i bio je spreman zadovoljiti se i mrvicama njezine ljubavi.

Zarekao se kako više nikada neće ući u Rosein san, ako ga ona ne pozove.
I bio je spreman ... on, nestrpljivi i moćni Bog ... bio je spreman strpljivo čekati koliko god bude potrebno ...



tomasz_rut_original_oil_paintings

White Rose: Zašto?


- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba