Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga
Photobucket - Video and Image Hosting

Ignis



Rusalka's enchanted pond,
dragocjeni dar dragocjene draguljarke Ignis


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Vjenčana ogrlica za Jelenu,
dar drage Ignis.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi
Photobucket - Video and Image Hosting
Carl Brenders: Talk on the old fence


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



novogodisnje/svakodnevno ludilo

WEBOVI


Planinarsko društvo Bršljan Jankovac
The garden pond
Robyn's Fishy Page
Justin's pond
Murphy's Fish in a Barrel
Half Barrel Pond Page
Water in the garden
akvarijske_ribe


Slikari koji su već naslikali slike.
Za sve moje, još nenapisane pjesme:


Alexei Antonov
Photobucket - Video and Image Hosting

Vladimir Kush
Photobucket - Video and Image Hosting

Rusalkine ruže




Rusalkini lopoči

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

......


žabe na mojem dlanu

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Moje zlatice

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Po dlanu mi puže puž

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Rusalkin roman:
Rosein čudesni blog


Prvi nastavak
02.10. 2006. u 23:59


1. poruka prva: budi budna!
2. poruka druga: Budi budna! Morpheus
3. poruka treća: Budi budna. Čekaj! Morpheus
4. Ruža je ... Ruža je ... blogerica Rose
5. pupoljak ruže Bijeli san
6. rose: po čijoj zapovjedi?
7. rose kupuje crvenu stolicu i crvenu šalicu
8. rose kupuje neobičnu sliku
9. rose: o slici i okviru slike
10. rose: o slikaru (slike) i skulptoru (okvira)
11. rosein blog: Moj svijet jave ... i snova
12. Rose odlučuje - oduprijeti se Morpheusu
13. rose se odupire
14. rose istražuje
15. rose nastavlja potragu
16. rose odsjeda u hotelu po imenu Ruža
17. rose susreće neobičan pogled
18. Rose, Zita i Zuzana
19. rose: noćna šetnja usnule djevojke
20. rose: san ili java?
21. rose: bilježnica
22.rose se ponovo budi
23. rose se vraća kući
24. Rose i Lucifer
25. Lucifer i Rose ... i Perzefonin poziv u pomoć
16. rose na pragu Morpheusova svijeta.
27. Morpheusova lica. Sva. Il' samo još jedno?
28. rose želi prvu želju, 1
29. rose želi prvu želju, 2
30. rose u perzefoninu snu, 1
31. rose u perzefoninu snu, 2
32. rose u perzefoninu snu, 3
33. rose u perzefoninu snu, 4
34. rose, san i buđenje,1
35. rose, san i buđenje, 2
36. Rose i Morpheus se prisjećaju
37. rosein povratak, 1
38. rosein povratak, 2
39. rosein povratak, 3, i ...rose ponovo sanja
40. rose na javi, 1
41. rose na javi, 2
42. rose na javi, 3
43. rose opet blogira
44. roseina druga želja, 1
45. roseina druga želja, 2
46.roseina druga želja, 3
47. Roseina druga želja, 4
48. roseina druga želja , 5
49. roseina druga želja, 6
50. roseina druga želja, 7
51. roseina druga želja, 8
52. sudbina žena iz Roseine obitelji
53. rose i crna glasonoša
54. rose: čekaj!
55. rose na zimskom suncu
56. rose u magli
57. rose u novom prizoru Morpheusove priče
58. rose svjedoči kobnome susretu
59. rose iza zavjese
60. rose: smrtonosni pogled
61. roseino svitanje
62. rose: kobac i golubica
63. rose: lovac i lovina
64. rose: miris ruže
65. rose u vilinskom svijetu
66. rose: Kišni dan
67. rose: igra mačke i miša
68. rose: nastavak okrutne igre
69. rose: niti
70. Rose: prijatelji
71. Rose među prijateljima
72. Rose: tragovi, 1
73. Rose: tragovi 2
74. Rose: tragovi, 3
75. Rose: obiteljski ručak
76. Rose: o bratu vuku
77. Rose: spasiteljičin spasitelj
78. Rose: spasiteljica
79. Rose: ljepotica i zvjer
80. Rose: jezero iz sna
81. Rose: poljubac
82. rose: poljubac koji se pamti
83. Rose: kamo poljubac vodi
rose: ručak
84. rose: otkucaji
85. rose: u ljubavnom gnijezdu
86. rose: ruka u ruci
87. rose: dvije sjene
88. rose: pasaž
89. rose: sedam rijeka
90. rose: stubište
91. rose: stuba po stuba
92. rose: priča o hadu
93. rose: bielaja doroga
94. rose: sedam
95. rose: prva od sedam
96. rose: druga od sedam
97. rose, treća od sedam
98, četvrta, od sedam
99. rose: peta od sedam
100. rose: šesta od sedam
101. rose, sedma stuba... posljednja
102. rose, na putu prema styxu
103. rose: dok se Haronov čamac obali približava
104. rose: Haronova lađa
105. rose: 6 ružinih laticaa>
106. rose: najada
107. rose i morpheus u pustoši
108. rose: vjetrom nošeni ...
109. rose: susret smrtnosti i besmrtnosti
110. rose: kiša
111. rose: gorčina
112. rose: u vrtlogu
113. rose: plavi pogled
114. rose: sweet sixteen
115. rose: ruže iz sna
116. rose: visoke tatre
117. rose: picnic basket
118. rose: zalazak sunca
119. rose: nakon godinu dana ...
120. rose: akvarel
121. rose: blogoaza
122. rose: prvi susret

123. rose: trnoružica
124. rose izranja
125. rose: morpheusovo nasljeđe
126. rose: pod krilima crnog zmaja
127. morpheus, dobar učenik zloga učitelja
128. rose: igračke bogova
129. rose: čudesna slika makova
130. rose: djevojka s ružom
131. rose: svjetlost
132. rose: kalup i smjesa
133. rose: osvjetljeni prozor
134. rose: prsti na tipkovnici
135. čekaj, čekaj, rose
136. rose: klik
137. morpheus kroči u tamu
138. rose: ljudski poroci
139. rose: ljudske strasti
140. rose: vrata između jave i sna
141. rose: ljubavno pismo
142. rose: opet na pragu

143. rose izranja

144. rose: u moru plamena

145. rose: tajanstveni naručitelj
146. rose: zavist
147.rose: prve tri slike
148. rose: četvrta slika
149. rose: veliki lukar
150. rose: nit
151. rose: trenutak sklada
152. rose: nightmare
153. rose: thanatosovi darovi
154. rose: sanctuary
155. rose: thanatosov pogled
156. rose: thanatos-i-plavooka
157. rose: plavooka-i-thanatos
158. rose: moć
159. rose: footsteps-in-the-sand
160. rose: labirint
161. rose: u-sredistu-sna
162. rose: ringa-rings-roses
163. rose: oluja
164. rose: mrvice-iskrice-krijesnice
165. rose: sve-boje-duge
166. rose: mjesečeve-vratnice
167. rose: lethe-1
168. rose: lethe-2
169. rose: lethe-3
170. rose: na-putu-prema-mnemosyne-1
171. rose: na-putu-prema-mnemosyne-2
172. rose: na-putu-prema-mnemosyne-3
173. rose: forgetmenot
174. rose: gutljaj-iz-rijeke-sjećanja
175. rose: buđenje
176. rose: plava-trava-zaborava
177. rose: razdvajanje
178. rose: čekanje
179. rose: uspavanka
180. rose: u-zagrljaju
181. rose: muke-po-morpheusu
182. rose: šutnja
183. rose: the last rose of summer
184. rose: tartarus
185. rose: hades, vladar podzemlja
186. rose: o hadesu i persephone




rose and morpheus. blog





Odabrani postovi


O jezercima


Zlatne ribice (1)
O zlatnim ribicama (2): Hranjenje
žabe u vrtnom jezercu (1)
Vrtno jezerce za početnike
Vrtno jezerce: Zašto i kak(v)o?
žabe u vrtnom jezercu (2)
žabe u vrtnim jezercima (3)
Kako vrtno jezerce učiniti "prijateljskim" za žabe
žabe poziraju
Jezerca iz mačje perspektive
Bombina bombina
Afričke žabe ne žive samo u Africi
Još o krastačama










Photobucket

31.03.2007., subota

rose: peta od sedam

(prethodni nastavak)

Čim je stupila na petu stubu, pred Roseinim se očima započeo redati niz zadivljujućih prizora, nalik slideshowu na ekranu divovskog monitora.

Ravnice i planinski vrhunci, rijeke i jezera, oblaci i zvijezde, iskre i plamenovi ...
Prizori su prikazivali četiri elementa: zemlju, vodu, zrak, vatru.
A tada je iz vode, zemlje plamena ... između zvijezda, izronio veliki blještavi pentagram i zauzeo čitav prizor.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
pentagram pendant

Pentagram, najjednostavniji crtež zvijezde, nacrtan jednim potezom, jednom neprekinutom linijom. Znak povezan s mističnim i magijskim, nazivan i Beskrajnim čvorom, Goblinovim križem, Penthalpom, Blještećom zvijezdom, Utrobom podzemlja...

Pentagram, tri mu kraka simboliziraju tri lika Trojedne božice, djevicu, majku i staricu/smrt, a ostala dva kraka umirućeg i uskrsnulog Boga.
Rosei je laknulo kad je vidjela da pentagram uspravno stoji, jer obrnut, s dva kraka prema gore, pretvarao se u sotonski simbol.

Veliki je pentagram ispunjavao čitav prizor, a tada se kao u filmskoj montaži, krupni plan pretopio u gro plan.

Rose je mogla vidjeti da taj pentagram visi o srebrnom lancu, o vratu prelijepe žene, nalik na božicu.
Žena il' Božica ... bila je odjevena u crnu haljinu ukrašenu crnim perima.
Rose je pomislila kako su ta pera iz krila gavrana il' vrane. Pera su ukrašavala i kacigu koja je ženi glavu štitila, a ispod kacige prosuo se slap duge blještavo crne kose.
Struk joj je opasivao široki kožni pojas, okovan čelikom, a za pojasom su bili zataknuti dugi bodež i oštri nož s drškom raskošno ukrašenim dragim kamenjem.

Žena je uperila svoj pogled u Rose. Šarenica je njezinih očiju bila tako crna da se sa zjenicom stapala. Duboki pogled zagonetne žene ulovio je Rosein sivoplavi pogled i zadržao ga, zarobio.

Rose je, u mislima, začula šapat: Morrigan, Morrigan ....
Sada je znala tko to pred njom stoji.

Morrigan!
Keltska božica. Božica bitki, ratnica, simbol ljubavne strasti i ženske plodnosti.
Matrona, začetnica prastarog kulta ženstva i materinstva. Veliku moć posjeduje, moć stvaranja ali i moć uništenja. Pojavljuje se u liku prelijepe žene ali i u liku vrane.

Stajala je na korak od Rose, visoka poput muškarca, jaka, stamena. Širokih ramena, dugih snažnih nogu, veličanstvena poput Valkire, ženstvena unatoč snazi. Duga joj je crna kosa padala po ramenima i plećima, a moćne se grudi uzdizale pod tkaninom njezine haljine.

Morrigan je u ruci držala okrvavljeni plašt. Ratnik koji bi se njoj zamjerio ili njezinu ljubavnu ponudu odbio, ne bi preživio bitku, jer ona je određivala ratnu sreću i ishod bitaka. Kada bi ona nečiji okrvavljeni plašt prije bitke u rijeci oprala, vlasnik plašta ne bi bitku preživio.

Veličanstvena je Morrigan stajala i u Rose gledala.
A Rose se odjednom osjetila nelagodno pod njezinim pogledom.
Jer, to je bio pogled poput muškoga, pogled koji je ispitivao, dodirivao, svlačio. Rose je osjetila kako joj obrazi sve jače crvene. Morrigan se na to nasmijala glasno, pobjednički.

To je naljutilo Rose. Ona nije trpjela nametljivost. I znala je odbiti nametljivca. Nepromišljeno je, zaboravljajući da se pred njom moćna božica ratnica nalazi, uzvratila pogledom punim odbijanja.
Morrigan se namrštila, iskre su joj sjevnule iz očiju.
Prišla je korak bliže Rosei i pružila prema njoj ruku u kojoj je držala okrvavljeni plašt.

I Rose je, užasnuta, plašt prepoznala. Bio je Morpheusov!

Čime je to Morpheus izazvao gnjev božice? upitala se Rose.
No, odgovor je odmah znala – odbio ju je.

Rose je pružila ruku, i prije no što se Morrigan snašla, plašt je Morpheusov bio u Roseinoj ruci. Rose je oteti plašt stisnula na grudi, spremna da se suprotstavi božici.

No, na Roseino čudo, Morrigan se nije naljutila. Ne, stala se smijati, grohotom.
I smijala se dugo, sve glasnije, gledajući Roseino zapanjeno lice.
A tada je ponovo pružila ruku, uhvatila zlatni Rosein pramen između placa i kažiprsta, a potom kažiprstom prešla preko Roseina čela i konture nosa, da bi bi joj se prst spustio do Roseinih usana i pomilovao ih.

Nagnula se prema Rose ... i Rose je shvatila da je želi poljubiti.
Imala je poriv ustuknuti, jer nije taj poljubac željela, no neki ju je unutarnji impuls naveo da ne ustukne. Bojala da će poljubac biti nametljiv, grub. No, prevarila se.
Morriganine su usne samo ovlaš dodirnule Roseine, blago i nježno.

Tada je Morrigan izvukla oštri nož iz pojasa.
Rose se skamenila od straha.
Morrigan je nož uhvatila za oštricu, a držak pružila Rosei.
Nasmijala se opet, na Rosein pogled pun nedoumice, i konačno progovorila.

Mijenjam plašt za jedan zlatni uvojak ... rekla je.
Rose je nožem, savršeno oštrim, odsjekla jedan uvojak svoje kose i pružila ga Morrigan, zajedno s nožem.

Morrigan je uzela samo uvojak, poljubila ga i strpala u njedra.

Nož zadrži, lijepa sestrice ... rekla je Morrigan Rosei.

Možda će ti zatrebati ... a kad ti bude zatrebao, mene ćeš se sjetiti, meni zahvaliti.
Ljuta sam bila na tog Boga snova koji me zbog tebe odbio, no sad vidim zašto.
Oprostit ću mu, jer i ja te poželjeh, malena ...

Šteta što i ti nisi ... poželjela Božicu.
No, Morrigan hrabrost cijeni ... i nikad ne bi ženu, sestricu svoju, uzela silom ...Iako bi mogla ... a možda i ne bi?


Izrekavši to, nasmijala se glasno još jednom, pa se pretvorila u veliku crnu vranu. Glasno je zagraktala, obletjela oko Rose pet puta ...a zatim nestala u oblacima ...

Rose se ponovo našla na petoj stubi.
Morpheus je stajao kraj nje, plaštom ogrnut.
Rose je pogledom i rukama plašt pretražila. Odahnula je s olakšanjem ... na plaštu nije bilo ni jedne kapljice krvi.

Osjetila je oko struka, pod svojom crnom trenirkom, kožni pojas s metalnim okovima, a na pojasu je u kožnoj navlaci bio nož koji joj je ostavila Morrigan.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
pentagram


Valkire


- 23:59 - vrtna klupica (27) - Isprintaj - #

vodeni kupusići


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Iako nema spektakularni cvat, poput vodenog zumbula ili lopoča, vodeni kupus - pistia stratiotes je moj favorit među plutajućim vodenim biljkama, a možda i vodenim biljkama uopće.
Svježa svijetlo zelena boja i baršunasta tekstura listova, oblik rozete s pet listova. Zadivljujuća sposobnost razmnožavanja!


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dva do tri primjerka kupljena na početku sezone – nepregledno «more» na kraju sezone. Kako sezona odmiče, vodeni kupusi sve više prekrivaju površinu mojih jezeraca.

I ja se veselim tomu jer:
(1) oni poboljšavaju kvalitetu vode u jezercima;
(2) poput suncobrana zasjenjuju površinu;
(3) služe kao otočići na kojima se odmaraju žabice tek transformirane iz punoglavaca;
(4) sletišta su za kukce;
(5) njihovi su korijenčići skrovišta za tek izlegle ribice....


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

I, uz sve ove koristi – vodeni kupusići gode mome oku.
Među biljnim «aristokratima» vrtnih jezeraca (lopočem, vodenim hijacintom) «kupusić» je pučanin.
Veseo siromašak s puno djece! Veća rozeta pusti «peteljčicu» na čijem je kraju njezina minijaturna kopija. Pa još jednu i još jednu ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vodeni se kupusi u jezercu tijekom ljeta tako «obezobraze» da bi uskoro pokrili cijelu površinu. A znamo kako barem jedna trećina površine jezerca mora ostati slobodna.
Kako je meni žao višak baciti, po kutevima mojeg vrta i dvorišta ljeti niču novi i novi mali vodeni vrtovi u kojima se kupusići baškare sami ili guraju s vodenim hijacintom.
U pravilu, vodeni kupus se ne isplati čuvati preko zime. Kod većine ljubitelja vrtnih jezeraca on na kraju sezone završi u kompostu ili na smeću
.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

No, ja uvijek stavim nekoliko malih primjeraka na površinu sobnog jezerca i akvarija. I tu oni dočekaju novu sezonu. Tako ja u svojim vrtnim jezercima imam potomke triju vodenih kupusa kupljenih prije 3 – 4 godine.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Zimi se kupusići u mojem sobnom jezercu (na sreću) sporije razmnožavaju, a i sve su sitniji. U sljedećim sezonama (kada ih vratim u vanjska jezerca) uspješno rastu i množe se, no nikada ne dosegnu veličinu svojih «djedova».
Doduše, razlog je vjerojatno i u tomu što su moja vrtna jezerca tek djelomično osunčana. Jezerce od kalupa je pod magnolijom, a jezerca od buradi pod kajsijom.

Vrtno jezerce pod drvetom - to nije preporučljivo.
No, moj vrt je malen, a moje «vrtlarske» želje velike. Osim toga, meni su vrtna jezerca još ljepša kad se nad njima nadvijaju grane. To dakako znači više posla oko održavanja i prekrivanje (mrežicama) površine jezeraca ujesen.

Ali, kao u životu, i u vrtu – sve ima svoju cijenu.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



- 10:11 - vrtna klupica (44) - Isprintaj - #

30.03.2007., petak

rose: četvrta, od sedam


(prethodni nastavak)


Morpheus je podigao Rose u naručje i zakoračio na četvrtu stubu.
Bila je to četvrta od onih posljednjih sedam stuba koje je još trebalo prijeći da bi se našli na dnu stubišta koje se spuštalo prema Hadu.

No, kad je Morpheus spustio Rose na tu četvrtu stubu, ona se odjednom našla ne na stubi ... već u kočiji s četveropregom konja, za koje je odmah znala da nisu u zemaljskim štalama odrasli.

Rose je stajala u toj dvokolici, do Morpheusa koji je držao uzde u rukama, a u zaprezi tih kola bila su četiri konja, jedan ljepši od drugoga.

Bio je to nebeski četveropreg: bijelac, riđan, zelenko i vranac.

Konji su stasom bili veći od zemaljskih konja, a Rose je procijenila da su snažni i vatreni, iako su stajali mirno poput okamenjenih konjskih statua. Duge su im grive padale niz vratove, a repovi nepotkresani bili. Sapi su im blistale, na bokovima su im svjetlucavom bojom bili ispisani znakovi, nekim neobičnim pismom koje Rose nije znala pročitati. Morpheus je to učinio za nju.

Bijelcu na jednom boku piše istok, a na drugome boku zora, rekao je Morpheus ...
A riđanu – jug i podne, zelenku – zapad i suton; vrancu – sjever i noć. Oni nebeske kočije vuku, od istoka na zapad, od juga na sjever ... od zore do noći ...

Rose je potom kočiju pogledala.
Ta kočija je bila dvokolica, nalik na rimsku quadrigu. Konji su bili upregnuti jedan do drugoga. Morpheus je u rukama držao dvije uzde koje su išle od krajnjih konja (lijevog i desnog), dok su dva srednja konja bila povezana jedan s drugim preko žvala, kožnim remenima primjerene duljine.

Quadriga u kojoj su stajali Rose i Morpheus ličila je na one kakve se viđaju na starom grčkom i rimskom novcu, te na dekadrahmama i tetradrahmama Sirakuze, gdje je takva zaprega simbolizirala pobjedu.

Uz prizor rimske zaprege u Roseinu su sjećanju izronili četveroprezi prikazani na spomenicima: brandenburška vrata, venecijanska triumfalna quadriga, quadriga s drezdenskog portala, prekrasni maramorni četveropreg iz akropolskog muzeja .... .

I Heliosove se i Apolonove zlatne quadrige sjetila, one koja svakoga dana nebeski svod prelazi, sunčev hod nebom vodeći ...

I kočija i zaprega u kojoj su Morpheus i Rose stajali, bili su veličanstveni, bogova dostojni. I zaista su nalikovali onim zapregama kojima su se bogovi nebesima vozili. Rose je pomislila kako takvom zapregom nije lako upravljati, no nije posumnjala u Morpheusovu vještinu.

A Morpheus se, kao da pogađa Roseine misli, nasmijao i rekao: Ne boj se, Rose, vještiji sam od Faetona.

Ta je legenda Rosei bila poznata.
Faeton, prelijepi sin Heliosov, izazvao je zavist Zeusova sina Epafa. Epaf u svađi Faetona nazva sinom smrtnika. Da bi dokazao kako je sin Heliosa, boga sunca, Faeton oca nagovori da mu uzde nebeskog četveroprega dade. Nevješt i preslab, izgubio je vlast nad moćnom zapregom kad se lakomisleno previsoko vinuo. Trag koji je nebom zaparao, u Mliječnu se stazu pretvorio. A ljutiti Zeus, munjom ga je s neba oborio, da još veću štetu ne učini.
I tako se Faeton u propast sunovratio.
Njegove sestre Helijade od tuge se u topole pretvoriše, a od suza njihovih jantar nastade.

Rose se sjetila priče, pa je razumjela Morpheusovu šalu, no tek kad je on zapregu pokrenuo, shvatila je koliko je vješt u njezinu upravljanju.

Nebeski su konji pojurili, a quadriga se u trenu s tla uzdigla i vinula u visine.
Veličanstveni su konji, osjećajući Morpheusovu snagu, slijedili njegove komande te se kočija dizala sva višlje i višlje, prolijetajući kroz oblake.

A onda je, na Roseino zaprepaštenje, quadriga sletjela na jedan od oblaka.

Morpheus je Rose uzeo za ruku te joj pomogao iskoračiti iz dvokolice.
Na sredini oblaka uzdizala se litica, a u stijeni je bila istesana niša. Kada su joj Morpheus i Rose prišli, Rose je u toj niši, na polici vidjela gnijezdo ispleteno od zlatne slame.
U gnijezdu su ležala jaja, načinjena od dragocjenog kamena.

I Rose je odmah počela prepoznavati drago kamenje od kojeg su jaja bila načinjena. Bio je tu jantar, žut poput meda, ružičasti rozenkvarc, prozirni gorski kristal, mutni opal ...

Rose je dobro poznavala značenje svakog od njih.

Jantar je iscjelitelj koji uklanja negativnu energiju, pomaže onome koji ga nosi da ostvari svoje želje.
Rozenkvarc ljubav donosi i bolno srce liječi.
Gorski kristal rasvjetljava i pomaže u ostvarivanju dobrih namjera i ispravnih postupaka.
A opal je kamen ženske naravi, proturječnih moći i značenja.
Nositelju može donijeti zdravlje, povećava mu snagu pogleda i uma, no ako ga pogrešna osoba nosi, može joj nesreću donijeti, pa će nositelj zajedno s tim kamenom gubiti sjaj, blijediti i slabiti i na kraju se ugasiti.

Jedan izaberi ... rekao je Morpheus Rosei ... samo jedan smiješ uzeti.

Rose je bila u nedoumici. Koji izabrati?

Ruka joj je već posegnula za gorskim kristalom, a onda su joj prsti sami od sebe opal dodirnuli.
Jer Rose je taj kamen posebno privlačio, iako ga nikada nije kupila niti nosila.
Njezina joj je baka, koja ju je o značenju dragog i poludragog kamenja poučavala, rekla jednom kad je Rose, još kao djevojčica, zaželjela privjesak od opala:

Ne, Rose ... nešto drugo izaberi ... nježno plavi akvamarin, tamno plavi safir ili lapislazuli, također plav ... to tebi pristaje. Ne i opal, Rose ... jer to je kamen koji ti nesreću može donijeti.

Sjetivši se bakinih riječi, Rose je povukla prste, kao da se na opal opekla.

I tako je stajala nad gnijezdom od zlatne slame i zagledala jaja od dragoga kamena, kolebajući se i premišljajući što da odabere. Tada je vidjela da među tim savršeno uglačanim jajima od dragog kamena i peti kamen leži, među njih četiri.
Bio je to obični, poveći riječni oblutak.

Rose ga je podigla i stavila na dlan.
Osjećala je strukturu i težinu tog oblutka, promatrala tanke bijele žilice koje su prožimale taj sivkasti rječni oblutak.
Podigla je pogled da vidi Morpheusovu reakciju, da vidi kako će on njezin izbor procijeniti.

Kad je pogled podigla, vidjela je da ni ona ni Morpheus više nisu na oblaku.
Nestalo je je nebeske quadrige i čudesnog četveroprega.
Morpheus i Rose stajali su opet na četvrtoj stubi.

No, na Roseinu je dlanu još uvijek bio onaj riječni oblutak što ga je odabrala među dragim kamenjem položenim u gnijezdo od zlatne slame, tamo gore na oblaku, kamo je nju i Morpheusa odvezla nebeska quadriga koju je vukao četveropreg.

U ruci joj je bio peti kamen, a peta je stepenica čekala da na nju zakorače.
Morpheus i Rose, Rose i Morpheus.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)




Sebastiano RICCI: Fall of Phaeton (Faetonov pad)
Oil on canvas
Museo Civico, Belluno


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


- 23:59 - vrtna klupica (15) - Isprintaj - #

blue rose

Gary Moore - Still Got The Blues


bez tebe,
Jedini,
plava sam ruža.

modre me latice,
poput modrica
bole,
dodirni me,
izliječi me.

samo jedan poljubac, tvoj,
Voljeni ...
dodir jedan, nježan
ovlašan ...
i više neću biti
blue rose ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Misliti moram i vjerovati kako me netko voli ...
Kako sam barem nekom draga ...
Bez toga bila bih ruža bez sjene ...
A znamo dobro, da bi netko sjenku imao ... treba mu sunca, barem mali tračak ...
U potpunom mraku, bez imalo ljubavi, ni sjenki nema ... samo mrak vlada...
A ja mraka bojim se.

Dodatak


Jason Donovan - Every day (1989)


za miska, za sve one koji danas ružu poklanjaju, i za sve donovane ....koji znaju darivati i voljeti ...

- 07:11 - vrtna klupica (54) - Isprintaj - #

29.03.2007., četvrtak

Kako Je Umro Petar Pan?

Skaut - Kako Je Umro Petar Pan


Trebala sam već odrasti.
No, ova će vila vjerojatno prije ostariti, no što uspije odrasti.

Za mene Petar Pan neće nikada umrijeti, izgubljeni dječaci nikada neće poželjeti obući odijela i svezati kravate i uzeti aktovke i postati poslovni ljudi, zvončica neće otresti vilinsku prašinu s krila, kao nepotrebni balast ... neće procijeniti kako je praktičnije ići pješke il' voziti se autom ...

No, ipak ću se morati naviknuti. Da ne misle i ne osjećaju svi tako.

Da neki odluče baviti se praktičnijim stvarima. Baciti igračke u pješčanik, koplje u trnje ...obrisati vilinsku prašinu s krila ...
Ili da se, povrijeđeni nečim, nadure ... i odu. šutke il' vrišteći.
Neki za koje sam vjerovala da bi to zadnji učinili ... za koje sam mislila da to nikada ne bi učinili ...
Nadati se samo mogu da će se neki od njih predomisliti, vratiti se.

Neki su se već i vratili.
Neki su si odstupnicu ostavili ... napisali post o ljubavi, pa ga ostavili da stoji kao tračak nade da će opet doći ... jednom, kad se odljute, odmore, rane zaliječe, inspiraciju obnove...
Neću se prestati nadati ...

Uvijek će me boljeti kad se netko drag odluči igrati se negdje drugdje ...
Još će me više boljeti kad netko drag odluči da mu je igra dosadila... il' kad mu snage za igru ponestane ...

Razumjet' ću to, il' barem pokušati razumjeti ...
Nadat ću se kako će netko ipak ostati ... kako će neko ipak ponekad svratiti do jezeraca ... da se sa mnom poigra, da sa mnom poleti ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
empty playground


Pa čak i ako nitko ne dođe, ja ću se igrati i dalje.
S vjetrom i oblacima, s valovima i pijeskom ...

Jer ja sam odlučila igrati se i dalje ... igrati se zauvijek ...

- 23:59 - vrtna klupica (19) - Isprintaj - #

dijete u meni


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
makingfriends

Nisam nikad dijete rodila, no, ipak ... dijete u meni živi ...
To dijete Ja sam, što odbija odrasti ...
Pa leti s Petrom Panom i izgubljenim dječacima ... liči na Wendy, al' ima krila i narav Zvončice ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
fantasykat.com

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Disney/Thinkerbel

Rekli su mi kako sam dobro dijete bila, tiho, začitano, u snove zagledano ...Mama mi je ispričala kako sam, moleći se anđelu čuvaru, prije odlaska na spavanje, ovako govorila:

Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili ...


Čuvaj mamu, tatu, baku (sestra mi se tad još nije rodila) ...
i zdravlja daj ...
svim žabama, gušterima i krokodilima!


Čini mi se da sam mislila i na onog krokodila Kapetana Kuke ... hihihiiii


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Disney/Thinkerbelll

Tijekom godina, dijete u meni pretvorilo se u nemoguće derište, bojim se.
Pa pokušava izići ...
i kad treba i kad ne treba ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
www.avatarity.com/avatar

Tinkerbell


Nekad sam, poput Pinockia, Plavu vilu čekala, da me iz zvončice u odraslu ženu pretvori.
A sad bih je, čini mi se, metlom otjerala.

Navikla sam na vilinska krila.
Navikla biti somethimes wonderfull, beautifull ... sometimes miserable ...

Mijenjati se ne mogu ... a više i ne želim.


- 11:11 - vrtna klupica (32) - Isprintaj - #

28.03.2007., srijeda

rose, treća od sedam


(prethodni nastavak)


Rose je već nakon prve stube, od preostalih sedam, shvatila - silazak niz njih bit će neobično iskustvo.
Zasada, s prve dvije stube, bilo je to prelijepo iskustvo.

Možda su mi se to ravnodušna nebesa smilovala, pa mi lijepe misli poslala ... da bih mogla izdržati muku koja me čeka ... pomislila je Rose i zapitala se:
Što li je čeka na trećoj stubi?

Pretpostavljala je da bi treća stuba mogla posebna biti, jer broj tri je oduvjek bio izuzetan broj.
Tri, temeljni broj. Izraz intelektualnog i duhovnog reda, uvijek trojedinstvo predstavlja.
Prema Kabali, u svakom činu postoji trojedinstvo: djelatni princip, čin subjekta i ishodi toga čina, jedni od drugih neodvojivi. Za Kineze tri je cheng, izraz sveukupnosti, dovršenosti ... Za Hinduse trostruko očitovanje božanstva - Brahma, Višnu, Šiva - stvaranje, postojanost i transformacija.

Trojedna božica, iz prastarih poganskih vremena, iz doba materjarhata: Diana,djevica, Demetra, majka i stvoriteljica, Hekata - uništiteljica, božica smrti i transformacije.
Potom, Sveto trojstvo u kršćanstvu: Otac, sin i Duh sveti ...

Bogatstvo simbolike broja tri u mitologiji i svijetu bajki. Tri sina, tri sestre, tri princeze, tri praseta ...tri pokušaja da se poduhvat ostvari ...

Tri razine ljudskog života: materijalna, racionalna i duhovna ...
Tri faze mistične evolucije: pročišćenje, prosvjetljenje i sjedinjenje...
Tri kao granica između dobra i zla ... tri kao psihoanalitički simbol seksualnosti...

Kad usniješ san, moraš ga tri dana od drugih tajiti, da bi ti se ostvario, kad sol prospeš, tri puta pregršt baci preko lijevog ramena kako bi svađu i sukob izbjegao, tri puta duhove mrtvih dozivaš u spiritističkoj seansi ...

Čudesna trojka ... pomislila je Rose.

A najčudesnije to trojstvo Majčica priroda tumači:
... mužjak, ženka i mladunče ...
... muškarac, žena i dijete
...
Čudesna formula obnavljanja i produžavanja života, što se kroz to trojstvo ostvaruje.

Otac, mati i dijete!

Rose nije bila mati. Nekako je, već od rane mladosti, predosjećala da materinstvo neće biti njezina sudbina. Čak ni u igrama, kao djevojčica, ona nikada nije igrala tu, majčinsku ulogu. Uvijek je bila vila, sirena ...jednorog il' vilin konjic ...
Bojala se da majčinstvu ne bi bila dorasla, a postati majkom, značilo je, u Roseinim očima, konačno odrasli ... a njoj to nije polazilo za rukom. Iako već zrela žena, Rose je još uvijek u sebi osjećala tu djevojčicu koja se odrastanja boji, koja odbija odrasti.
Njezin otpor ljubavi, sve dok nije Morpheusa srela, bio je samo znak tog Roseina nedostatka.

Negdje, ispod praga svjesnog, na razini podsvjesnog, Rose je osjećala kako ona nije ta koja je pozvana produžiti lozu svoje obitelji. Ponekad je sebe vidjela kao onu vučicu iz čopora, kojoj je suđeno da o tuđoj štenadi brine. A u vučjem se čoporu šteni samo alfa ženka, najjača ženska jedinka u čoporu, ona koja najbolje gene može prenijeti potomstvu. Ostale vučice, sestre njezine, ne rađaju. No, one sestrin podmladak preuzimaju, čak im i mliječne žlijezde prorade kako bi štenad mogle dojiti, kako bi se alfa ženka što prije mogla ponovo pariti, čoporu dati nove, zdrave i jake potomke.
Rose je podsvjesno osjećala da je trezvena, snažna i hrabra Hana, njezina sestra, ta koja vrijedan gen nosi. Da je Hana, a ne ona, zavrijedila majkom biti, produžiti njihov rod.
I sestri je bila duboko zahvalna kad je ona rodila Helenu i Anju, svoje kćeri, Roseine nećakinje. Kad je Hana rađala, Rose je osjećala bolne trudove, činilo joj se kao da se sazrio plod kroz njezin porođajni kanal spušta, u boli i krvi. Kroz Helenu i Anju, koje je duboko i snažno voljela, Rose je realizirala svoje nerealizirano materinstvo. Mogla je gledati ih kako rastu,uživati u njima, doživljavati roditeljska zadovoljstva bez roditeljskih odgovornosti i briga, bez roditeljskih strepnji ...

No, iako nije željela materinstvo, iako je vremenom postajala sve sigurnija kako ga nikada neće ostvariti, Rose je osjećala neizmjernu nježnost prema malim stvorenjima, životinjskoj mladunčadi i ljudskoj djeci. Kada bi dotaknula debeljuškaste dječje nožice ili šape mačića i štenića, kad bi poljubila njihove okrugle trbušćiće, kad bi vidjela širom otvorene kljuniće ptića u gnijezdu, Rose bi to ganulo do suza. Osjećala je da bi bila u stanju i vlastiti život dati da zaštiti malo, bespomoćno stvorenje ...

Dok nije voljela, dok se nije u Morpheusa zaljubila, Rose nije razmišljala o mogućnosti materinstva. A kada ga je srela, kad je shvatila snagu svojih osjećaja prema njemu, kad je osjetila da je on njezina sudbina, tad je pomislila kako njih dvoje nemaju prava na potomstvo niti pomišljati. Dijete bi njihovo mješanac bilo, ni smrtnik ni bog, i smrtnik i bog ...
Nikamo ne bi pripadalo, kolebalo bi se između dva svijeta, dva bi se svijeta za njim otimala ...
Poput nesretne Perzefone to bi dijete pola godine provodilo u jednom, a pola u drugom svijetu... čeznući za prvim dok je u onome drugome ...

No, negdje u dubini duše, stojeći na trećoj stubi, na stubištu koje se prema Hadu spuštalo, Rose je shvatila.
Čitavo se to vrijeme obmanjivala.
Ipak je, negdje duboko u sebi, mislila kako možda još ima nade, ima šanse, da ona i Morpheus svoju ljubav djetetom u trojstvo zaokruže. Jednom, kad se Morpheus od grijeha iskupi, jednom kad ona svoju sukrivicu okaje ...
Shvatila je sad', na toj trećoj stepenici, da je ipak u sebi, i od sebe kriomice, pomišljala da možda tada neće biti prekasno ...

A sad je bila u godinama u kojima je božanski Dante, u Božanskoj komediji, silazio u Inferno.
I njegova je Božanska komedija bila u zraku mističnog broja tri.
Tri dijela - Inferno, Purgatorio i Paradiso ... po 33 pjevanja, uz ono uvodno, u svakome dijelu. Sve u trostihu napisano, u lijepoj tercini ...

Do ovog trenutka, do ove treće stube ... pomislila je Rose ... još sam imala šanse, još sam imala nade ...
A sad svaku nadu napustite, vi koji ulazite
...

Rose nikada nije osjetila bol jaču,i tuplju i oštriju istodobno, bol bolniju od boli koja ju je sada razdirala, tu na toj trećoj stubi. I poželjela je, po prvi puta, ispustiti Morpheusovu ruku. Reći mu neka se stubištem vrati, na Olimp uspne, rađa sinove i kćeri s nekom božicom il' nimfom ... nek na nju zaboravi ...
I vidjela je Morpheusa kako na crnom tronu sjedi, nasljednika na krilu drži, a do njega ljepolika božica ...

Vječnost je pred njim, pa makar i vječnost nasljednika na Thanatosovom tronu, no ipak vječnost ...
Zar da je prokocka zbog jedne smrtnice, zbog nje koja nije uspjela odrasti, koja nije uspjela shvatiti što joj je potrebno da bi se osjetila cjelovitom, ispunjenom, potpunom ...dok nije prekasno bilo.
Čak i kad bi se Morpheus za počinjena zla iskupio, a i ona s njim, čak i tada bi ih na kraju čekao rastanak. Jer ona smrtna je, a on vječan. Ona će se, kao i svi smrtnici, s vlastitom smrtnošću na kraju i pomiriti, ali Morpheus ... ako je zaista toliko voli, kako će on, pred kojim vječnost stoji, taj rastanak podnijeti...

Poželjela je istrgnuti svoju ruku iz Morpheusove, potrčati niz preostale stube, u crne vode Styxa se baciti ...

Tada je Morpheus načas ispustio njezine prste ... i Rose se sledila.
I on je sve shvatio, neminovnost konačnog rastanka prihvatio ... Pogledat će je žalosno, opraštajući se ... no, ipak će se on stubama početi uspinjati, dok ona silazi ...

Ne, to ne bi mogla podnijeti. Kada bi vidjela kako se okreće ... kako nogu podiže da zakorači na stubu koja prema gore vodi ... umrla bi tu, istoga trena, ne bi trebala do Styxa ni silaziti ...

I Rose je oči sklopila da ne gleda Morpheusov odlazak.
Sklopila je oči i počela Thanatosa dozivati: Dođi, crni Košče ... milostivo me svojom kosom posijeci, nit mi životnu prekini, u svoje me crno naručje uzmi, u ništavilo me ponesi ... samo nek' bol ta što me razdire prestane...

Tada je osjetila kako je Morpheusove ruke, obujmljuju, kako je njegove usne ljube.
Čula je kako joj Morpheus govori: Ljubim te Rose, više od svjetla, više od tame, više od sna, više od moći i prijestolja, više od besmrtnosti ... Ti si moja besmrtnost, ti si moje iskupljenje ...moja si svjetlost, moja ljubav, moj san.

Osjetila je kako je Morpheus podiže u naručje i tijesno privija.
A potom je osjetila kako Morpheus, s njom u naručju, zakoračuje na sljedeću, četvrtu stubu, na tom stubištu koje je vodilo dolje, prema Hadu.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
postcardworld

Can't Help Falling...



- 23:59 - vrtna klupica (26) - Isprintaj - #

pustinjska ruža



Kamen koji u ruci držim, zove se - pustinjska ruža.



Pustinjska ruža

još ružičasta sam
i topla
od tvojih dodira
još blistam
od poljubaca tvojih
još osjećam Te
u sebi,
Jedini,
još na meni
trepti
Tvoj lijepi sjaj ..

a već Te
opet želim,
opet već
žedna sam
Tebe
i opet spremna
da Ti se
dam.

Putniče nemirni,
karavan svoj
opet skreni
u moju oazu.

ne boj se Jedini,
za Tebe samo
cvjetam sred pustinje,
poput miraža
što žedna putnika
mami.



"Desert Rose" by Sting featuring Aishwarya Rai






- 11:11 - vrtna klupica (38) - Isprintaj - #

27.03.2007., utorak

rose: druga od sedam


(prethodni nastavak)


Čim joj se stopalo spustilo na stubu, drugu od sedam, Rose je na koži osjetila blag i svjež dodir vode.

Pred očima joj se rasvjetlio prelijepi prizor.
Duge zelene vlati trave, smaragdno zelene, obrastale su obalu. Zelene kose vrba nadvijale su se nad plavo jezersko zrcalo. Visoko nad jezerom, na čistom, plavom nebu plovili su bijeli vunasti oblaci, vjetrićem nošeni. Negdje u nebeskim visinama veselo je pjevala ševa.
Rose je upravo ulazila u jezero, korak po korak. Voda je bila svježa, no ne prehladna, pa su Rose proželi ugodni žmarci.

Na korak dva od nje, s jezerskog su se dna dizale duge debele stabljike lopoča. Veliki mesnati listovi prekrivali su površinu vode, a između njih uzdizali su svoje bijele glave veliki cvjetovi bijelih lopoča. Bijeli cvjetovi mesnatih latica otvarali su svoje čaške suncu, a među žutim prašnicima zujale su pčele i lebdjeli leptiri.

Rose je ušla dublje u vodu i po dnu, koje začudo nije bilo muljevito već čvrsto i ugodno pod stopalima, prišla je bokoru lopoča.
Nježno je, vrhovima prstiju, dodirivala lopočeve cvjetove i šaptala im: O, kako ste lijepi, kako cvjetate, kako se suncu veselite!

Kao da odgovora na njezine riječi, s lopočeva lista, na dohvat Roseine ruke, zakreketao je žabac. Zagledana u ljepotu lopočevih cvjetova, Rose nije ni primijetila zelenog žabca na zelenom listu. A sad joj se pogled na njemu zaustavio.
Bio je velik, tamno zelen, s crnim prugicama duž leđa. Sjedio je uspravno i velikim buljavim očima u nju gledao. Rose se nagnula nad lopočev list da ga bolje vidi. Žabac se nije uplašio. I dalje ju je velikim očima znatiželjno gledao.

I ti si pravi ljepotan ...rekla mu je ... i uzela ga na dlan. A on joj je na dlanu mirno sjedio i dalje je gledajući. Rose ga je nježno, kažiprstom, pogladila po leđima .... i veselo se nasmijala kad je on počeo kreketati kao da joj se zahvaljuje na tom maženju.

Spustila je žabca natrag na list i dublje u vodu jezera zagazila. Svjež dodir vode osjetila je kao lijepo milovanje. Otisnula se od dna i zaplivala prema sredini jezera. Na suprotnoj obali, prema koji je plivala, rasle su visoke bijele breze. Vitka su im stabla mirno stajala, a dugim nježnim grančicama punim zelenih listića poigravao se topao vjetrić, njišući ih i milujući.
Rose se njihala na valovima koji su se podigli na jezeru. Snažan je vjetar zapuhao, rastjerujući bijele oblake s nebeskog plavetnila. Jezero se uzbibalo, zaljuljalo Rose kao na ljuljačci. A tada se vjetar smirio, pretvorio u blagi lahor koji je mreškao površinu vode.

Rose je polako plivala prema sredini jezera.
O kako je uživala u toj lakoći kretanja kroz svježu i prozirnu jezersku vodu! Tijelo joj je izgubilo težinu, činilo joj se da ne pliva jezerom već da lebdi negdje visoko u nebeskom plavetnilu. Ispunila ju je radost postojanja. Nije bilo briga, nedoumica, sumnji, strepnji ... samo taj lijepi trenutak koji je trajao, u kojem je postojala samo sreće i smirenje.

Rose se, poput razigranog dupina, počela vrtjeti oko svoje osi, tu u svježoj vodi plavoga jezera.
Nogama se odupirala o vodeni stup koji se pod njezinim tijelom pružao u dubinu, rukama se otiskivala o slojeve vode, okrećući se čas na trbuh, čas na leđa ... Okretala se na toj vodenoj vrteški sve brže i brže ... Nad njom se nebo plavilo, ševa nije prestajala sa svojom pjesmom...

Rose je zaboravila na sve.
Nije znala ni tko je. Više nije bila Rose, nije bila čak ni ljudsko biće. Bila je zlatna ribica, peraja dugih poput velova. Bila je stvorenje koje nema briga, stvorenje koje ne razmišlja, stvorenje koje samo osjeća životnu radost.
Taj trenutak nirvane trajao je i trajao ...
Kad' su se u Roseinu svijest opet počele vraćati misli, prva je bila: Kakav doživljaj, kakvo iskustvo!
Znala je da je neponovljivo, te stoga još dragocjenije.

Sporim zamasima nastavila je plivati prema obali. A kad je na obalu izašla, legla je u travu prepunu poljskih cvjetova. Makovi su se crveno žarili, livada je bila sva u rasvjetanim makovima. Njihove crvene glavice na dugim dlakavim stapkama nadvijali su se Rosei nad lice, kao da su je ljubopitljivo promatrali. Duge travke golicale su je po golim bedrima i grudima.
A Rose im se, ispunjena srećom, smiješila.

Dugo je ležala u travi, gedajući u nebo.
Kakvo plavetnilo!
Vjetar je rastjerao oblake, visoki plavi nebeski svod bio je potpuno čist. Uzdizao se nad Rose, visoko, visoko ... Rosei se činilo, sad će poletjeti ... Zaplivat će tim plavetnilom, kao maloprije u jezeru.
I vrtjet će se opet, gore u plavim visinama, poput dugokrile bijele ptice.

No lijepi, vječni trenutak upravo je završio.

Opet je stajala na stubi, drugoj od sedam, na stubištu koje se spuštalo prema zemlji sjena.

Nije bilo ni jezera, ni vrbi ni breza, ni lopoča ni veselog žabca.
Nebo nije bilo plavo, ševa nije pjevala.
Duboki je muk vladao nad hadskim poljem, pramenje guste magle zaklonilo je pogled na hadsku dolinu.

No, u Rosei je nastavio treperiti taj trenutak sreće.
Stisnula je Morpheusove prste i bila je spremna.
Zakoračiti na sljedeću stubu. Treću od sedam, na tom stubištu koje se prema Hadu spuštalo i vodilo prema crnim, nabujalim vodama Stixa.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


(nastavak slijedi)




Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Falero: Sea Nymph

- 23:59 - vrtna klupica (12) - Isprintaj - #

pogled


Dvije tri ulice dalje od moje kuće, na prostoru gdje su nekada bili vrtovi, sagradili su, prije dvije godine omanju Billu.
Osijek već ima Mercator, Metro, Getro, Mercatone, Baumax, Ipecoop, veliku Billu ... Interspar je pred otvaranjem.

A ova mi je mala Billa baš pri ruci, pa u njoj češće kupujem.
Nakupila sam nagradnih bodova i riješila, u subotu, da ih "utopim".

Taman sam se pitala što da uzmem - mlinac za sir, komplet čaša, stolnjak ...A onda mi je pogled zapeo za jednu policu s koje je nešto palo na pod.

Prišla sam, podigla to što je palo.
I tad su me te oči pogledale ...

Pogađate na što je nagradne bonove potrošila "praktična" Rusalka.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vidi, Panova frulice, kakav je maleni, cukreni ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kad žalosna sam i osjećam se usamljeno, obično nekoga iz moje zbirke krznenjaka ponesem u krevet.
A sad, ovog trenutka ... svi će mi trebati ...
Da nije kasno, otišla bih do prve trgovine igračaka i kupila ih još cijelo naručje ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



- 13:11 - vrtna klupica (35) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

rose: prva od sedam


(prethodni nastavak)


U trenutku kad je zakoračila na tu stubu, prvu od preostalih sedam, za Rose je vrijeme stalo.
Nestalo je stuba, litice, slapa ...nestalo je svega.

Bili su samo ona i Morpheus.
I bila je to opet ona noć, posljednja, pred polazak u neizvjesnost, pred polazak u zemlju sjenki.
I ljubili su se opet, strasno, nezasitno, očajnički, kao nesretni ljubavnici koji znaju da im je to posljednji put.

Roseino se tijelo izvijalo u luk dok ljubio ju je ...
Slatka je plima rasla i potpuno je preplavila. I kad je pomislila da je na vrhuncu plimnoga vala, shvatila je da to tek podnožje je ...
I penjala se sve višlje i višlje i tonula sve dublje ...
Poželjela je da ta moćna plima potraje zauvijek, da preplavi prošlost i budućnost, dane čekanja i neizvjesnosti, banalnost svakodnevice, strepnje i nemire, sumnje i kajanja ...
Nek' potop sve potopi, nek' plima nikad ne nestane u osjeci ...

Morpheus je gledao njezinu ružičastu put što sjajila je u polumraku ko ružičasti biser ...i oblinu boka ... i krivulju vrata, tako ranjivo izloženog njegovim poljupcima.
Čekala ga je, željela ga je.
A njegova je želja rasla, njezinom željom hraneći se.
Ljubio je, kroz vječnost, i smrtnice i božice ... no sad znao je da nikad ljubio nije ...
Samo uzimao je, no nije davao, nikad do tad.
A Rosei, koja mu se predavala tako potpuno, predao se bez ostatka, bez zadrške.
Moćan i vječan bog snova bio je, no sad bi dao i moć i vječnost za ovaj trenutak u kojem se Roseino tijelo pod njim izvija u luk, dok ljubi je.

Dok su im tijela stajala na hladnoj stubi, prvoj od posljednjih sedam, u podnožja stubišta, duše su im se srele i stopile u beskrajnom trenutku u kojem nije bilo ni njezine smrtnosti, ni njegove vječnosti, ni čekanja ni neizvjesnosti, ni strepnji ni nemira, ni sumnji ni kajanja.

Slap je i dalje padao duž litice, roseći njihova tijela, hladan se vjetar počeo dizati nad pustim hadskim poljem, huk Stixa postajao je sve glasniji ...

No Morpheus i Rose ništa od toga nisu vidjeli, ništa osjetili.

I ljubili su se, u duhu,opet. Strasno, nezasitno, očajnički, kao nesretni ljubavnici koji znaju da im je to posljednji put.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Klimt: Kiss



- 23:59 - vrtna klupica (18) - Isprintaj - #

ružini ružičasti okovi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Good/man_with_rose

ruže mi poklanjaš,
Jedini,
u ružu me, dodirom,
pretvaraš.

latice Tebi otvaram,
Tebi mirišem,
za Tebe procvjetam.

ticalima mi, k'o leptir
cvijet,
dušu dotičeš ...

kad latice mi diraš,
treperim sva
pod tvojim dodirom.

vjenčićem ružičastim
ruke mi okivaš,
Jedina,
zatočenik sam tvoj,
rado.

na vijenčiću tom,
ružičastom, tvom
nema trnja, Ružice!


Joe Cocker - Unchain my Heart [1987]


- 21:11 - vrtna klupica (11) - Isprintaj - #

Misko, Sretan Ti rođendan!

Sretan Ti, trk, trkaču!
Puno inspiracije, spisatelju!
Ljubavi i sreće, dragi prijatelju!

Rio Bravo - My Rifle, My Pony And Me


U nove pobjede!


He to is Alexander




- 06:37 - vrtna klupica (21) - Isprintaj - #

25.03.2007., nedjelja

rose: sedam


(prethodni nastavak)



Sedam!
Sedam ih je stuba čekalo, do dna stubišta.

Septem. Čudesna brojka.
Sedam dana u tjednu, prvoga je dana Stvoritelj započeo stvarati svijet, sedmog se dana odmarao. Pa je ta sedmica postala simbolom potpunog, zaokruženog, savršenog ciklusa.

I otada se stala ponavljati, zadivljujućim ritmom ... u mitovima, svetim knjigama, predaji, praznovjerju ...
Sedam sinova i sedam kćeri Niobinih; sedam Hesperida; sedam vrata starog grada Tebe ... a i Rim na sedam brežuljaka leži ... sedam svjetskih čuda ...

Sedam svetih sakramenata, sedam smrtnih grijeha, sedam darova Duha svetoga, sedam djela milosrđa, sedam poslanica, sedam sakramenata ...

Josip je usnuo sedam debelih i sedam mršavih krava, Solomon je sedam godina hram gradio, a david sedmi sin bio, Krist je na križu sedam zadnjih riječi izgovorio ...

Buda je svemiru veličinu izmjerio sa po sedam koraka na sjever, jug, istok, zapad ...
Hodočanici u Meki sedam puta Ćabu obilaze, Talmud u sedmici vidi ukupnost ljudskog, muškog i ženskog principa ...

I duga sedam boja ima, sedam zvijezda Velikog medvjeda na nebu sjaji ... a vuk je sedam kozlića progutao...Odisej sedam godina proveo u zarobljeništvu nimfe Calipso ...

Duše umrlih Tibetanaca sedam dana na krovu kuće borave, pa tek potom u podzemni svijet kreću ...

Hipokrat piše: “Broj sedam, svojim tajnim silama, održava u bivstvovanju sve stvari; on omogućuje život i kretanje; on ima utjecaj čak i na nebeska tijela.”

I za numerologiju sedam je značajan broj, zbroj broja tri koji simbolizira božansko i broja četiri, simbola ljudskog i ovozemaljskog .
U snovima sedam ukazuje na duhovno prosvjetljenje, a gnostici tvrde kako se, pod utjecajem zakona broja sedam, sve akcije u krug odvijaju ...
A igrači lota rado sedmicu igraju, sretnim je brojem smatraju.

Sedam, lucky charm privjesak srećonoša, na svežnju ključeva ...

Sedam.
Septem
.
Broj magičan i mističan.

Rose se zapitala: Zašto baš sedam stepenica?
Što li će njoj i Morpheusu ta mistična sedmica donijeti – sreću il' propast
?

Iako nije praznovjerna bila, Rose je u sebi sedam puta ponovila:

Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose,
Morpheus i Rose
...

nadajući se da će ih ta mantra zadržati zajedno.

I imena sedam Plejada je izgovorila:
Halcyone, Asterope, Celćno, Electra, Maia, Merope, Taygete ...

Iako nad Hadom nisu zvijezde sjale, Rose ih ipak zamoli da put osvjetle, njoj i Morpheusu.

No, više nije bilo vremena za odlaganje.

Čvrsto se za ruke držeći, Rose i Morpheus su zakoračili na stubu.
Prvu od sedam koje im je još preostalo prijeći.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sedam Plejada:
Halcyone, Asterope, Celćno, Electra, Maia, Merope, Taygete.

Plejade, Vlašići:

"Sedam kćeri titana Atlanta i Pleone, koje progoni Orion, sve dok ih Zeus ne pretvori prvo u golubice, a potom u zvijezde (Orion je također stavljen na nebo gdje vječno progoni Plejade ali ih nikad ne stiže). Smatra se da ime “Plejade” potiče od grčke riječi za ploviti ili od pleidos što znači puno, mnogobrojno."


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
plejade

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
duboki svemir

dodatak

Lisa Miskovsky-Lady Stardust



- 23:59 - vrtna klupica (39) - Isprintaj - #

I'm in heaven when you kiss me

I'm in heaven when you kiss me (Disney)


izgubljena sam,
Jedini,
bez poljubaca tvojih.

pronađi me,
Mili,
poljupcem ponesi
do oblaka.

u poljupcu tvojem,
Dragi,
svijest ću gubiti,
do besvjesti Te ljubiti...

padat će paperje
iz oblaka!

- 23:59 - vrtna klupica (0) - Isprintaj - #

sunčana nedjelja



Brezice prolistale. Ptičice cvrkuću. Vrt procvao.
Svi na sunce izmilili ...




Lucky pozira

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


- 16:11 - vrtna klupica (37) - Isprintaj - #

rusalkina zbirka rukavica


rusalka rukavicu drugima bacila, pa je sama podigla.

VAL VJETAR JEDRO PJENA SJENA


zavjesa od morske pjene

kroz čipkastu zavjesu
morske pjene
vjetar jedro cijepa,
jedrenjak bijeli
potapa u dubine.

na vrh vala
izronila, ko sjena,
morska sirena.
ribara
u dubine mami.

i već u trenu,
kad zaviriš kroz
morsku pjenu ...

ni ribara,
ni jedrenjaka!


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Vitae: ČEŽNJA-ZVIJEZDA-DALJINE-TIŠINE-POSTELJA

sirenina postelja, plava


dok na plavoj
sireninoj postelji leži,
ribar sluti zvijezde,
nad pučinom.

ne privlače ga
zvjezdane daljine,
za površinom
više ne čezne.

tišini nadao se,
na dnu mora.
no sad' šapat sirenin
sluša:

za tobom, mili,
morile me čežnje,
no sad - moj si!

dok nad pučinom
trepere zvijezde
sirena
ribara ljubi.

valovi se
dižu i pjene,
jarboli brodova
lome,
šum mora u
tutanj pretvara.

mornari,
u strahu misle:
kakve li oluje!

no, to sirena
ribara ljubi,

na postelji plavoj,
na dnu mora!


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Arsen Dedic: Okus soli

- 08:41 - vrtna klupica (20) - Isprintaj - #

24.03.2007., subota

rose: bielaja doroga


(prethodni nastavak)


Morpheus je priču o Hadu završio.
Trebalo je dalje krenuti, nastaviti sa spuštanjem, do Styxa sići ...


I krenuli su dalje, Morpheus i Rose.
Spuštanje spiralnim stubama nastavilo se i nastavljalo do beskraja. Stubište se uvijalo oko litice obrasle mahovinom, žbunjem paprati i plavih zvončića, a stube su bile visoke, strme i skliske. Svaki novi zavijutak otvarao je vidik na hadsku dolinu, na Styx i manje rijeke koje su se u nj ulijevale. No, činilo se kako se Rose i Morpheus tim stubištem čas penju, čas spuštaju, te da se podnožju klisure ne približavaju.
Rosei se činilo da spiralnim stubama nema kraja ...

Traka slapa stropoštala se u dubinu, tik uz jednu stranu litice, tiho, nečujno.
Oblak sitnih kapljica orošavao je stijenu, kupao plave glavice zvončića što su na tankim stabljikama visjeli i povremeno dodirivali Rose po licu, dok se niz stube mučno spuštala. Te su kapljice padale po Roseinoj kosi, očnim kapcima i obrazima ... a ona im je bila zahvalna, jer su joj skrivale suze.

Vidik bi povremeno zaklonilo gusto pramenje magle, pa bi tada Rose pomislila kako ta litica podnožja niti nema, kako u moru magle lebdi.
No, kad se magla ponovo razišla, Morpheus i Rose su bili nadomak kraju stubišta ... preostalo im je još samo sedam stuba prijeći.

Sjednimo, načas, Rose ... rekao je Morpheus ... prije no što na hadsko tlo zakoračimo.

A u Roseinoj je svijesti izronila slika iz djetinjstva.
Ona i Hana, njezina sestra, još djevojčice, spremaju se na put. A baka im kazuje, da po slavenskom običaju, prije puta načas s njom sjednu.

Na bieluju dorogu ...reče baka ... da se opet ponovo sretnemo, da rastanak ne bude konačan.

A potom i druga slika - Rose na bakinoj samrtnoj postelji sjedi, baku za ruku drži. I osjeća kako se draga stara ruka hladi i koči. Na dorogu baka kreće, ali ne bielaju.

S tim slikama koje joj u svijesti titraju, Rose sjeda na hladnu stubu, kraj Morpheusa ...
I u sebi šapće: Na bielaju dorogu ...

Sjeli su na stubu, i dalje se za ruke držeći.
Nisu govorili, čak se ni gledali nisu. A ipak su osjećali kako im kroz spojene prste struje i pogledi i riječi i dodiri ... Rastanka su se oboje bojali, no rastanak pomenuti nisu se usuđivali.
Sjedili su u tišini, bez riječi. Duše su im se dodirivale, preplitale ...
Oboje su se pitali ... Nije li to posljednji put?

Iako su hod kroz dugi tamni hodnik i spuštanje spiralnim stubištem bili mučni i strašni, to bilo je tek predvorje Hada.

Još samo sedam stuba ... i zakoračit ću u zemlju sjena...pomislila je Rose.
Hoće li to biti bezpovratno?

Ubola ju je pomisao da se nije od Hane, svoje jedine sestre oprostila, da nije zagrlila njezine djevojčice, njezine i svoje ...
Nije Luku, svojeg dragog šogora, pozdravila ... ni Lucifera pogladila ...nije posljednji puta svoj vrt obišla ...
Nije uživala u posljednjem sutonu ... ni rekla zbogom suncu ...

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Elinor: Sunset with dazyes

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
karlson/snow


- 23:59 - vrtna klupica (17) - Isprintaj - #

bačena rukavica

Žeravica
Suncokret
Propovijed
Ostakljen
Sandale
... pjesma na zadane riječi.

Danielina rukavica nije Rusalki bačena,
no Rusalka ne bi Rusalka bila, kad je ne bi podigla ...

... pogotovo kad ju je Sjedokosi izazvao ...


hod po žeravici

sandale izuh,
pa bosonoga, ko po žeravici, kročim
po staklu rasutom iz prozora ostakljenog,
vitreja razbijenog ...

suncokret nisam, al' ipak, Suncu se
svojem okrećem ...
o propovijed se oglušujem,
na smrtni sam grijeh spremna!


broken_glass

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Na izazov Sjedokosog odgovaram:
zumbul
oblaci
trg
jezero

ljubav

Cvjetni trg što zove se Ljubav

nad trgom što zove se
ljubav,
oblaci pregršt zumbula plavih
prosuše ...

sad trg taj
na jezero liči.

okupajmo se u jezeru
modrom,
iako nam kostimi, plavi ko zumbul,
kod kuće ostadoše.

no, možda te
plavih zumbula strah (sram)!


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Rukavicu i Rusalka baca,
pa sve vas izaziva:
Nek' podigne je, tko se usudi!

val
vjetar
jedro
pjena
sjena




- 10:39 - vrtna klupica (67) - Isprintaj - #

Ces mots stupides


Sacha Distel et Lara Fabian - Ces mots stupides


kad zaključamo vrata
kad spustimo zastore
kad isključimo telefone
kad sve nestane
kad poletimo do oblaka,

nešto glupo šapnut ćeš mi ...
nešto glupo šapnut ću ti ...

a zemlja će se pomaknuti,
pod nogama izmaknuti
.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Miguel Tio



- 08:41 - vrtna klupica (14) - Isprintaj - #

23.03.2007., petak

rose: priča o hadu


(prethodni nastavak)


Pričaj mi, Morpheuse, o toj zemlji sjena u koju smo krenuli
... rekla je.

I Morpheus je, iako nerado, počeo pripovijedati:

Podzemni svijet, svijet mrtvih, zemlja sjena ...
Had je prema Hadu ime dobio, jer tom zemljom bog Had vlada ...

A Had je sin Krona i Ree ...
Podzemnim svijetom on caruje, na tronu od ebanovine sjedi, s Kerberom do nogu ...

Umjesto skiptra, u jednoj ruci dvozube vile drži, a u drugoj štap kojem ptica vrh krasi. Glavu mu kaciga pokriva i nevidljivim ga čini, kad nevidljiv poželi biti. Nad Hadovom se tronom čempres nadvija, a podnožje trona narcisima je obraslo. U crnoj kočiji Had putuje a kočiju četveropreg vranaca vuče dok im duge grive vijore ...


Svojom je živom maštom Rose stvorila sliku prizora koji joj je Morpheus opisivao. Taj joj se prizor učinio i lijepim i strašnim istodobno. Shvatila je simboliku čempresa, što obvezni je dio grobljanskog pejzaža. I nad grobom Roseinih roditelja nadvijao se vitki čempres, pa je Rose slušala cvrkut vrabaca u njegovim granama kad bi vječno počivalište roditelja obilazila.

Narcisi oko Hadova prijestolja cvjetaju! Rosei je bila razumljiva i simbolika toga cvijeta koji je ime prema Narcisu dobio.

Sad se lijepi Narcis u Leti ogleda, pošto se u zemaljskoj rijeci utopio, u njoj se ogledajući, pomislila je Rose.

Morpheus je nastavio s pričom: Vladara sam podzemnoga svijeta sretao, draga Rose ... kad bi se, u rijetkim prilikama, okupljanju bogova pridružio ...
I mogu ti reći, da to nisu ugodni susreti bili ...
Poprijeko je gledao, mene, boga snova, pri posljednjem susretu, valjda od Thanatosa podgovoren ...pa ne mogu na njegovu susretljivost računati, ako ga susretnemo ...

A Had i Thanatos prijateljuju?
upitala je Rose Morpheusa.

Had jedino s Thanatosom prijateljuje jer njih dvojica vlast dijele - Thanatos smrt donosi, a Had umrle prima, nad sjenama duša vlada. odgovorio je Morpheus.
Nakon kraće šutnje, nastavio je: Od Hada zaziru i ljudi i bogovi, zbog naravi mu žestoke i ćudljive. Bogovi se njegova društva klone, a ljudi ga umilostiviti nastoje, crnorune mu ovce žrtvujući.

Zato ćemo, Rose, nastojati susret s Hadom izbjeći ... jer bi nas mogao Thanatosu izručiti ...

A Persefona, njegova družica?
upitala je Rose Morpheusa.

Persefona samo pola godine prijestolje sa svojim božanskim suprugom dijeli ... odgovorio je Morpheus.

Had pola godine usamljen podzemljem kraljuje, od proljeća do kasne jeseni, a tad mu se Persefona vraća iz svijeta živih. Jer, tako je Zeus njezinoj materi Demetri obećao, kad ga je moliti došla da joj otetu kćer vrati. Had je Persefonu oteo dok je cvijeće brala na livadama elizejskim. U podzemlje ju je odvukao, zrnima nara nahranio, te se njome oženio.
Zeus nije želio svađu ni s Hadom ni s Demetrom, te je mudro presudio da Perzefona s Hadom zimu u podzemnom svijetu provede, a da se majci s proljeća vrati.

O, da smo barem ranije krenuli, prije no što je Perzefona Hada napustila, prvog dana proljeća. Jer tada bi Had njome bio zaokupljen, pa bismo lakše njegovu pogledu promakli.

Uz to, Perzefona bi tebi, Rose, sigurno bila sklona
... ustvrdio je Morpheus.

Jer je poput tebe smrtnicom nekada bila ....
Njezin bi nam zagovor kod Hada dobro došao, a on joj ništa odbiti ne može... Pošto se stalno rastaju i ponovo združuju, Had je Persefone uvijek željan ... i nikad svoju glad za njom ne uspjeva potpuno udovoljiti ...

No, Persefona sada s Demetrom zemaljskim poljima šeće, na njezin zagovor ne možemo računati ...


A Rose se zemaljske Persefone prisjetila. Blogerice Persefone, lakomislene i zaljubljive, koja je na sebe ruku podigla i koju je Rose, ušavši joj u san, s ruba podzemnoga svijeta u život vratila.

Ni to mi neće u prilog ići ... ako se s Vladarem podzemlja sretnem ... pomislila je Rose.
Ljut će na mene biti jer sam mu iz ruku istrgla onu koja je već jednim korakom u njegovo carstvo kročila ....

Morpheus je priču o Hadu završio.
Trebalo je dalje krenuti, nastaviti sa spuštanjem, do Styxa sići ...

(nastavak slijedi)


Carravagiov Narcis
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Caravaggio: Narcis

Rusalkin Narcis
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

arachne


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Arachne

Mlada je Arachne bila vješta tkalja i pletilja. Zbog svoje se, nadaleko hvaljene, vještine uobrazila pa se usudila s boginjom Atenom natjecati u tkanju.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Arachne and Athena

U natjecanju je Atenu nadmašila, pa je Atena morala poraz priznati.
I, priznala je Arachni veće umijeće, ali ju je zbog motiva na tkanju prekorila. Jer, Arachne se usudila na tapiseriji prikazati Zeusove ljubavničke poduhvate:
Zeus, u labuda pretvoren, Ledu zavodi,
u obliku bika Europu obljubljuje,
na Danaju se kao zlatna kiša sručuje
...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket.
vallejo

Atena, Zeusova kći, razjarena zbog drskosti te smrtnice, a i zbog svojega poraza, Arachninu je tapiseriju razderala u komadiće. Posramljena je Arachne otišla je u obližnji gaj ... i objesila se zbog te sramote.

Atena se na vještu tkalju sažalila, pa joj je život vratila.
No, u pauka ju je pretvorila.Pa otad Arachne vječno živi u svim paucima koji svoje mreže pletu, a paučja im je familija po Arahne dobila ime - arachnidi.

Priču o Arachne ispričao je pjesnik Ovidije (Ovid, Metamorphoses, Book VI)
.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Arachne

Pauci pripadaju skupini paučnjaka.
Imaju 8 očiju i tijelo podjeljeno na dva dijela- Cefatoloraks i Abdomenu. Usta su okružena otrovnim kliještima i parom čeljusti koje sliče nogama. Čeljusti imaju osjetilnu funkciju i kod mužjaka se koriste za prenošenje sjemena.

Svi su pauci grabežljivci i ubrizgavaju otrov u svoj plijen, a u lovu se služe paučinom. No, neki paučinom štite jaja, njome se kreću kroz zrak ili plove na povjetarcu.

Nisu malobrojni ljudi koji se pauka boje ili od njih zaziru.
A meni su pauci, ti vješti tkalci mreža, simpatični.
Pri spremanju stana uvijek ih uhvatim i pustim van, u vrt. A oni se, dakako, najčešće opet vrate unutra.

I božica se Atena sažalila na Arachne, pa kako ne bi vila Rusalka na paukove, pauke i paučiće ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Mreža nad jezercem

A i u sobi sam vidjela jednu, u kutu.
No, spremat ću tek sutra.

Dodatak



The itsy bitsy spider
Crawled up the water spout
Down came the rain
And washed the spider out
Out came the sun
And dried up all the rain
And the itsy bitsy spider
Crawled up the spout again
.


Elize - Itsy Bitsy Spider



A ženke nekih vrsta pauka puno su krupnije od mužjaka.
Pa ga pojedu, pošto obavi posao i oplodi ih.

- 11:11 - vrtna klupica (30) - Isprintaj - #

22.03.2007., četvrtak

Lakonoga

Djordje Balasevic - Lakonoga


kako ne bih bila
lakonoga,
kad volim plesati
bosonoga!


Photobucket - Video and Image Hosting
Perrin Sparks: Julie's red shoes

Znaju biti lakonoge, te Julie, Julke i Juliške ...


- 21:20 - vrtna klupica (27) - Isprintaj - #

vjetar i val

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

vjetriću,
Vjetre!
gdje li se kriješ?

dođi, poigrajmo se!

prvo lahor budi,
tiho puhni ...
namreškaj, nježno, površinu vode

a onda me,
ko zefir psihu, podigni,
uvis ponesi!

uzburkaj plave dubine,
sve do bijele krijeste visokog vala

oh, kako ću te zasuti
kapljicama morske pjene,
kako ću te povući u duboki vir!

zavrtjet' ću te,
zaljuljat' ću te,
progutat ću te!

vjetriću,
Vjetre,
gdje li se kriješ?

dođi, poigraj se sa mnom ...

ako te nije strah.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Zefir i Psiha

Dodatak

22. ožujka je svjetski Dan voda.
70% površine našeg lijepog plavog planeta Zemlja pokriveno je vodom.
Voda je veliko bogatstvo, bez nje nema života.
Život je upravo iz vode izmilio. Zato čuvajmo vodu i ne rasipajmo je.

A ja sam ponosna što sam tom bogatstvu mora, rijeka, potoka i jezera dodala male kapljice mojih vrtnih jezeraca.
U mojim jezercima i oko njih buja život.
Zlatne ribice, žabe, vodeni kukci, biljke u jezercima i oko njih ...

Jezerca mi višestruko vraćaju trud koji ulažem u njihovo održavanje.






- 11:11 - vrtna klupica (19) - Isprintaj - #

21.03.2007., srijeda

smrznuta vila

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
snow_fairy

Meni gotovo nikad nije zima, ni usred zime.
Ne volim slojeve odjeće na sebi, ni debele zimske kapute.
Pa me često opominju da sam se prelagano odjenula, ili me grde zato što hodam po stanu bosa.

No, zateklo me ovo naglo zahlađenje, a vjerojatno mi se nakupilo umora i nespavanja, pa sam ja trenutno jedna jako smrznuta vila.
I smišljam načine kako se zagrijati ...
Barem one načine koji su mi trenutno dostupni ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Marilyn Monroe, Some like it hot"



- 19:49 - vrtna klupica (35) - Isprintaj - #

buba mara i pauk gara


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Voljela sam, kao dijete, slikovnicu koja se tako zvala - Buba Mara i pauk Gara.
Znatiželjna Mara nije oca slušala, pa je u lutanje krenula. Potok je preskakala, cvijeće brala ...
I u Garinu mrežu upala.

Tu je žalosna plakala, dok je Gara biber tražio, da zalogaj začini:

Zalogajče, mio, zašto bih ti krio,
ja odoh po biber ...


No, otac Marin je u cvjetni zvončić zazvonio, bube okupio.
Pa su Garin zamak srušili, Maru oslobodili.
A zgodni je brkati Gundelj mrežu brkom prerezao ... i s Marom odletio ...

A poslije sam, o kol'ko puta, slikovnicu tu listala, držeći na krilu svoje nećakinje.
Slikovnica se pomalo izlizala, no još je čitava.

Čeka nove klince, da mi na krilo sjednu i priču poslušaju:
O buba Mari i pauku Gari ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Snimila sam ih u nedjelju, na istom kamenu, u kamenjaru svojeg malog vrta.

Nadam se da su, u miru, svako svojim putem otišli.
I da negdje, šćućureni, čekaju sunčane dane, kad će opet izmiliti.

Sretan početak proljeća!



- 11:11 - vrtna klupica (19) - Isprintaj - #

20.03.2007., utorak

rose: stuba po stuba


(prethodni nastavak)


Visoke su stube čekale njihove korake.
Sve je mirovalo, nigdje ni daška vjetra.
Morali su krenuti.


...

Sljedeća dionica silaska vijugavim stubištem bila je nešto lakša za Rose, barem u jednom pogledu.
Jer, dok je ona spavala, oslonjena o Morpheusa koji se ispriječio između nje i dubokog ponora, oblak sitnih kapljica koje je nečujni slap stvarao, pretvorio se u gustu maglenu zavjesu koja je skrila pogled na ambis. U toj gustoj magli jedva se vidjela sljedeća stuba, pa Rosei strah od visine više nije stalno kočio koljena.
Činilo joj se da ne postoji ništa drugo osim stube na kojoj upravo stoji,one sljedeće na koju se sprema zakoračiti ... ništa osim nje i Morpheusa, na tim stubama ...

Morpheus, na kojem se umor nije zapažao, brižljivo je nastojao Rosei olakšati mučan beskonačni spust klizavim i strmim stubištem. Bdio je nad svakim Roseinim pokretom, vodio svaki njezin korak, osluškivao njezino užurbano disanje, gledao njezino lice koje je od napora sve više blijedilo.

Da je Rose mogla sebe u ogledalu vidjeti, zaprepastila bi se ...
Obrazi su joj bili blijedi i upali, kao nakon duge bolesti, teški su crni podočnjaci isticali grozničavi sjaj njezinih sivoplavih očiju, među obrvama joj se ucrtala duboka bora ...

Pogled na Roseino bljedilo, na grč na njezinu licu, u Morpheusu je izazivao osjećaje za koje nije vjerovao da ih je sposoban iskustiti. Žalost zbog Roseinih patnji, divljenje njezinoj snazi, osjećaj krivnje ...
Jer, on je bio taj koji je Rose doveo na put s kojega se možda neće vratiti, on je bio taj zbog kojeg je Rose činila ono što nikada ne bi zbog sebe same. On je bio taj, zbog koga je Rose postala sukrivcem ... on je na njezin život sjenu bacio ...A ona mu je govorila kako je suncem obasjava, on bog mraka ... Govorila mu je kako je on njezin san ... a sad se bojao kako je upravo on taj koji Roseine snove pretvara u noćnu moru ...

Dok su ga proturječni osjećaji razdirali, Morpheus je shvatio koliko voli Rose ... više no sebe samoga.
Rose, nježna i krhka ...Rose, ljudska i smrtna ... Rose snažna i u slabosti ...Rose spremna krenuti stazom smrti, zbog njega, zbog ljubavi prema njemu ...

Što mi vrijedi moja besmrtnost?
Proklinjem je, jer me od Rose razdvaja!


I, Morpheus, nekoć bahat bog, poželje smrtnikom biti, gledajući to drago lice, blijedo i ispaćeno.

Dok su se spuštali, sve dublje i dublje kroz sve gušću maglu, Rose je osjećala kako postaje sve hladnije i pitala se kako će izdržati noć. No, noć nije dolazila. Tu nije bilo ni noći ni jutra, ni sutona ni svitanja ... Vrijeme kao da je umiralo u toj zemlji mrtvih, kojoj su se sve više približavali ...

Rose je bivala sve umornija, sve iscrpljenija.
Dah joj se skratio i plići postao, a umor se počeo pretvarati u omamljenost koja je ličila pospanosti. No, Rose nije bila pospana, samo je sve slabija i slabija bivala ... Na trenutke joj se činilo da joj se svijest sužava, misli bi joj počinjale lutati ...
Morpheus bi je tada prenuo nekim pitanjem il' opaskom.
Konačno je shvatio da će morati češće zastajati, dulje se odmarati ...

Sa svakom novom stubom Rose je mislila kako dalje ne može.
Grčevi su joj razdirali potkoljenice a stopala i šake su joj trnuli i postajali neosjetljivi. U zraku je bilo sve više vlage, pa je imala osjećaj kao da staje na natopljenu spužvu kada bi zakoračila na busen mahovine kojima su stube mjestimice bile obrasle. U njoj je sve vapilo za odmorom, no Rose je, na rubu samosavlađivanja, stalno sebe samu pobjeđivala ... i koračala dalje, stubu po stubu.

Konačno je Morpheus rekao: Odmorimo se opet, Rose ...

I ponovo su sjeli na hladnu visoku stubu, Morpheus je zagrlio Rose koja se pod njegov plašt uvukla i uz njega tijesno priljubila.

Pokušaj opet malo odspavati, snagu obnoviti ... rekao joj je.

No, Rosein je umor sada stigao do one točke kad više, od umora, nije mogla usnuti.
Obgrlila je Morpheusa, naslonila mu glavu na grudi, grijući se na njegovoj toplini.

Pričaj mi, Morpheuse, o toj zemlji sjena u koju smo krenuli... rekla je.

I Morpheus je, iako nerado, počeo pripovijedati:

Podzemni svijet, svijet mrtvih, zemlja sjena ...
Had je prema Hadu ime dobio, jer tom zemljom Had vlada ...

A Had je sin Krona i Ree ...
Podzemnim svijetom on caruje, na tronu od ebanovine sjedi, s Kerberom do nogu ...


(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Orpheus and Euridice by George Frederick Watts

SWAN LAKE - WHITE SWAN PD2 (Nioradze-Posokhov, 1991)




- 23:59 - vrtna klupica (22) - Isprintaj - #

varljivo proljeće



magnolia

procvala,
suncu darežljivo otvorila se ...

a tada
ćudljivo proljeće snijeg posla ...

sad mrznu joj latice ružičaste,
sama sred vrta osta ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dodatak, za Fanny i Zmaju

Oliver! - I'd Do Anything

- 11:11 - vrtna klupica (33) - Isprintaj - #

19.03.2007., ponedjeljak

DA ME POJUBIS?

GORAN KARAN, DA ME POJUBIS


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

When you wish upon a star-disney moments


U vrt izađoh ...
No, nebo je oblačno ... oblaci zvijezde zaklonili .

Sve su to želje puste ...



- 22:42 - vrtna klupica (21) - Isprintaj - #

lucky parade




Lucky vjerojatno misli kako Rusalka ništa ne može uraditi bez njegove asistencije i nadzora.
Hoda za mnom kao pas i pozorno motri sve što činim, a povremeno se i upliće i "pomaže".
Jučer sam kosila travnjak, pa travu iz kontejnera koji je dio kosilice presipavala u vreću, naravno uz Luckyevu pomoć. Trajalo je duplo dulje nego bez pomoći.
Potom je lupao šapom po metli, dok sam mela dvorište i ulicu, razbacivao pometeno i razvlačio opale brezove grančice.

Kad sam krenula do dragstora, cijela me mačja svita ispratila do ugla, a kad sam se vraćala potrčali su mi u susret, mijaučući. Lucky je odmah namjeravao napraviti inventuru kupljenog. Pri tomu često zna pokidati ili izgristi vrećicu da bi izvukao van ono što mu se svidi.
Ukoliko mačje keksiće odmah je pretresem u zatvorenu kutiju, bude ih pun kuhinjski pod. Lucky se prvo najede do mile volje a onda keksićima igra "hokej".

Kad ga grdim, naljuti se. A hoće i udariti šapom.
Ako mu strože zaprijetim, tada "pomjeri agresiju" pa tuče macana Bilba ili svoju mater Topsy.
Iako su oboje mnogo sitniji od njega, Lucky ponekad zna izvući "deblji" kraj.

Luckyu je hobi - istjerivanje mačora prolaznika kroz vrt. Neki su mu posebno antipatični, dok neke preko volje pusti proći kroz vrt. Ne boji se ni pasa, pa će se suprotstaviti i većem psu.
Sa svoje osmatračnice na vrtnoj ogradici promatra prolaznike i kao da uživa u njihovoj pažnji. No, od nekih se ipak sklanja.


Rusalka, čekaaaj, idem i ja!
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ljutim se što me nisi povela u trgovinu!
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sjedit ću na ogradici, da vidim tko prolazi ulicom. Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



- 11:11 - vrtna klupica (25) - Isprintaj - #

18.03.2007., nedjelja

rose: brod u boci, naslov posta


(prethodni nastavak)


Osjetila je Morpheusov poljubac u kosi ... i utonula u san.
...

U snu, Rose je sjedila u svojoj crvenoj fotelji, pred ekranom računala, za tipkovnicom.
Stranica blog editora bila je otvorena i Rose je upravo pisala novi post na svojem blogu, post s naslovom:
Brod u boci.

Na ekranu je već treperila slika. Prikazivala je model jedrenjaka, zatvorenog u staklenu bocu.

Ispod slike, nizali su se stihovi:

o tebi sanjam,
Vjetre.

valove slutim
i napeta jedra,
široku pučinu,
plave vidike ...

stakleni kavez
razbij,
oslobodi me!

poigrati se
s tobom želim,
na krijesti najvišeg vala,
jedriti u svjetlo
i tamu ...
ploviti do beskraja,
s Tobom.

ne želim sidrište,
ni mirnu luku,
ni staklene stjenke
sigurnog kaveza.

jarbole mi slomi,
pocjepaj jedra,
pramac zaspi
morskom pjenom.

do obzorja
il' do dna.

ne marim,Vjetre,
ako je s tobom!


Rose je označila tekst, odabrala veličinu normal i plavu boju slova.
Naslov je boldirala, a stihove ukosila u italic. U photobucketu je već čekala druga slika.

Jedrenjak, vitkih jarbola s vjetrom u jedrima, propinje se na olujnim valovima.
Tag slike ubacila je nakon stihova.
Kliknula je na pogledaj.
Tekst i slike savršeno su se stopili.

Rose je odredila vrijeme objavljivanja. Tekućeg dana, minutu do ponoći.

I taman kad' joj je prst posegnuo za tipkom ... taman kad je htjela kliknuti objavi ...
probudila ju je Morpheusova ruka na obrazu.

Rose, Rose ... moramo dalje, mila!

Slap je i dalje bešumno tekao, sitna je vodena maglica zrak ispunjavala. Plavili su se zvončići na strmoj stijeni, mahovina na stubama bubrila je od vlage.
Visoke su stube čekale njihove korake.
Sve je mirovalo, nigdje ni daška vjetra.
Morali su krenuti.


(nastavak slijedi)

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
boat in the bottle

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Aivazovsky, Ivan Constantinovich: Storm in the Sea at Night


- 23:59 - vrtna klupica (20) - Isprintaj - #

rusalkini viseći vrtovi (1)




Uglavnom viseće begonije, jako su mi drage.
Ima ih puno vrsta, u različitim bojama. Cvatu obilno, cijelu sezonu. Redovito zalijevanje, prignojavanje. Ocvale cvjetove odbace same i odmah ih novima zamijene. Iako se mogu sačuvati preko zime, ja za to nemam uvjeta, pa ih koristim kao jednogodišnje biljke.

Viseći su mi vrtovi dragi i zbog gatalinki koje se u njih znaju useliti, pa mi onda danju i noću pjevaju.
A viseći su lonci za gatalinke idealno mjesto. Položaj ih štiti od grabežljivaca, u lišću se mogu sakriti i tako sljubiti sa zelenom bojom da ih je teško opaziti. Uz to, lonci su uvijek vlažni, zbog polijevanja, a po drškama lonaca lako je izaći na fasadu koja je noću osvjetljena.
Mušice su na dohvat, pa - uživaj!

Dobro jutro...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Da vidim je li danas sunčano ..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Odoh u malu šetnju!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Poslijepodne bi se moglo i dremnuti ...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Opet je tu, čula sam je (a možda je i dečko) kako pjeva u rascvjetalom grmu japanske dunje, no tako se dobro skrila na visokim granama da mi je ostala nevidljiva.
Nadam se da će se skloniti, kad, prema prognozi, zahladi sljedećih dana.
No, gatalinke su dobri meteorolozi, nekad su ih držali u staklenki s lotricama i prema njima predviđali vrijeme - ako se po lotricama penje bit će lijepo, a ako se spušta ...

P.S.

O Semiramidi i njezinim visećim vrtovima, drugom prilikom.
Nadam se da su vam se Rusalkini svidjeli.



- 09:29 - vrtna klupica (51) - Isprintaj - #

17.03.2007., subota

rose: stubište


(prethodni nastavak)


Silazak dugim spiralnim stubištem, koje se spuštalo s travnate platforme, bio je dug i težak.
Stube, isklesane u kamenu, uske i visoke, bez ikakve ograde ili oslonca.
Dubok ponor pod njima zjapi, samo jedan pogrešan korak i ...

I stube i stijena, oko koje su se stube uvijale i spuštale, bili su mjestimice obrasli smaragdno zelenom mahovinom i sivim lišajem. Iz pukotina stijene rasli su bokori paprati i plavih zvončića, a mali su se vodeni vrutci slivali i tekli po stijeni i stubama.
S vrha litice, usporedno sa spiralnim stubištem, tekao je i pjenio se veliki slap. No, začudo, slap se s klisure u dubinu rušio bez zaglušujućeg huka, bezšumno. Rose je očekivala vidjeti dugu, u oblaku raspršenih kapljica. No, nije je bilo. Ni, duge ni sunca.
Slap je padao u tišini, kroz meku plavičastu svjetlost, dolje u dubinu.

Kliske i strme stube počele su skraćivati Rosein dah već nakon prvog zavijutka.
Nije znala gubi li dah od napora ili od straha. Jer, Rose se visine bojala. Bilo ju je strah popeti se na ljestve, pogledati s balkona, voziti se staklenim liftom duž fasade nebodera ...
Kada bi pogled odvojila od stuba, pred njenim se očima ukazivala duboka provalija na dnu koje su vijugale i spajale se hadske rijeke.

Ne gledaj dolje, Rose ... šaptao joj je Morpheus.
Drži me za ruku ... čvrsto.
Samo svaku sljedeću stubu pogledaj ... jednu po jednu savladaj, ne misli na sljedeću ...


On bi na svaku sljedeću stubu zakoračio prvi, pa bi joj pomogao da se na nju spusti ... jer svaka je stuba dosezala Rosei gotovo do koljena.

Rose je poslušala Morpheusov savjet. Samo je sljedeću stubu gledala, čvrsto držeći njegovu ruku, osjećajući njegov zaštitnički stisak. No, dubina kao da ju je mamila i dozivala.

Rose ... Rose ...pogledaj! u svijesti joj je šaptao neki uporan, tihi glas.

Rose bi se, krajnjim naporom, odupirala tim pozivima, a zatim bi gubila kontrolu ... pogled bi joj se oteo ... pa bi se uhvatila kako zuri u bezdan koji ju je magično privlačio.
Morpheus bi je tada bodrio, govorio joj nježne riječi ....

Još samo ova stuba, Rose ... još samo jedan korak, Jedina ... još ovaj zavijutak ...
I Rose bi, vođena Morfeusovim glasom i dodirom, zakoračila još jedan korak, spustila se niz još jednu stubu, savladala još jedan zavijutak beskrajnog stubišta ...

No, onaj Glas u njezinoj svijesti nije utihnuo, nije zašutio.

Tamni je napukli glas i dalje uporno šaputao: Čemu sve to, Rose?

Zar misliš da ćete ikada sići do Styxa? Zar misliš da ćete ikada doploviti na drugu obalu Lethe?
Čemu uzaludna muka, Rose?

Prepusti se ....
Kratak let niz liticu ... a potom meka tišina i tama, bezbolno ništavilo ... dugi san, Rose ...
Lijepi snovi, Rose.
A Morpheus će opet biti slobodan. Zadržat će svoju besmrtnost, postat će najmoćnije božanstvo ...

Poslušaj Thanatosa, Rose ... meko ću te spustiti na površinu tamnih voda ... nećeš nikakvu bol osjetiti, mila Rose ... Crni će te valovi nježno dočekati, blago ljuljuškati ... odnijeti do mora ...
A Morpheus će moje žezlo preuzeti ... vladat će dovijeka ...

Ne brini za njega, Rose ... u vino ću mu devet kapi iz Styxa smiješati ... zaboravit će te prije no što zadnji gutljaj ispije ...

Prepusti se, Rose ...
Pusti Morpheusovu ruku ... u Thanatosove se ruke predaj....
Nježno ću te zagrliti, mala Rose ... ubrat ću te bezbolno ... poput ružina pupoljka ....
Dođi, Ružice, predaj mi se ... daj da te Thanatos slatko pomiriše ...usnama dotakne ...
suzice ti, poput kapi rose s latica ispije ...

Rose ... Rose ... Rose ...


Glas je nastavljao šaputati ... uporno, uvjeravajuće ...
I Rose je osjetila kako joj otpor popušta, kako Glasu počinje vjerovati.

Prepustiti se, nestati, zaspati,...
Otploviti rijekom do mora, poput ubrana, u vodu bačena cvijeta ... Plutati na valovima, nošena vjetrom ... ljuljati se, ljuljuškati ...
Pa polako potonuti u tamnu dubinu ...
Dublje, sve dublje u modru tamu ... do dna ... do ništavila ...

Odmorimo se sad, Rose ... probudio ju je Morpheusov glas.
Sjeli su na visoku stubu. Rose oslonjena o hladnu liticu, a Morpheus do nje. Između nje i ponora.

Osloni se na mene, Rose, glavu mi na rame spusti.
Čvrsto ću te držati, ispustiti te neću, mila. Predahni, odspavaj!


Morpheusov dragi glas prigušio je onaj tamni Glas i potjerao ga iz Roseine svijesti. Oslonila se o Morpheusa, spustila mu glavu na rame.

Osjetila je njegov poljubac u kosi ... i utonula u san.



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
moss

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Vodopad


- 23:59 - vrtna klupica (15) - Isprintaj - #

u egipatskom vrtu, s Nefertiti, za Vitae


nefertiti queen of egypt

Vladimir Vidrić: Na Nilu

..... Bugari harfa,
Krše se vali,
Udaraju vesla,
Izmiče doba,
O tihoj noći
Pod zvjezdanim nebom
Kraljica Nefris
Miluje roba ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Alexandre Cabanel

Nefertiti je bila žena faraona Amenophisa Akhenatena, te je vladala Egiptom nakon njegove smrti.
Doduše, neki izvori vele da je vladala i za faraonova života - i faraonom i Egiptom.

Bila mu je prva žena, uz još dvije. Na kratko ju je vrijeme istisnula Kiya, faraonova žena nižeg ranga, koja mu je rodila sina. No, Kiya je ubrzo umrla, vjeruje se od Nefertitine ruke, a sin nije poživio.
Nefertiti je faraonu rodila šest kćeri. Ankhesenamun, jedna od njezinih kćeri, postala je žena Tutankhamonova.

Akhenatenova je vlast slabila, Egipat je zapao u krizu, no Nefertiti je organizirala raskošnu svečanost u Amarni, te je u javnosti sjedila na prijestolu, ravnopravno s faraonom, što je do tada bilo nezapamćeno.

Nefertiti je kraljica zagonetki, kraljica magije, kraljica ljubavi, kraljica ljubomore, kraljica osvete.
Vjeruje se da je umrla u epidemiji kuge, ili od ruke Amonovih svećenika, no postoji vjerovanje da je i kugu i urotu preživjela te nastavila vladati pod muškim imenom - faraon Smenkahare.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Nefertiti znači “lijepa žena dolazi” ili "Savršena".
Dobro sačuvana Nefertitina mumija, pronađena u Dolini kraljeva, svjedoči da je odista bila savršena ljepotica. No, mumija je oštećena, netko tko ju je mrzio, smrskao joj je usta. Stoga, prema egipatskom vjerovanju, Nefertiti nije mogla ući u zagrobni život nego je ostala lutati između svijeta živih i svijeta mrtvih.

Prelijepa bista Nefertiti, rad skulptora Thutmesa, čuva se u Dahlem muzeju u Berlinu. Legenda govori da je skulptor bio strastveno zaljubljen u Nefertiti, no ona ga je odbila. Stoga on bistu namjerno nije dovršio, te joj nedostaje dio uha i retina jednoga oka.




- 14:11 - vrtna klupica (49) - Isprintaj - #

16.03.2007., petak

rose: sedam rijeka

(prethodni nastavak)

Voda tekućica žuborila je potmulo, negdje u tami ... daleko ispred njih.
Dok su nastavljali koračati, taj je žubor postajao sve glasniji, sve razgovjetniji
...
...

Na kraju hodnika počela se nazirati svjetlost.
Rose je osjećala kako joj zvuk vode i svjetlost koja se pojačavala dok su dalje koračali, vraćaju snagu.
Prestale su nepodnošljiva tišina i neprozirna tama, pa je Rose ponovo imala doživljaj prostora i vremena. Dok su odmicali hodnikom, postajalo je sve svjetlije. Rose je sada mogla vidjeti niski svod toga hodnika koji je ličio na tunel ili rudarsko okno, probijeno u crnoj stijeni. Koračali su po gustoj crnoj travi koja je postupno postajala siva pa potom svjetlo zelena, kako je svjetost jačala.

Opet je mogla vidjeti Morpheusov pogled i osmijeh. Gledao ju je s ljubavlju i nježno joj se i sjetno osmjehivao. Kažiprstom je usne prekrio, pokazao joj da šutnju ne prekida. Dok joj se suza olakšanja kotrljala niz obraz, Rose je potvrdno kimnula glavom.

Nastavili su hodati po sve zelenijoj travi.
Dok su se primicali osvjetljenom kraju hodnika, Rose je u travi opazila bijele cvjetove tratinčica, sićušne, s blijedo žutim srcima i tankim bjeličastim laticama. Blijede su im glavice počivale na dugim tankim stabljikama. Zidovi hodnika postajali su sve vlažniji, niz crni su se kamen cijedile kapi i blistale na prigušenom svjetlu. Svjetlo koje je sve jače osvjetlavalo hodnik neobično je svjetlilo. Nije to bilo svjetlo sunca, niti mjeseca. Hladno i plavičasto, no ipak meko i difuzno, kao da se nije širilo iz nekog određenog izvora, kao da je izviralo samo iz sebe.

Rose se pitala kakav će se prizor otkriti pred njezinim i Morpheusovim očima, kad na kraj hodnika stignu.
A prizor koji su ugledali, prevazilazio je sva njihova iskustva.

Izišli su iz hodnika kroz otvor koji je ličio na ulaz spilje, uokviren viticama tamnozelenoga bršljana koje su se oko otvora uvijale. Kada su kročili iz hodnika, snažno ih je obasjala plavičasta svjetlost. Na toj hladnoj svjetlosti lica su im izgledala samrtnički blijeda a usne beskrvne. Samo su im oči jarko blistale, Morpheusove tamnomodro a Roseine sivoplavo.

Sad' možemo koju riječ progovoriti, no tek pokoju i što tiše... prošaptao je Morpheus, nagnuvši se prema Rose.

Volim te ... šapnula je Rose. Konačno je mogla šapnuti ono što je htjela viknuti dok su hodnikom hodili, kroz zastrašujuću tamu.

Mora da silno ljubiš mene, sretnika ... Rose ... kad si sa mnom u Had krenula ... tiho joj je odgovorio.

Rose je s Morpheusovim usana, s kojih je očitavala jedva čujno prošaptane riječi, pogled skrenula na zapanjujući prizor. Stajali su na maloj travnatoj platformi, pred otvorom koji je vodio u hodnik iz kojeg su upravo izišli. S visoke se platforme otvarao pogled na meandre veličanstvene rijeke. Na suprotnoj obali Rose mogla vidjeti ušća drugih, manjih rijeka koje su se ulijevale u tu moćnu crnu rijeku koja se sporo valjala koritom niskih, travom obraslih obala.

Rose je znala, kad se zavojitim stepenicama spuste s platforme, naći će se na obali Styxa.

Styx ... rekao je Morpheus ... kao da čita Roseine misli.
Još je i rijekom mržnje zovu ... njezinim koritom otrovna voda teče.

A u nju se redom ulijevaju ... govorio je Morpheus, tiho, pokazujući ...

... ljubičastomodra Aheront, rijeka boli,
... zelenoplava
Kokit , rijeka jadikovki,
... blijedo, mliječno plava
Mnemozina, rijeka sjećanja ...
... pa
Eridan, rijeka hladnoće, bjeličasta poput tekuće sante leda ...

A ona safirno modra ... to je
Leta, rijeka zaborava ...
Vidiš li onu plamenu traku, Rose, tamo u daljini. To su vatrene bujice
Flagetona ...

Nisam dosad Had pohodio, Rose. No, Thanatos mi je o njemu pričao, dok sam mu još omiljeni nećak bio ...
Koje li ironije, upravo mi je On
obećao kako će me Hadom provesti ...

Oboje su se lecnuli na pominjanje Thanatosova imena, a Rosei su opet u svijesti odjeknuli oni nečujni koraci koje je čula kako ih niz hodnik uporno slijede. Osvrnula se i pogledala u tamni otvor, bršljanom obrastao. No, tamo je samo tama bila ... ništa se u toj tami nije micalo ... ništa se iz tame nije čulo.

Sjednimo načas, Rose i odmorimo se ... šaptao je Morpheus ... jer pred nama je dugo spuštanje strmim stubama. A onda ćemo biti na obalama Styxa.

Sjeli su u gustu zelenu travu.
Rose je osjetila kako joj ruke drhću od nervoze, a prsti joj se koče. Da bi ih umirila, počela je brati tratinčice kojima je tamnozelena trava na platformi ponad hadskim rijekama bila gusto prošarana.

Asfodel ... na zemaljske tratinčice liči ... no to je cvijeće koje samo na rubu Hada raste ... rekao joj je Morpheus...

A kad dublje u Had zađemo, vidjet ćeš i polja maka, kojima je opasno proći, zbog njegova opojnog mirisa ... a na obalama Lete bijeli narcisi cvjetaju ... veći od onih zemaljskih, staklasto prozirni ... kao da su od mutnoga stakla izliveni ...

Ovdje su asfodel bile krupnije od onih koje su rasle u hodniku. Latice su im bile veće i punije, a srca cvjetova zlatno žuta.

Rose je od ubranih hadskih tratinčica počela plesti vjenčić, dok ju je Morpheus promatrao, osmjehujući se.

Kad je prvi vjenčić bio ispleten, Rose je nastavila plesti drugi.
Gotove je vjenčiće položila u travu. Morpheus je posegnuo za manjim i njime okrunio Roseine plave uvojke, a ona je veći vjenčić položila u vranu kosu Morpheusovu.

I tada je prvi put primjetila kako su se na Morpheusovim sljepoočnicama pojavile sjede vlasi.

Zar i bogovi sijede? upitala se Rose .
Ili to ovaj moj, bog snova ... počinje ličiti na čovjeka?

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



- 23:59 - vrtna klupica (19) - Isprintaj - #

proljeće u rusalkinu vrtu




Uvijek se veselim proljeću koje ponovo oživi moj vrt.

Veliki grm japanske dunje u punom je cvatu. Pčelice zuje među cvjetovima a u granama žustro cvrkuću i udvaraju se vrapci. Često svrate i sjenice, a ponekad i pokoji češljugar. I grlice i golubovi također posjećuju u vrt, valjda se sjećaju zime kad su ih u kućicama za ptice čekala zrna prosa, suncokreta i kukuruza.
S grana starog oraha iz susjednog vrta čuje se kriještanje svraka koje su se tamo nastanile.

U travnjaku, koji bi trebalo po prvi puta ove sezone pokositi, cvatu ljubičice, tratinčice i pokoji maslačak. Cvatu i jaglaci, a plavi su zumbuli zamirisali cijeli vrt. Grm magnolije je napupao, i prvi su se cvjetovi počeli otvarati. Cvjetova će ove godine biti puno i magnolija će se kočoperiti u središtu vrta, u punom sjaju.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ribice, koje su zimovale, vani, u najvećem jezercu, sve su aktivnije. Još ih ne hranim, jer voda mora dostignuti + 10C, da bi se njihov metabolizam potpuno aktivirao. No, one su već počele brstiti zelene alge što rastu na stranicama jezerca - bureta.

Moja mačja družba većinu dana provodi u vrtu, lijeno se sunčajući.
Omiljena su im mjesta vrtna ogradica i suhi izdanci starih paprati, koji im služe kao gnijezda.
Rado sjede i na vrtnoj klupici.

I ja, opet, na klupicu sjednem, vrt promatram i uživam.
A misli mi nekamo lutaju ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Somebody to Love - Queen


- 17:40 - vrtna klupica (28) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

stojim pod rascvjetalim grmom japanske dunje



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

stojim pod grmom japanske dunje,
vrapca u granama slušam.

životu se vesele grane i latice
a vrapčeva pjesma vrtom odjekuje,
k'o oda proljeću.

stojim pod granama rascvjetala grma,
vrapčevu pjesmu slušam ...
i svog srca
otkucaje.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dervish "They Can't Stop The Spring" Eurovision 2007



- 23:59 - vrtna klupica (39) - Isprintaj - #

zumbuli plavi nek' Ti zamirišu

orientalist galery

Šantić, Emina

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!

Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!


Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njom crko'!...

link do Emine



Sličice svoje ljubim?
Ne baš ... možda tek ponekad ... kad mi šapne da voli lijepo plavo oko, pa mu povjerujem kako zaista lijepo je.

Sličice ću poslati Onom, što boluje.
Kad već nije mogao doći ... zumbule u mojem vrtu mirisati ...



- 15:01 - vrtna klupica (26) - Isprintaj - #

Eskimo Kisses

kad poljubim te,
mili moj Inuite,
polarne kape otopit će se!


Ozdravi, što prije.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Lladro figurines

P.S.

Eskimi ne vole da ih nazivaju Eskimima.
Jer taj naziv znači - žderači sirovoga mesa.
Radije koriste naziv - Inuit. A to znači - ljudi.

Zato, zovite ih - Inuit, Inupiat, Yupik, and Alutiit ... samo ne Eskimo.

Ipak ... try some eskimo kisses!


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
eskimo figurines


Dodatak

Inuiti vjeruju da ljudi žive u bliskoj vezi s prirodom, da životinje posjeduju magijske moći, da razumiju ljudski govor.
Inuiti vjeruju da uz nadzemni svijet postoji i podzemni i morski svijet i svijet snova.
Moć da uđu u svijet snova posjeduju angakoks, shamani, vračevi. Oni mogu ući i u snove i u podzemlje, svijet mrtvih, kamo je smrtnicima ulaz zabranjen.

U mitovima Inuita žive i sirene.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
the canadian encyclopedia

Zato, budite pažljivi, kad kanuom iziđete na pučinu!
Mogla bi vas poljubiti sirena.


Legenda o morskoj božici

Jedne noći, za vrijeme snježne oluje, zgodan mladi stranac ušao je u iglo.
Oko vrata je nosio ogrlicu s dva pseća zuba.
Obitelj ga je primila, da u iglou prenoći.

Kada su se ujutro probudili, stranca više nije bilo. A snijeg pred igluom bio je pokriven samo psećim tragovima. Vođa pseće zaprege, najveći i najsnažniji pas iz čopora, nestao je.

Otac obitelji kazao je: Bili smo prevareni, to se pas predvodnik prerušio u čovjeka i s nama prenoćio.

Ubrzo nakon te noći otac je otkrio da mu je kćer zatrudnjela. Ljutit, ukrcao ju je u kajak i odvezao na mali otočić, te je tamo ostavio.

Tu bi ona umrla od gladi da joj nije svakoga dana, plivajući preko oceana, meso donosio veliki pas.
Tako je ona preživjela i rodila šestorke. Troje je djece ličilo na Inuite, dakle na ljude. A troje je imalo velike uši i nosove nalik psećima.

Mlada je mati od tuljanove kože sašila kajak i u njega ukrcala to troje neobične djece.
Nije im mogla pokloniti ništa drugo osim proročanstva, prije no što ih je otisnula na pučinu:
'Sarutiktapsinik sanavagumarkpusi' (Bit ćete majstori u izradi oružja).

Inuiti vjeruju da su ljudi drugih nacionalnosti, kao naprimjer bijelci, potomci te djece, te da su stoga - daleki rođaci Inuita.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

inuit kidds

A htjela sam samo poslati eskimo kiss, nekom tko je bolestan.
Vidi kud' me to odvede ... čak na daleki sjever!
Čak u svijet legendi i snova!


- 10:29 - vrtna klupica (23) - Isprintaj - #

14.03.2007., srijeda

rose: pasaž


(prethodni nastavak)


Oboje su bili spremni krenuti s onu stranu Styxa, na drugu obalu Lete ....
Nalik na dvije sjene, što drže se za ruke, spremali su se zakoračiti u svijet sjena.

...

Morpheus je strgnuo tkaninu kojom je bila prekrivena slika, ona čudesna, kobna slika, što je visjela na zidu, iznad monitora Roseina računala.

Slika je prikazivala makove. Papaver somniferum, opijumski mak.
Vaza prepuna crvenih cvjetova koji žare i fosforesciraju. Cvjetovi na slici povremeno bi oživjeli, pupovi bi se rascvjetavali, potom bi latice opale ... a glavice maka se oblikovale, iz njih bi kapao gusti bijeli sok ...
Ponekad bi se na slici pojavljivali novi predmeti, a potom nestajali.
I okvir te slike, sa slikom tako savršeno usklađen, ponekad bi oživio. Izrezbareni bi se cvjetovi maka pokrenuli, a vitice rasle i uvijale se ...

Upravo se to dogodilo, kad je Morpheus sliku otkrio.
Tada je ostao samo okvir, a slika je nestala ... pretvorila se u tamu.

Držeći se za ruke, Morpheus i Rose zakoračili su u okvir slike, u tamu koju je okvir uokvirivao. Tama je bila gusta, pa su njih dvoje koračali oprezno. Morpheus se, vjerojatno stoga što je kao bog snova bio navikao na mrak, bolje snalazio. A Rose je tom tamom bila potpuno osljepljena, pa se Morpheusovu vođenju prepustila.

Iako ništa nije mogla vidjeti, Rosei se činilo kao da korača, ne ispuštajući Morpheusovu ruku, nekim uskim crnim hodnikom ... istim onim što ga je posljednje noći sanjala. Hodnik je bio zastrt debelim ćilimom, pa je Rose osjećala kao da korača nepokošenim travnjakom. I znala je da je ta trava po kojoj korača crna i gusta, iako je nije mogla vidjeti ....

Kao odjeci iz Roseina sna, za njima su nečiji koraci odjekivali.
No, Rose se pitala kako je moguće da se čuju koraci, kad netko gustim travnjakom korača. Jer, hodnikom kojim su Morpheus i Rose koračali, nisu nikakvi zvukovi odjekivali, niti je ikakav lahor pirkao.
Zrak je u tom tamnom hodniku bio gust i težak, nepokretan.

Rose je samu sebe tješila da halucinira.

Znala je kako deprivacija od vizualnih i zvučnih stimulusa vodi haluciniranju, no to bi se čovjeku događalo tek nakon dulje uskraćenosti. No, kako odrediti trajanje vremenu provedenom u koračanju kroz nijemu tamu?
U tom je muklom mraku vrijeme istodobno i stajalo i jurilo.

Koračali su tako, čvrsto se držeći za ruke. Morpheus i Rose.
Iako bez prethodnoga dogovora, ni jedno se od njih nije oglasilo. Rose je shvatila da crni beskrajni hodnik kojim njih dvoje koračaju ne podnosi zvukove ... a ni prolaznike. Stoga je nastavila koračati šutke. Bojala se da bi se crni zidovi hodnika, zidovi koje je samo naslućivala, mogli oko njih sklopiti, zdrobiti ih ... ako progovore.

A Rose je osjećala nesavladiv poriv, reći Morpheusu da ga voli. Reći mu da bi s njim ostala čak i da nije pristao njezinu drugu želju ispuniti. Ostala bi s njim unatoč svemu. Uzela bi na pleća pola njegove krivnje. No, je li krivnja samo njegova bila? U trenutku kad je izabrala voljeti ga i krivnja je postala zajednička. Cijenu Morpheusovih prijestupa mogli su ... i morali, platiti samo zajedno.
Rosei se činilo da se zidovi hodnika oko njih stišću. Bojala se, strašno se bojala da će se oko njih sklopiti. No, ona neće dragu ruku ispustiti, čak ni kad se čitav svijet na njih sruči.
Zaustila je, da unatoč tomu što zna kako to ne smije učiniti, Morpheusu kaže: Volim te.
Da mu to još jednom kaže, posjednji put.

A tada se sjetila priče o Orfeju i Euridici. Morfej nije izdržao ... osvrnuo se. Bilo je to tako predvidivo, tako ljudski predvidivo. Tko se ne bi osvrnuo da vidi voljeno lice, nakon rastanka za koji je vjerovao da je vječni. Osvrnuo se, nesretni Morfej i vidio voljenu ... posljednji put.
Rose nije vjerovala kako će ona i Morpheus stići do kraja toga crnog hodnika.
Rose nije vjerovala kako će izdržati. Orfej se osvrnuo, a ona će progovoriti ...
I, da ne bi progovorila, vlastitu je ruku u usta strpala, i grizla je, do krvi.

Morpheus bi povremeno jače stisnuo Roseine prste, a taj je stisak Rosei bio tako potreban, tako utješan i ohrabrujući. Da nije bilo Morpheusove ruke koja ju je sigurno vodila, Rose bi progovorila ... zavrištala i počela bezumno juriti, udarajući o nevidljive zidove beskonačnoga hodnika, poput uplašene ptice.

Nakon nekog vremena, čije trajanje Rose nije mogla procijeniti, odjednom joj se učinilo kako se pod hodnika naginje, kao da se ona i Morpheus spuštaju nekom nizbrdicom koja je postajala sve strmija. Ubrzo ... no je li to doista bilo ubrzo, ili mnogo kasnije, tko zna ... Rose je osjetila kako joj se tetive pod koljenima zatežu, a mišići nožnih listova grče, kao kad se dugo nizbrdicom spuštaš. Po tomu je procijenila da već dugo tom nizbrdicom silaze, ona i Morpheus.
A možda i još Netko, tko ih nečujno, a uporno prati?

No, Morpheus nije zastajao.
Išli su i dalje, istim umjerenim, nepromjenjivim tempom koji je slamao Roseinu snagu. No, nije se usuđivala progovoriti, ni zastati, čak niti usporiti korak. Činilo joj se da će svakoga časa progovoriti, kriknuti ... stati ili bezglavo potrčati.
No, kad joj se činilo da više ne može napraviti niti koraka, koračala je dalje.

Kosina je poda postajala sve oštrija, a nevidljivi svod hodnika kojeg je Rose nad njihovim glavama osjećala, kao da se spuštao, pa su počeli hodati pognuti. Iako je glavu pognula, uvukla je među ramena, Rose je osjećala kako je nešto dodiruje po kosi.

Nije mogla odrediti prirodu tih dodira.
Na trenutak je te ovlašne dodire osjećala kao dugačke rese na kraju zavjese od crne paučine, a potom kao da je dodiruju krila šišimiša što joj tik nad glavom u jatima nečujno prolijeću ... il' nečiji znatiželjni prsti ...
I kad je već pomislila da više ne može izdržati te nevidljive dodire u tamnoj tišini, odjednom joj se učinilo da čuje neki zvuk ...

Bila je to isprva samo slutnja zvuka, a potom je zvuk postao čujan, pa sve čujniji.

Voda tekućica žuborila je potmulo, negdje u tami ... daleko ispred njih.
Dok su nastavljali koračati, taj je žubor postajao sve glasniji, sve razgovjetniji ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



- 23:59 - vrtna klupica (31) - Isprintaj - #

čavao u zidu

wladimir kush-wardrobe
Photobucket - Video and Image Hosting

naši kaputi

naši kaputi, dragi,
nikada neće visjeti,
zajedno,
u
ormaru svakodnevice.

nemamo dovoljno
trezvenosti
za takav komad namještaja.

naše kapute, dragi,
objesimo na
vješalicu snova.

imamo dovoljno
ludosti u džepu,
oboje.
za čavao u zidu, da posluži
za vješanje naših
kaputa.

tu im se rukavi mogu
grliti, slobodno.

tu ih zidovi ormara neće
zgužvati.

a ipak, jedini,
u mislima ponekad
stanemo
pred prodavaonicom namještaja.
zamislimo
kako bi taj ormar svakodnevice
izgledao.
pogledamo se,
nasmješimo jedno drugom ...
sjetno.

odmahnemo glavom,
uhvatimo se za ruke.
i potrčimo, brzo,
do našeg čavla u oblacima.

ponekad i ne stignemo, do njega,
jedini.
pa kapute odbacimo na pod,
u trku.


Photobucket - Video and Image Hosting



Novi Fosili, Košulja plava ... samo za Zagreb

Spavat ću noćas, u jednoj plavoj košulji.
Činit će mi se da me ruke grle ... a ne rukavi ...


- 17:11 - vrtna klupica (32) - Isprintaj - #

šalica čaja, kašika meda ...

The Feeling - Never be lonely



Never be lonely!
Lakše reći, nego učiniti.

I'm very, very lonely.


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Pismo, Onomu koji mi je drag

rado bih bila
šalica čaja
i
kašika meda,
Medeni.

čaj popij,
dragi,
med kušaj.

ozdravi, ozdravi!

- 11:11 - vrtna klupica (23) - Isprintaj - #

13.03.2007., utorak

rose: dvije sjene


(prethodni nastavak)


Rose je sad već znala da vrijeme koje se u snu čini beskonačnim ne traje dulje od jedne noći.

No, ipak se, za svaki slučaj, pobrinula za Lucifera. Napunila mu je zdjelice mačjim keksima, u veliku zdjelu nasula vode, otkračunala mačja vratašca koja su bila ugrađena u kuhinjska vrata, da bi mačak mogao slobodno ulaziti i izlaziti.

Odjenula je crnu trenirku s kapuljačom i obula crne patike.
Sada su Rose, u crnoj trenirci, i Morpheus u crnom plaštu s kukuljicom, ličili na dvije sjene. Jedna visoka, širokih ramena, a druga manja, krhkija, prvoj glavom do ramena.

Odjeveni u crno, spremali su se u crnu noć krenuti. Krenuti u tamu, u neizvjesnost.
Čekao ih je predio sjena. Prijetio im je susret s Gospodarem sjenovitog svijeta. Jer, spremali su se zakoračiti u njegov svijet.

Akteri Morpheusove prošlosti, slikar čudnovate slike makova i skulptor okvira, već su dugo bili samo sjene. Skulptora su pronašli mrtvog, razbijene lobanje, na podu njegova ateljea, a slikara je odnijela zadnja doza opijuma, namjerno smrtonosno dozirana. Obojica već dugo lutaju Thanatosovim svijetom, kao sjene.

Jesi li još uvijek sigurna, Rose, da želiš sa mnom krenuti u sjenu? upitao ju je Morpheus.

To je predio u koji niti jedan živi smrtnik nije zakoračio. S one strane Styxa nitko se nije vratio, Rose.
Zato, mila, vrati se svojem životu ... zaboravi nevrijednog Morpheusa.
U suncu i svjetlu uživaj, nekog vrednijeg od mena zavoli. Bit ću sretan ako mi dozvoliš u tvoje sretne snove ponekad zaviriti, Rose.

Zaboravi me ... i budi sretna.


Ne mogu te zaboraviti, Morpheuse, sve da to i poželim.
Biti sretna, bez tebe?
Ti si moja sreća, moj život ...ne mogu i ne želim postojati bez tebe.


Morpheusov je pogled zablistao. Privio je Rose uz sebe, čvrsto je obujmio.
I šapnuo joj: Pomolimo se onda Fortuni ... i Kairosu. Lunu zamolimo nek' se za oblak skrije.
Pa onda krenimo, Jedina, u spas ili u propast, zajedno.


Ništa nas razdvojiti ne može, Morpheuse, rekla je Rose.
Čak ni Thanatosu to neće poći za rukom.

Časak prije no što će krenuti, Rose se osvrnula i pogledala po sobi.
Na njezinom je toatetnom stoliću stajala okrugla staklena vaza, puna osušenih ružinih latica. Bile su to latice onih ruža, bijelih, s rumenim rubom, latice ruža koje joj je Morpheus ostavljao na uzglavlju.
Rose je prišla stoliću, zagrabila iz vaze dvije tri pregršti suhih latica ... i strpala ih u džep trenirke.

Zatim je prišla Morpheusu.
Oboje su bili spremni krenuti s onu stranu Styxa, na drugu obalu Lete .... Nalik na dvije sjene, što drže se za ruke, spremali su se zakoračiti u svijet sjena.

(nastavak slijedi)



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Shadows


- 23:59 - vrtna klupica (23) - Isprintaj - #

bolujem ja, boluješ ti

Josipa Lisac: Ja bolujem


ti boluješ
a ja bolna

ti tuguješ
a ja tužna

ti samuješ
a ja sama

oh, kako bih rado
lijek ti bila,
Jedini!


Mislila sam kako ću ozdraviti, u srijedu.
No, ne ove srijede ... ne ove srijede.


Slike - RICHARD BAXTER


Aretha Franklin, I SAY A LITTLE PRAYER


- 17:21 - vrtna klupica (39) - Isprintaj - #

ružičasta jedra

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
vladimir kush

nad glatkim se
plavetnilom rascvjetali
jarboli naše barke.

a možda su se na jarbole
spustili
ružičasti oblaci?

puhni, lahore,
u rascvjetala jedra,
otplovimo, zajedno,
u rumeno jutro,
ostanimo, zajedno,
do plavog sutona!


Pozdrav, Lazy.
Hvala za lijepi komentar, dva posta niže.


Sailing, Rod Stewart

- 07:47 - vrtna klupica (29) - Isprintaj - #

12.03.2007., ponedjeljak

rose: ruka u ruci


(prethodni nastavak)


Roseina i Morpheusova vječnost trajala je tri dana i dvije noći i ... bližila se kraju.

Primakao se trenutak kojeg su se oboje pribojavali.
Morpheus je morao konačno do kraja uspuniti Roseinu drugu želju – pokazati joj, potpuno i bez zadrške svoju prošlost. Dio te prošlosti Rose je već vidjela. Nesretnu Morpheusovu obiteljsku povijest. Zavidnu braću, ravnodušnu majku, nepravednog oca. I Thanatosa, strašnog strica Morpheusova koji je nećaka želio za sina i nasljednika, te ga je, koristeći njegove slabosti, sve dublje povlačio u tamu i zlo.

Rose se prisjetila trenutka kada se gotovo sučelila s Thanatosovim smrtonosnim pogledom.
Bilo je to u kući nesretnog skuptora koji je izradio okvir za čudesnu sliku koju je Rose kupila na jednom od svojih putovanja. Skulptorova se sudbina spojila sa slikarevom, vezala ih je uzajamna strast koja je više ličila mržnji nego ljubavi.
Rose je tek trebala saznati kako je sudbina tog demonskog para bila povezana s Morpheusom i Thanatosom ... i kakva je u svemu tome bila Morpheusova uloga.
Sudeći prema Morpheusovoj reakciji, u trenutku kad' je Rose izrekla svoju drugu želju ... njegova uloga nije bila nimalo lijepa.

Morpheus je Rose zamolio da, dok je kod nje, ona sliku s makovima u slici i na okviru – prekrije.
Očito su ga uz sliku vezivale ružne i strašne uspomene, kad' se nije mogao prisiliti da je gleda. Rose ga, ranjenog i izmučenog, nije ništa pitala, sliku je prekrila ... a pitanja ostavila za kasnije.
O, kako bi rado odustala od svoje druge želje ... kako bi rado ostala tu, u sigurnome gnijezdu, s Morpheusom, zauvjek. No, znala je – ne mogu se dovijeka skrivati.
Znala je da se i ne mogu sakriti,sve kad' bi to i željeli.

U sitne noćne sate na trenutak bi ih oboje obuzela tjeskoba. Osjećali su da Thanatos kruži oko njih,da krugovi postaju sve uži, sve tješnji. Uskoro će morati pohitati, Thanatosa da preduhitre.

No, ostao im je još čitav jedan dan. Krenut će u ponoć, u neizvjesnost. Jedino izvjesno bilo je to da ih čekaju muke i patnje. Morpheus će morati Rosei pokazati ono što bi najradije želio sakriti. Vlastito ružno i zlo lice ... najgori dio sebe.
A Rose će morati pogledati ono što ne bi željela vidjeti.

Te posljednje zajedničke noći, prije polaska u neizvjesnost, Rose je zaspala samo načas.
U snu je hodala kroz mrak ... držeći Morpheusa za ruku. Koračali su zajedno dugim tamnim hodnikom. Koraci im se nisu čuli jer hodali su po debelom tepihu ili kroz visoku travu ... no odakle trava u hodniku? Nisu mogli čuti svoje korake, niti korake Onoga koji ih je slijedio, a ipak su znali da ih On uporno prati.
Rose se u snu panično bojala da ne ispusti Morpheusovu ruku. Činilo joj se da i Morpheus dijeli njezin strah.

Hodali su tako, šuteći i osluškujući, grčevito se držeći za ruke.
A onda je Rose osjetila kako joj prsti klize iz Morpheusove ruke. Trenutak prije no što su im se ruke razdvojile, Rose se probudila.
Bila je u Morpheusovu naručju, njegova je ruka nježno držala njezinu, a njegov joj je plavi pogled milovao lice.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Rodin: hands



- 23:59 - vrtna klupica (11) - Isprintaj - #

Garavuša il' plavuša?

Slavonske Lole


Zašto se plavuša plaši svoje sjene?
Jer svaki put kad je ugleda pomisli da je postala crnka!




Najbolji hrvatski tamburasi - Nešto glupo




- 11:11 - vrtna klupica (51) - Isprintaj - #

11.03.2007., nedjelja

poruka u boci

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Tim Wistrom: Smooth sailing

na pustom otoku samujem,
mili.
u obzor gledam, spas
iščekujem.

tvojim se jedrima nadam,
jedini,
i vjetru povoljnom da
meni te donese.

dok čekam te,
dragi,
poruku pišem,
u bocu je stavljam,
valu povjeravam.

ne znam hoće li ti
poruka stići, il' će
je ljubomorni posejdon
prisvojiti.

no, znam ... ti znaš, jedini,
tebe sam čekala
tebe čekam ...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
bouguereau


- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

Psiha i leptir

Carlo Maria Mariani: Psyche

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

što se u mraku skrivaš,
leptiriću?

bojiš li se, možda,
da ćeš krila opeći
na mojem jarkom svjetlu?

ne boj se,
Krilati,
osvijetlit ću te nježno.

vidjeti volim,
Onog kog'
milujem!


candle movie

- 13:11 - vrtna klupica (33) - Isprintaj - #

Psiha i Eros


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Bouguereau


Priča o Erosu i Psihi

Psiha, obična smrtnica, bila je tako lijepa da je i Afrodita (Venera) bila ljubomorna na njezinu ljepotu.


Photobucket - Video and Image Hosting
Leighton: Psyche

Afrodita je poslala svojega sina Erosa (Kupidona) da Psihu zlatnom strelicom pogodi u srce te da se ona zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu.
No, Erosa je pogodila vlastita strijela - zaljubio se u Psihu, čim ju je ugledao.

Pošto Psiha nije željela poći ni za jednog smrtnog prosca, roditelji su je odveli na planinski vrhunac i tamo ostavili. Njezina ljepota bila je dostojna bogova, a bogovi znaju biti tako ljubomorni, pa su se roditelji bojali božanske osvete.


Zefir, zapadni vjetar, sažalio se na Psihu i odnio je u vilinsku dolinu. Eros joj je tamo svake noći dolazio. Prilazio bi joj noću i u tami s njom ljubav vodio, da ga ona ne bi vidjela. Kad' bi Psiha zapala, Eros bi se iz postelje iskrao i otišao.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Psiha se zaljubila u svog neviđenog posjetitelja. Počelo ju je kopkati - kako on izgleda.
Da tada već trudnoj Psihi ne bi bilo dosadno, Eros je zamolio Zefira da u dolinu donese i njezine dvije sestre.
A one su, ljubomorne zbog sestrine ljepote, Psihu nagovorile da, unatoč zabrani, sazna tko je to ljubi. Ispričale su joj strašan trač - govorkanje da je njezin nevidljivi ljubavnik ustvari velika zmija koja će na kraju i nju i dijete progutati, kad ogladni. Rekle su joj neka svoga ljubavnika, kad usne, osvijetli svjetiljkom, te ako je zaista zmija, da mu nožem glavu odsiječe.


Psiha je poslušala svoje zle sestre.
Jedne je noći, kad je Eros umoran od ljubavi zaspao, Psiha upalila svjetiljku i ugledala ljubljenog... no, kapljica vrelog ulja opekla je Erosa i probudila ga. On je, ljut na Psihu zbog njezine znatiželje - odletjeo.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Simon Vouet

Nakon Erosova odlaska, Psiha se sa svojim sestrama vratila u roditeljski dom. A sestre, i same željne ljubavi prelijepoga Erosa, noću bi se penjale na planinski vrhunac, nadajući se da će Eros tamo doći, u potrazi za Psihom, te njih, zabunom obljubiti.

Psiha nije mogla živjeti bez Erosa te je krenula u potragu za njim, kako bi ga zamolila za oprost.
Lutajući, naišla je na Demetrin hram. Pošto je hram bio zapušten, Psiha ga je započela čistiti i spremati. Zahvalna Demetra nije joj mogla pomoći, te je Psihu savjetovala da se obrati samoj Afroditi, Erosovoj majci.

Afrodita je Psihi naredila da razdvoji, po vrstama, zrnje koje je bilo pomiješano u velikoj posudi. Zrnja je bilo toliko da Psiha nikada ne bi izvršila zadatak bez mrava koji su se na nju sažalili i došli joj u pomoć. Afrodita je tada Psihu poslala u polje gdje su pasle ovce sa zlatnim runom i zatražila da joj Psiha donese njihove vune. Kada je Psiha i u tome uspjela, Afrodita joj je zapovjedila da joj donese vode iz rijeke Styx, koju su čuvale gigantske zmije. Umjesto Psihe, vodu iz Styxa zagrabio je orao.


Photobucket - Video and Image Hosting
Matthew Edward Hale. Psyche and Aphrodite

Ljubomorna Afrodita morala je priznati da su zadaće izvršene, no Psihi je rekla da je ona, rješavajući te teške zadatke, izgubila nešto od svoje ljepote. Tada se Psiha riješila spustiti u podzemni svijet da od Persefone uzme nešto ljepote koju je ova čuvala u kutiji koju je od Afrodite dobila.
Kako bi stigla u podzemni svijet, Psiha se odlučila baciti s vrha planine u provaliju. No, i planina se na nju sažalila te joj je otvorila put do podzemlja. Stigavši u podzemni svijet, Psiha je otvorila kutiju kako bi iz nje povratila dio izgubljene ljepote. No, ljepote tamno nije bilo. Iz kutije je izišao Beskonačni san ... i Psiha je zaspala.


Photobucket - Video and Image Hosting
Waterhouse: Psyche opening golden box

Eros, koji je u međuvremenu Psihi oprostio njezinu znatiželju, otro je san s Psihina lica i opet ga zatvorio u kutiju.

Obratio se vrhovnom bogu Zeusu, moleći ga za dozvolu da se oženi Psihom.
I Zeus je dao pristanak. A Psihi je dao napiti se ambrozije ... te je tako i ona postala besmrtna.


Photobucket - Video and Image Hosting
Zeus, Psiha i Cupid

I tako su ljubavnici, Psiha i Eros, ostali zajedno ... u vječnosti.



Nema toga što smrtnice ne bi bile spremne učiniti, zbog ljubavi!
A Psiha je vjerovala kako je ljepše ljubav pri svjetlu voditi ... i gle što joj se zbilo.




- 09:59 - vrtna klupica (30) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota

rose: u ljubavnom gnijezdu


(prethodni nastavak)


Rose je upravo okretala zadnji omlet, kad je osjetila kako joj se Lucifer trlja o noge.
I prije no što je spustila pogled, osjetila je Morpheusove ruke oko svojega struka.
Njezini su je se "dečki" zaželjeli.

Okrenula je omlet, ugasila plin ispod tave. Sklopila je oči i oslonila se na trenutak o Morpheusa, dok ju je on ljubio u vrat ... lijepi su je žmarci prošli, od glave do pete. Potom je posljednji omlet potrgala u komade i stavila ih u Luciferovu zdjelicu. Dok se Lucifer sladio, Rose je postavila stol.

Iako nije mogla zaustaviti otkucaje sata, Rosei se činilo kako se dani koje je provodila s Morpheusom, pretvaraju u pravu malu vječnost. Bilo je to samo njihovo vrijeme, provedeno u bliskosti, u međusobnom upoznavanju. Postojalo je samo njih dvoje, okrenuto jedno drugomu. Rose je isključila telefon, spustila zastore ...
Okolni svijet, prošlost, budućnost ... sve je nekamo nestalo.

Morpheus i Rose našli su se u nekom neobičnom zatišju, kao u oku oluje u kojem vlada tišina, čas prije no što se digne vjetar zastrašujuće snage. Rose se nije pitala kamo će ih olujni vjetar odnijeti, nju i Morpheusa.
Uživala je u svakom trenutku.

Moćni, no ranjeni bog snova nikad nije mogao usnuti, no uživao je ležati s glavom u Roseinu krilu.
Sklopio bi oči, oštre crte bi mu se ublažile, pa bi na trenutak izgledalo kao da spava.
A Rose bi se nagnula nad njega, upijajući svaku njegovu crtu. Pravilan nos, upali obrazi, istaknuta brada, lijepe usne. Dok bi se naginjala još niže, da mu usne poljubi, Morpheus bi otvorio oči i ona bi srela njegov tamnomodri pogled kako je s ljubavlju gleda. Taj bi je modri pogled svake noći ispratio u san ... i dočekao kad' bi se budila. No, Rose gotovo da i nije zaspala, sve te dane i noći, ne želeći izgubiti ni jedan zajednički trenutak.

Moćni bog snova, stariji od vremena, uživao je poput znatiželjnog dječaka u pričama koje mu je Rose pripovijedala o svojem djetinjstvu, mislima, snovima. Pa bi, poput djeteta, kad' bi Rose priču završila, uvijek i ponovo rekao: Još!

Moćni bog snova, nekada tako ohol i bahat, sada bi ispod oka pogledavao Rose da vidi kako će reagirati na ono što bi on rekao ili uradio. Ona bi se ponekad, namjerno, namrštila na neku njegovu opasku, a zatim prsnula u glasan smijeh, kada bi vidjela kako se Morpheusu lice odužuje u neprilici, a zatim ponovo razvedrava na zvuk njezina smijeha.

Morpheus i Rose su se, kao svi zaljubljeni, vraćali u mislima i razgovorima na prve susrete.
Morpheus joj je priznao kako ga je osvojila kad mu se, hrabro i prkosno oduprla.

On joj je, na njezinom blogu, poručio: Budi - budna!
Potom: Čekaj! A zatim: Dođi!
Rose je odgovorila: Pozivaš .... ili naređuješ?
A na njegovo: Naređujem, pokori mi se! Rose je prkosno otpisala: Neću! Ne možeš me prisiliti!
Moćan, naviknut da mu se želje ispunjavaju, da mu se smrtnici pokoravaju, Morpheus je tada bio bijesan na tu smrtnicu, naizgled krhku i slabu, koja mu se usudila usprotiviti.

Varaš se, Rose. Mogu. Itekako mogu... napisao je, prijeteći joj.
Pa onda - pokušaj! ... izazvala ga je.

Osjetio je njezin strah, no i njezinu snagu. To je samo pojačalo njegovo uzbuđenje i želju. Poželio ju je više od ičega. I riješio uzeti je silom. No, kad joj se na starom trgu, između jave i sna, pokazao pod nježnom i zaljubljenom krinkom, kada je osjetio njezin poljubac s ljubavlju uzvraćen, shvatio je kako želi da mu dođe budna i željna. Da mu se sama da, a ne da bude silom pokorena.

I ona mu je došla, prešla je njegov prag, po prvi puta. Došla mu je sva ustreptala, željna ... i uplašena. Ljubili su se i dodirivali cijele noći, kao dvoje teenagera, kao dvoje nedorasle djece koja traže i otkrivaju jedno drugo. A tada, tren prije no što je svanulo, Rose se otvorila i rascvjetala poput ruže ...
Taj će trenutak uvijek trajati u njima, ma što se dogodilo.

I tako su se, Morpheus i Rose, prisjećali zajedničkih trenutaka, lijepih, uzbudljivih. I onih strašnih ... i trenutaka punih nedoumica i sumnji. I svih susreta i svih rastanaka.
Znali su da su blagoslovljeni, jer svaki je put bilo kao da je prvi put ... i zadnji put, istodobno.

Sigurno sam, u nekom prošlom životu, ipak učinio nekomu neko dobro ... rekao je Morpheus ... kad sam tvojom ljubavlju nagrađen, ljubljena moja Rose.

Oboje su znali, više ne bi mogli postojati jedno bez drugoga.

A klatno sata se neumoljivo njihalo, vrijeme je prolazilo.
Bližio se trenutak u kojem će morati napustiti lijepo ljubavno gnijezdo. Bližio se trenutak u kojem će se još jednom morati vratiti u Morpheusovu prošlost. Znali su da ih Thanatos i dalje oboje vrijeba.

Tko zna kakva ih iskušenja u budućnosti čekaju, što im je sudbina namijenila?
To nisu mogli znati. No, znali su da su na sve spremni, zajedno.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
Alicia: Murals

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




- 23:59 - vrtna klupica (13) - Isprintaj - #

sjeta

Adagio - Albinoni


u vodu zurim,
oblake
u odrazima tražim

nebo je oblačno
no, oblaka nema
tako sam sama

cvijet ubrat ću
niz vodu pustit ću
nek' otplovi

možda ga Tebi
potok odnese


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Bouguereau

Po Zmajkinu savjetu ...

"I Need You" By Jeff And Sheri Easter



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Rose_with_Rain_Drops


- 09:01 - vrtna klupica (35) - Isprintaj - #

09.03.2007., petak

rose: otkucaji


(prethodni nastavak)

Rose je odlučila skuhati nešto sasvim jednostavno, lagano i brzo.

Jer, željela je svaku minutu posvetiti Morpheusu, razgovarati s njim o toliko stvari, upoznati ga bolje, dati mu priliku da i on upozna nju. Željela je biti blizu Morpheusu, dodirivati ga ... ili samo gledati. Upiti svaku crtu njegova lica, svaki pokret, pogled i osmijeh.
Vrijeme je jurilo tako neuzaustavljivo, iako je Rose poželjela zaustaviti klatno sata.

Posjela je Morpheusa u svoju crvenu fotelju, pred ekran računala, otvorila folder My pictures i ostavila ga da gleda niz fotografija. Bilo je tu starih, skeniranih fotografija koje su prikazivale Rose kao djevojčicu s plavom vrpcom u dugoj kosi, obiteljskih fotografija, fotografija s putovanja, fotografija prirode i njezina vrta koje je snimila tijekom godina ...
U računalo je ubacila i CD s country glazbom, kako bi je Morpheus, razgledajući fotografije, slušao.

Otišla je u kuhinju i prihvatila se kuhanja ručka. Isjeckala je povrće, luk, peršinov list, usitnila komad teletine i pristavila juhu.

A onda je zavirila u sobu, pa se nasmijala na prizor koji je vidjela.
Morpheus je sjedio za ekranom računala, a u krilu mu se smjestio crni mačak Lucifer, pozorno gledajući Morpheusovo začuđeno lice. Ni jedan od njih dvojice nije primjetio da Rose zaviruje.
Gledali su se i uzajamno odmjeravali, a onda je Morpheusova ruka počela gladiti Luciferova leđa, a mačak je leđa izvio u grbicu i počeo zadovoljno i glasno presti.

Rose se vratila u kuhinju. Umutila je tijesto i počela peći omlete. Dio će napuniti nadjevom od gljiva i poslužiti uz zelenu salatu, a drugi će dio nadjenuti sirom . Sir će zasladiti, naribati limunuve korice ...Sve će preliti vrhnjem i zapeći u pećnici.

Pekla je omlete, svaki čas bacajući pogled na sat i razmišljajući koliko je još vremena ostalo njoj i Morpheusu. Kada bi barem vrijeme moglo stati, kad bi mogla zaustaviti klatno, utišati otkucaje.

U svijesti joj se počela uobličavati pjesma:
Otkucaji.

stani,
ne kucaj više,
vrijeme zaustavi.
ukrasti želim
sate i minute,
nek' traje ovaj trenutak,
beskrajno.

istopit ću ti kazaljke,noćas.
klatno ću ti prikovati,
pokrit' ću te
pokrovom od baršuna,
prigušiti tvoje
otkucaje.

dok On grli me,
ne čujem ništa
osim
otkucaja srca.

ludo mi srce
ne kuca ravnomjerno
poput sata,
ludo mi srce
zastaje,
omaglica mi slatka
pogled muti ...

kucaj, uro.
otkucavaj, kazaljke okreći,
zalud ti
je
.


(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
KUSH/stopped

- 23:59 - vrtna klupica (11) - Isprintaj - #

Jedna likovna recenzija, for girls only ...

John Lennon - "Woman"



Recenzija slike:
Adam i Eva, Jack Covan.


Interesantna likovna varijacija na vječnu temu:
Adam, Eva ... i jabuka.

Stil realističan, dijagonalna kompozicija.
Likovi smješteni u nišu, poput skulptura, Eva u prvom planu, Adam u pozadini.
Mala kamena skulptura dvaju amora u erotskoj igri, u centru.
Rub slike uokviren stabalcima s plodovima, koje su grješnici upravo ubrali.

Adam ima dobre "pločice". I pomalo je stidljiv.

A jabuka više liči na naranču.


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Jack Covan

kenny rogers coward of the county


Pjesma je super, Lazy, pripjev naročito!



- 11:11 - vrtna klupica (25) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

rose: ručak


(prethodni nastavak)

Rosei se u posljednjih nekoliko mjeseci dogodilo bezbroj nevjerojatnih stvari.
Srela je Boga snova, letjela je na crvenoj fotelji, ušla u nečiji san, bila na rubu crnog tunela koji vodi u jarku svjetlost, razgovarala s vranom ... poljubila vuka.

No, unatoč tom nevjerojatnom nizu, Rosei se činilo da je tek sad čeka ono najnevjerojatnije.
Morpheus će provesti neko vrijeme s njom, tu u njezinoj kući. Neko će vrijeme s Morpheusom dijeliti san ... i javu! Imat će nekoliko zajedničkih dana, imat će – svakodnevicu.
Morpheus i Rose prošli su mnogo toga zajedno, no Rose je pomislila kako ih najveća zajednička avantura upravo čeka.

Što skuhati za ručak Bogu snova? Nektar i ambroziju ipak nije mogla kupiti u Billi.
Morpheus se slatko nasmijao kad ga je to upitala.

Rose ... rekao je ... meni ljudska hrana i piće nisu potrebni.

No, tijekom mojeg dugog postojanja, ulazio sam u snove ljudi i uvidio kako je hrana ljudima jako važna. Bio sam u snovima izjelica ... i čuvenih kuhara ... i onih koji su se izgladnjivali a sanjali o slatkim zalogajima.

Pa sam i ja ljudsku hranu kušao, iz znatiželje, ne iz potrebe.
Jeo sam s kraljevske trpeze, iskušao menije čuvenih restorana. No, vidio sam, draga Rose, da skupe poslastice s raskošnih stolova nekada mogu biti gorke ... a da korica kruha sa siromaškog stola može biti slatka, ako se pojede zajedno, u ljubavi. Shvatio sam to tek nedavno, tek kad sam tebe sreo, Rose, kad' sam počeo drugačije razmišljati o smrtnicima.
Rado ću pojesti što god mi ponudiš, ako to mogu pojesti zajedno s tobom.


Rosei je odlanulo.

Ne zbog ručka, jer ona je vremenom postala sasvim dobra kuharica, već zbog Morpheusovih riječi.
Kad' je upoznala Morpheusa, on je bio oholo božanstvo snova koje je na ljude gledalo s podcjenjivanjem, koje je i na nju gledalo samo kao na još jednu kratkotrajnu igračku.
No, ovo što je sada izrekao, svjedočilo je o velikoj promjeni.
I Rose se toj promjeni veselila. Znala je, ipak, da Morpheusova metamorfoza još nije dovršena. Još uvijek su mu na teretu stari grijesi, počinjeni u prošlosti. A u Morpheusovu će se prošlost oboje opet morati vratiti kako bi se Morpheus iskupio za počinjeno zlo.

No, Morpheus se prvo mora oporaviti, rana na vratu mora zarasti, moraju oboje skupiti snage za ono što ih čeka. U međuvremenu, Rose mora nahraniti Morpheusa.

I to ju je ponovo vratilo pitanju: Što skuhati za ručak Bogu snova?

(nastavak slijedi)

Photobucket - Video and Image Hosting
Rowland Davidson: LITTTLE GIRL BAKING




- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

Sretan rođendan, Lucky!



Debeli, samosvjesni krznenjak, što sjedi na vrtnoj ogradici, a nerijetko i u Rusalkinu krilu ... pa i Rusalki na glavi ... danas slavi 5. rođendan.

Photobucket - Video and Image Hosting

Na današnji dan, prije 5 godina, rodio se Lucky.
Ja sam s prijateljicama bila u shopingu u Pečuhu, a moja je sestra Ančica kod mene provodila dan, praveći društvo našoj mami koja je tada kod mene proživljavala svoje posljednje mjesece života
.


Photobucket - Video and Image Hosting

I tako je Ančica odigrala ulogu babice.
Topsy, crna maca koja je k meni dolutala nekoliko mjeseci prije toga, omacila se.
Lucky je bio njezin prvijenac.
Kad' sam se vratila kući, zatekla sam debelu crno-bijelu krznenu lopticu koja je od tada rasla i zaokuživala se i izrasla - u Luckya
.




Pošto mu je mati ostala bez mlijeka, Luckya sam othranila na dudu. Iako je već bio "namijenjen", nisam se mogla od njega razdvojiti.
I tako je Lucky ostao sa mnom.
Nastanio se u Rusalkinoj kući, ali i u - Rusalkinu srcu.


Photobucket - Video and Image Hosting

Sretan ti rođendan, Lucky!




- 09:11 - vrtna klupica (37) - Isprintaj - #

07.03.2007., srijeda

Rose: kamo poljubac vodi


(prethodni nastavak)

Rose ... upitao je Morpheus ... mogu li ostati s tobom, dok se ne oporavim?

Zar misliš da bih te pustila ... ranjenog i bolesnog, dok Thanatos na tebe vrijeba? odgovorila mu je, ljubeći ga.
I, prije no što ih je poljubac odveo dalje, a Morpheus je, unatoč rani na vratu, za to bio itekako spreman, Rose ga je upitala.

Rekao si – ne, Thanatosu. Što je to Thanatos od tebe zatražio?

Morpheus je skočio u bijesu, i počeo nemirno šetati po sobi, poput vuka u kavezu.

Tebe je zatražio, Rose!
Zatražio je da se tebe odreknem ... tebe da njemu izručim!
Isprva je Thanatos na tebe gledao samo kao na smetnju, kao na smrtnicu koja mu iz pandži otima potencijalnoga nasljednika. A potom se, mila moja Rose, Thanatos malo bolje u tebe zagledao ... i poželio te. A kako i ne bi?

Thanatos je bog smrti, ja mu se ne mogu oduprijeti. Moje se snage, Rose, ne mogu mjeriti s Thanatosovim. Ja sam samo bog snova, a on je staro i moćno božanstvo. Lukav je i prijetvoran i dobro poznaje moje slabosti, pa je dugo mnome manipulirao. No, kad se konačno razotkrio ... viknuo sam - Ne, u užasu ... i u bijesu na njega skočio ...
Tada me on u crnoga vuka pretvorio.

Lutat ćeš u vučjem obličju i na Mjesec zavijati, dok se ne predomisliš, dok mi se ne pokoriš ... rekao mi je.
A predomislit ćeš se kad budeš vidio kako tvoju Rose gutam u jednom zalogaju ...

Lutao sam, u vuka pretvoren, danima i tjednima, mila Rose, šumama i gudurama ...
Koliko sam rijeka preplivao, koliko cesta pretrčao, tražeći te. I konačno sam se jedne noći našao pod tvojim prozorima. Bila si tu, na domak, no nisam ti se mogao javiti. Thanatos mi je oduzeo i oblik i glas i sve moje moći, pa sam mogao samo režati i cviljeti ... i zavijati za tobom.
Mislio sam, ako ti se u vučjoj koži pokažem, nećeš me prepoznati, Rose .... mislio sam, u strahu ćeš ustuknuti, pred gladnim vukom.

Mislio sam kako moram biti u tvojoj blizini da bi te od Thanatosa zaštitio ... mislio sam kako te poznajem Rose ... a tako sam malo o tebi znao ....
Hrabra moja Rose, neustrašiva i velikodušna ... ti si se Thanatosu suprotstavila da mene zaštitiš... ti si se ranjenom vuku smilovala ... ti si moje rane zaliječila ... ti si mi glas i oblik vratila ....

Jedino si moje srce zadržala, Rose ....
Nemoj mi ga nikada vratiti, mila ...


Rose mu je prišla i ruke oko njega svila, obavila ga je svojim zagrljajem, ugrijala i utješila.
Pa je onda pustila nek' ih poljubac dalje odvede.

A Morpheusu su oči od sreće bljesnule i usne od iščekivanja zadrhtale kad je shvatio kamo će ih poljubac odvesti.

(nastavak slijedi)


Photobucket - Video and Image Hosting
pierremarcel/gallery



- 23:59 - vrtna klupica (20) - Isprintaj - #

Filmovi koje smo voljeli: Cabaret



Redatelj: Bob Fosse.
Gumci: Lizza Minelli, Michael York, Joel Gray.
1972., osam Oscara.
Mjuzikl u kojem je glazba savršeno stopljena sa slikom i pričom.
Životna uloga Lizze Minelli.
128 minuta izvrsne zabave.

Podsjetimo se!

Liza Minnelli & Joel Grey - Money, Money




- 17:11 - vrtna klupica (20) - Isprintaj - #

for sisters, only

Dolly Parton - PMS Blues-Vistory48


Krilca, drage sestrice Eve?

Tko bi se snašao među svim tim vrstama, kojih su tv reklame pune?
No, o onome o čemu se u tv reklamama stalno govori, inače se "pristojno" šuti, barem u mix društvu.
I još uvijek se to naziva - prokletstvom, ženskim.
Za razliku od Skandinavije, gdje se djevojčici, kad postane žena, organizira velika proslava, pa dobije brojne poklone.
I poruku kako se ne radi o "ženskom prokletstvu", nego o prekrasnom daru prirode.


Photobucket - Video and Image Hosting

Victor Lee: Wings

Ne znam trebaju li joj još krilca, no Dolly sad izgleda puno bolje, nego u mladim danima. U punom je letu!
Pjesma je genijalna ... a i Dollyna interpretacija.
Koliko žara u toj gospođi.
Unatoč godinama još uvijek je - Eva.
I to kakva!

Dolly Parton- Hey Good Lookin



P. S.

Sutra je 8. mart, jedan "demode" praznik.
Pa je i to povod za ovaj post.


- 09:01 - vrtna klupica (29) - Isprintaj - #

06.03.2007., utorak

rose: poljubac koji se pamti


(prethodni nastavak)


Rose, Rose ... probudio ju je dragi glas.
Morpheus se nad nju nadvio, budeći je iz moćne more.
Rose je, ustiju još uvijek otvorenih za poljubac, podigla očne kapke i susrela Morpheusov pogled.
Morpheus joj se nasmiješio. Rose je ponovo je sklopila oči ... i uzvratila mu poljubac.

...

Bio je to poljubac koji se pamti.
Poljubac u koji je sve stane – želja i žudnja, sreća zbog susreta nakon dugog rastanka, potpuno otvaranje i uzajamno predavanje ...
Bio je to poljubac koji iscjeljuje, poljubac koji vraća snagu i život.
Poljubac koji govori: Ljubim te više od svega, više od cijeloga svijeta, više od sebe, više od života ...

I tako su se ljubili, Morpheus i Rose.
Usne su im se dodirivale nježno i strastno, jezici se igrali i ispreplitali. Rose je osjetila kako joj Morpheus vrhom jezika ocrtava konturu usana, kako joj svojim usnama lovi gornju, pa donju usnu ... kako njezin jezik siše poput najslađe slastice.
Činilo joj se kako im se sluzokoža usana stapa, kako nestaje granica koja dijeli dva tijela.
Nije više mogla osjetiti gdje to Ona završava, gdje to On počinje. Stopili su se u tom poljupcu koji im je oduzimao dah ... i trajao vječno.

A poslije su ležali jedno uz drugo, tijesno priljubljeni.
Koža im je još žarila i pulsirala. Morpheus je ležao s glavom na njezinim grudima, sretan i smiren. A Rose je još uvijek posvuda osjećala njegove poljupce i nježne i strastvene ugrize. Osjećala ih je kao lijepe, vruće pečate koji su i dalje gorjeli na njezinoj toploj puti.

Ležali su tako, Rose i Morpheus, priljubljeni, a osjećaj blaženstva i ispunjenja preplavio im je i duše i tijela. Nisu ništa govorili, riječi im nisu bile potrebne.

Sve su upravo i bez riječi rekli jedno drugome.

(nastavak slijedi)



Photobucket - Video and Image Hosting
Courbet: Woman in waves


- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

filmovi koje smo voljeli: Oslobađanje

Duel banjo guitare, autor Arthur "Guitar Boogie" Smith



Filma se sigurno sjećate.
Oslobađanje, John Boorman, 1972., prema romanu Jamesa Dickeya.

Četiri prijatelja spuštaju se kanuima, niz rijeku koja će uskoro nestati u akumulacijskom jezeru. I ne slute što ih sve na tome putu čeka.
Volim uloge Johna Voighta i Burta Reynoldsa.

A duel gitare i bendža, omiljena mi je scena.



- 18:49 - vrtna klupica (19) - Isprintaj - #

Sretan rođendan, Misku i osvrtima

Photobucket - Video and Image Hosting

Sretan drugi rođendan, Misku i njegovim Osvrtima!

Misko, dragi susjede i prijatelju.
Čini mi se da već dugo svraćam k tebi na jutarnju kavu, gorku.
I da mi je tako slatko popiti je s tobom.
Tvojim je osvrtima dvije godine, a mojim jezercima nešto više od 7 mjeseci, no meni se čini kako se družimo oduvijek.

Kroz rupu na vrtnoj tarabi, virualnom prečicom, nigdje ne svraćam tako rado i tako često kao k tebi, dragi blogeru, najdraži komšijo!

Rio Bravo - My Rifle, My Pony And Me



Your pony, your rifle, draga u sedlu, da te lijepo grli ... i Lori, naravno!

a anđelak - nek' te uvijek čuva
.


Photobucket - Video and Image Hosting


- 09:17 - vrtna klupica (14) - Isprintaj - #

05.03.2007., ponedjeljak

Rose: poljubac


(prethodni nastavak)



A tada su se kolobari na vodi smirili ... površina je vode zaiskrila ... i Rose je mogla vidjeti prizor, jasno i živo.

...

Vidjela je sebe, usnulu.
Ležala je na postelji, naga, u Morpheusovu zagrljaju.
Morpheusov pogled, pun obožavanja, prelijetao je njezinim usnulim licem.
Dok je taj prizor gledala na ekranu jezera iz sna, Rosei je srce zatreptalo a oči se orosile. Vidjela je kako Morpheus, nježno i pažljivo, izvlači svoju mišicu ispod njezine glave, kako joj utiskuje poljubac na usne ... i kako odlazi.

Trenutni se prizor .... pretopio u novi.

Sada je Rose vidjela Morpheusa kako stoji usred tamne spilje, sučeljen sa svojim strašnim stricem, Thanatosom. Thanatos je bijesni pogled upirao u Morpheusovo lice, blijedo no odvažno. Pošto Morpheus nije bio smrtnik, stričev pogled za njega nije bio smrtonosan. No, Thanatos je svojega nećaka gledao tako kao da ga želi usmrtiti, u silnome bijesu.
Scena se događala kao u nijemom filmu, pa je Rose mogla vidjeti samo sliku, dijalog nije mogla čuti. Ipak, shvatila je što se to događa - Morpheus se usudio usprotiviti moćnom Thanatosu. Rose doduše nije razumjela što to Thanatos od Morpheusa zahtijeva, no jasno je prepoznala kako Morpheusove usne govore: Ne!

A tada je Thanatos upro prstom u Morpheusa ... i Morpheus se počeo preobražavati. Lice mu se izdužilo u vučju njušku ... udovi izobličili u vučje šape ... tijelo prekrilo crnim krznom.

U sljedećem je prizoru vuk stajao na planinskom vrhuncu i zavijao na plavi mjesec ...

A u sljedećem ... u tamnoj ulici, u sjeni krošnje trokrake breze, pred Roseinom kućom ... sjedio je crni vuk i čeznutljivim tamnomodrim pogledom zurio u Rosein prozor.

Prizor se zatim zacrnio ... pa krvavo zacrvenio ....

Krv se slijevala niz grlo crnoga vuka, mračilo mu se pred očima ... a zatim je potonuo u tamu.
Rose je unutarnjim okom zurila u Morpheusovu nesvjesticu i osjećala njegov bol ...

Kada se prizor opet osvijetlio, Rose je ugledala vlastito lice, blijedo i obliveno suzama, kako se naginje ... ugledala je vlastite usne kako se otvaraju na poljubac ...
Gledala je samu sebe, Morpheusovim očima.
I bila je tako blijeda, tako uplašena, u njegovu pogledu, no tako lijepa u njegovim očima.
Lice joj je svijetlilo.

On me ljubi .... pomislila je Rose i srce joj je zatreptalo od sreće.
On umire ... pomislila je Rose i srce joj je zastalo od užasa.
Osjetila je kako ostaje bez daha ... a tada je, posljednjim dahom, glasno vrisnula.

Rose, Rose ... probudio ju je dragi glas.

Morpheus se nad njom nadvijao, budeći je iz moćne more.
Rose je, ustiju još uvijek otvorenih za poljubac, podigla očne kapke i susrela Morpheusov pogled. Morpheus joj se nasmiješio.

Rose je ponovo je sklopila oči ... i uzvratila mu poljubac.

(nastavak slijedi)



Photobucket - Video and Image Hosting
Canova-Antonio-Lovers



- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

Sweet Chariot

Dolly Parton - Late 1960's - Swing Low Sweet Chariot


Photobucket - Video and Image Hosting
Bouguereau: Anđeli odnose dušu na nebo

Nemojte se zabrinuti. Ne spremam se na vožnju takvom kočijom ... još ne.
Samo se dobrom snu nadam ... i lijepim snovima.

I uživam u pjesmi.


Porter Wagoner & Dolly Parton - Late 1960's - Just Someone



Dolly Parton - Late 1960's - If We Never Meet Again



- 18:57 - vrtna klupica (21) - Isprintaj - #

kad dođeš mi Ti

Oliver Dragojevic - Kad Mi Dodjes Ti


kad dođeš mi
Ti
ozdravit ću,
Jedini!


Photobucket - Video and Image Hosting
Jean Baptiste Regnault: Cupid and Psyche




- 09:01 - vrtna klupica (32) - Isprintaj - #

04.03.2007., nedjelja

Rose: jezero iz sna


(prethodni nastavak)


I Rose je istog trenutka utonula u duboki san.
...


U snu, Rose je sjedila na obali jezera.
Jezero je bilo maleno, no tako duboko da mu se dno nije moglo sagledati. Voda tog jezerca bila je savršeno bistra i hladna, a jezerce je ličilo na veliko tamnomodro oko. Obale jezerca bile su obrasle gustom travom dugih tamnozelenih vlati, a iz trave su izvirivali sitni bijeli cvjetići intenzivna, slatka i opojna mirisa. Rose je duboko udisala taj miris. I znala je, takvi cvjetovi ne cvjetaju na javi.

Tišina je vladala oko jezerca.
Nije bilo ni pjeva ptica, ni zuja pčela, niti daška vjetra, niti žubora vode. Rose je podigla pogled. Gore, visoko, visoko na nebeskom svodu, plavom poput jezerske vode, nije bilo niti oblačka. Ni sunce se nije vidjelo, a ipak ... neka je jaka, meka svjetlost obasjavala cijeli taj prizor.

U snu, Rose je bila bosa, a bose su joj noge do koljena bile uronjene u jezersku vodu, tako hladnu da su joj noge od nje trnule. Rose je na sebi imala bijelu haljinu, tanku i pjenastu, gotovo prozirnu. Haljina nije imala niti jednog šava, niti jednog dugmeta ... i bila je tako lagana kao da je od bjeličaste maglice načinjena. Dugi, bogato nabrani rukavi spuštali su se do Roseinih zapešća, a haljina joj je otkrivala ramena i grudi.

U snu, Roseina je kratko ošišana kosa bila duga, kao nekada ... kad' je bila djevojčica. U zlatnim valovima padala joj je po ramenima i spuštala se duž leđa. Kosu joj je ukrašavao vijenac ispleten od sitnih mirisnih cvjetova što su oko jezera cvjetali, no Rose se nije mogla sjetiti ni da je cvjetove brala, ni da je vijenac plela.

Rose je sjedila na korijenju prastare vrbe koja se nadvijala nad jezerce. Tanušne vrbine grane pune zelenih listića spuštale su se do vode ... no na površini jezerca nije se odražavala niti slika vrbe, niti konture obale. Rose se nagnula nad plavo jezersko ogledalo. No, u njemu nije mogla vidjeti ni svoj odraz.
Pa ipak, Rose je sjedila i zurila u tamno duboko plavetnilo.

Dno jezerca nije se moglo vidjeti.
Od samog ruba, jezerce je bilo tako duboko da mu se dubina nije mogla ni naslutiti. Rose je pomislila kako, roneći sve dublje i dublje u hladno plavetnilo, nikada ne bi stigla do dna. Sjedila je dugo na obali i gledala u jezerske dubine. Oko nje je i dalje vladala potpuna tišina. Iako joj se činilo kako na obali toga neobičnog jezera sjedi satima, svjetlo se nije mijenjalo, nije se približavao suton. Tu kao da je vrijeme stalo, ukočilo se, zamrzlo, skamenilo ...
Rosei se učinilo kao da se i ona polako skamenjuje, pa će ostati vječno na obali toga jezerca, u plavoj tišini i nepomičnosti, poput statue od bijelog mramora.

A tada je duboka plava voda u koju je zurila postala još plavlja, još tamnija ... Svjetlo oko jezerca potanjelo je, a gusta maglica sakrila je jezerske obale i zaklonila nebo.
Površina se jezerca odjednom osvijetlila poput monitora upaljena računala. I na tom jezerskom ekranu, u koji su Roseina stopala još uvijek bila uronjena, počela se otvarati slika. Isprva je slika bila zamućena, kao prizor koji se ogleda u jezercu čiju je površinu uzburkao u vodu bačen oblutak.

A tada su se kolobari na vodi smirili ... površina je vode zaiskrila ... i Rose je mogla vidjeti prizor, jasno i živo.

(nastavak slijedi)



Photobucket - Video and Image Hosting
Herbert James Draper, 'The Kelpie' 1913


- 23:59 - vrtna klupica (10) - Isprintaj - #

love game

Love Will Show You Everything


O, Jedini,
ti mene ljepoticom učini,
a ja ću tebe
u zvijer pretvoriti ...

o, kako ćemo divno divljati,
kako će nam ludo biti
Ooooooo !


Photobucket - Video and Image Hosting
la_belle_et_la_bete



- 18:31 - vrtna klupica (22) - Isprintaj - #

10 muških literarnih likova


La Belle Et La Bete - Beauty and the Beast, Jean Cocteau



1. Dracula, Dracula, Bram Stoker
2. Bolkonski/Bezuhov, Rat i Mir, A. N. Tolstoj
3. Dave, Zlato, Jack London
4. Hans Castorp, čarobni brijeg, T. Mann
5. Humbert Humbert, Lolita, Nabokov
6. Robert, Za kim zvona zvone, Hemingvey
7. Jim, Lord Jim, Joseph Conrad
8. Majstor, Majstor i Margarita, Bulgakov
9. Molina/Valentin, Poljubac žene pauka, Manuel Puig
10. Frodo/Smeagol, Gospodar prstenova, Tolkien


Napomene:
- sljed navođenja je proizvoljan, ne radi se o rang listi ...
- neki likovi, kao Bolkonski/Bezuhov, Molina/Valentin, Frodo/Smeagol su antipodi, pa tek zajedno čine cjelovit lik ...
- nekog drugog dana, popis bi bio nešto drugačiji...

Kada bih to isto učinila
za svijet "bajki" tada bi popis bio sljedeći:

1. Zvijer, iz Ljepotice i zvjeri, narodna predaja i verzija Gabrielle-Suzanne Barbot de Villeneuve
2. Žabac, iz Princeze i žabca, braća Grimm
3. Kai, iz Snježne kraljice (Kai i Gerda), Andersen
4. Ribar, iz Ribareve duše, O. Wilde
5. Vuk, iz Crvenkapice, Perrault ...Grimm ... narodna predaja
6. Petar Pan, iz istoimene priče, J. M. Barrie
7. Pale, iz Pale sam na svijetu, Jens Sigsgaard
8. Nils Holgerson, iz istoimena romana Selme Lagerlöf
9. Puck, iz Sna ljetne noći, Shakespeare
10. Ivanuška - budaluška, iz ruskih priča ...


not such a beast after all


P. S.

Ovo su zaista zadnje meme na koje "nasjedam", zaričem se ...
I, već čujem Miska kako veli: Rusalka je nepopravljivo romantična ...

Možda ...

- 09:39 - vrtna klupica (28) - Isprintaj - #

03.03.2007., subota

Rose: ljepotica i zvjer


(prethodni nastavak)


Pogledao je Rose.
A pogled mu je bio tamnomodar.


...

Rose je u trenutku shvatila da je sve znala i prije no što ju je vuk pogledao plavim pogledom.
Znala je od trenutka u kojem ga je ugledala kako se odupire Thanatosu, u borbi u kojoj nije imao izgleda, znala je od trenutka kada mu je položila ruku na ranjeni vrat, otkucaje bila tražeći ...
Znala je od prvoga trenutka, no nije tu spoznaju prepoznala ... dok nije susrela tamnomodri pogled.

Morpheuse ... zajecala je ... i zagrlila ranjenog crnog vuka.

Rose ... Rose ... zazvučalo je neartikulirano, gotovo kao vučje zavijanje...
Thanatos me ... zarobio ... u vučjem tijelu ...

Rose je u tome trenutku ponovo bila djevojčica koja vjeruje u bajku.

Kleknula je, savila ruke oko vučjega vrata ... i poljubila vuka.
Oči su joj bile sklopljene, no usne su joj osjetile kako se pod njezinim poljupcem vučja njuška preobražava, vraća svome božanskom i ljudskom obliku. Vučje su se šape, oslonjene na Roseine grudi, pretvorile u Morpheusove ruke ...

Kad je otvorila oči, pred njom je ležao Morpheus ... nag, ranjen, mokar i prljav, omršavio ...

Morpheusovi su dlanovi i vršci prstiju prelazili preko Roseina lica, dodirujući joj čelo, očne kapke, obraze i usne ... a Rose je na njegov dlan utiskivala poljupce i kvasila mu jagodice prstiju suzama ...
Tada su njezine ruke nježno krenule Morpheusovim licem ... dlan joj je gorio a vršci se prstiju žarili dok je dodirivala drage crte ... dok je Morpheus usnama hvatao njezine dodire ...

Morpheus se oslonio na Roseina ramena, a ona je, klecajući, uspjela pomoći mu uspraviti se.
Teturajući, oslonjen o Rose, Morpheus je stigao do njezine postelje. Rose ga je polegla i pokrila, pa legla do njega, na pokrivač.

Govorili su uglas, besmislene riječi, razumljive samo njima ... smijali se i plakali istovremeno ... ljubili se dok ne bi izgubili dah ....

Znam da ti ne možeš usnuti, Jedini ... rekla je Rose Morpheusu ... no sklopi oči, odmori se ...

Ne, Rose, ne traži to od mene,mila ... ne želim te ni trena izgubiti iz vida ...
Ti zaspi, jedina ... hrabra moja ... a ja ću te u snu gledati, sada ću ja nad tobom bdjeti ...
I čekati da se probudiš...


Rose je zaustila da negoduje, da kaže kako joj san sada ne može doći na oči ...
No, Morpheus je ipak bio bog snova. Vidio je da je Rose na kraju snaga.
Poljubio joj je usta, tako duboko da su oboje ostali bez daha ... a zatim je utisnuo nježne poljupce na Roseine očne vjeđe ...

I Rose je istog trenutka utonula u duboki san.


Photobucket - Video and Image Hosting
beauty and the beast

- 23:59 - vrtna klupica (12) - Isprintaj - #

10 knjiga! samo 10?


1. Andersen: Bajke
2. Bulgakov. Majstor i Margarita
3. Dickens: David Copperfield
4. Gogolj: Strašne priče
5. Mann: Čarobni brijeg
6. Nabokov: Lolita
7. Reymont: Seljaci
8. Sjenkijevič: Križari
9. Shakespeare: Soneti
10. Tolkien: Gospodar prstenova


I , izvan svake kategorije, priča iz koje izviru sve priče - Biblija, stari zavjet


Popis bi, možda, nekog drugog dana, izgledao nešto drugačije.
I ... uz većinu navedenih imena mučila sam se izabrati djelo, pa bi bolje bilo da sam stavila - sabrana djela.

Kad ponovo pogledam popis, vidim da je najveći problem u tomu što je ograničen na samo 10.
Samo 10 !
Pa u tih deset ne stane toliko toga što volim - tolike nacionalne književnosti, tolike književne epohe i pravci, toliki veliki autori, tolika sjajna djela....

Ja sam odrasla uz priču i knjigu.
Počeli su mi pričati prije no što sam progovorila, prije no što sam shvaćala riječi, dok sam još samo riječima zvuk osluškivala i smisao otkrivala. Knjige su me već čekale, na polici obiteljske biblioteke, prije no što sam prohodala. I prije prvoga koraka, na krilu bakinom i majčinom susrela sam najljepšu knjigu - slikovnicu.
I tako otkrila divan spoj riječi i slike, spoj kojem ni danas ne mogu odoljeti.
Iz slika uvijek riječi izviru, riječi se u sliku uobličuju ...

Čitati sam naučila tek u školi. No, dok sam, u prvom razredu, bila poučavana latinici, odjednom sam, paralelno, otkrila da već znam pročitati i ćirilicu. Naime, tada se ćirilica učila u 3. razredu osnovne škole, no meni i sestri roditelji su kupovali, uz Plavac, i Politikin zabavnik, tjednik za djecu sa stripovima i pričama, tiskan na ćirilici.
I tako sam ja, u prvom osnovne, listajući Politikin zabavnik jednoga dana, odjednom otkrila da me latinica odvela i do ćirilice. Još se sjećam tog zadivljujućeg "aha doživljaja" kad ti odjednom sve postane jasno i shvatljivo.
(Šteta što se u našoj osnovnoj školi i danas ne uči i ćirilica, jer bogatstvo je znati dva pisma, kao i znati barem još jedan jezik, uz materinski. Moja je mati znala i goticu, moj je otac u dječjem vrtiću učio i mađarski i njemački ...)

Kad sam naučila čitati, knjiga mi je postala najbolji prijatelj, pa sam se odjednom počela mnogo manje družiti s drugom djecom. Zaronila sam u svijet knjige. Klečeći na stolici, laktovima naslonjena na stol - nad knjigom ... s baterijskom svjetiljkom, ispod pokrivača, cijele noći - nad knjigom.
Mogla sam s police i iz biblioteke uzeti što god bih poželjela, u mojoj obitelji nije bilo cenzure. Pa sam mnoge stvari čitala prije no što bih za njih dozrela ... a nakon čitanja danima hodila kao opijena il' hipnotizirana ...

Mladalačko razdoblje "gutanja" knjiga ... po 5 - 6 tjedno ...
Uh, zavidim mladima koji će tek po prvi puta čitati velike autore. Osjećaj koji se ni sa čime ne može usporediti.
Dragim se knjigama stalno vraćam, ponovo i ponovo ih čitajući. Neke, od navedenih, ali i druge, čitam, ritualno, svake godine iznova ... a neke i ne prestajem čitati ...kad dođem do kraja ... opet krenem iznova.
Žao mi je što toliko novih i starih knjiga nekada neću stići pročitati ... a tolike pročitane neću stići pročitati iznova.

Mislim da je palež knjiga strašan zločin, koji se ni s kojim drugim ne može usporediti. A cenzura je tek nešto manji zločin.
Ubojstvo knjige uvijek je ubojstvo čovjekova duha, misli i duše.
Do ubojstva čovjekova tijela, tada ostaje samo mali korak.

No, knjigu je, ustvari, nemoguće ubiti.
Rukopisi ne gore, veli dragi mi Bulgakov.
Nemoguće je ubiti ljudski duh. A knjiga se iz njega rađa.

P. S.

Photobucket - Video and Image Hosting

Sjedokosi, Sjedokosi ...
Namučio si me dobrano ovim zahtjevom da napravim popis od 10 knjiga.

Meme ne šaljem dalje, no, rado bih čula - što biste vi stavili na taj popis
.

I .. ozbiljno počinjem razmišljati o nečem poput onoga što su na svoj blog stavili Misko i MadDog ... kao nekakvu protu-štafetnu zaštitu ... ;-)
No, što mi vrijedi, ako neko bude lijepo zamolio, u sljedećem valu mema, o tko zna čemu ... i tako se neću moći oduprijeti.


Photobucket - Video and Image Hosting
Greg Olsen: Fairy Tales

Dodatak:

Photobucket - Video and Image Hosting

Hans Cristian Andersen: Put male sirene
Prevela Vanda Lipnjak
Izdano s dopuštenjem Matice Hrvatske broj 80
od 20.VIII 1943. s odobrenjem Državnog zavoda za narodnu prosvjetu
broj 3543, ciena 100 kuna




Dodatak, za Vitae
Rusalka: Velika sirena, odlomak




Photobucket - Video and Image Hosting

- 09:48 - vrtna klupica (28) - Isprintaj - #

02.03.2007., petak

Rose: spasiteljica


(prethodni nastavak)



Tada je Rose Lucifera zatvorila u kuhinju.
S police je uzela jaku baterijsku svjetiljku.
Krenula je u vrt da vidi što je s vukom gubitnikom.

Je li preživio ... i može li mu nekako pomoći?


...

Znala je da se u vrt mora vratiti odmah, dok joj adrenalin još kola krvotokom.
Ako načas stane i razmisli, neće više imati ni snage ni hrabrosti da izađe ponovo van. A znala je da izaći mora ... nešto ju je tako snažno vuklo van, tome vuku gubitniku.
Divila mu se kao borcu koji se usudio suprotstaviti nadmoćnom protivniku, koji se nije predavao ni kad je gubio. I čudila se snazi svoje reakcije kad je shvatila da je on u smrtnoj opasnosti.

Oko čega li su se samo sukobila ta dva velika crna vuka?
I što ih je u moj vrt dovelo?
pitala se Rose.

Duboko je udahnula i izišla van.
Upalila je sva vanjska svjetla, a ponijela je i jaku baterijsku svjetiljku. Ranjeni vuk ostao je ležati u dnu vrta, gdje se strašna borba odvijala, a tamo je bilo tamno.

Prilazeći velikom crnom tijelu, ispruženom na mokrom i izgaženom travnjaku, Rose je strepila što će zateći: još uvijek toplu, no beživotnu lešinu, teško ranjenu životinju na izdisaju ... ili ....

Ispruženo tijelo bilo je mršavo, no mišićavo, pokriveno gustim crnim krznom.
Tek kad ga je vidjela tako opružena, Rose je shvatila koliko je taj crni vuk velik. I veličinom i težinom premašivao je sve podatke o najvećim vukovima. Bila je to ogromna zvjer. No, Rose je, zabrinuta za život toga vuka kojem ju je privukla neka čudna sila, prišla životinji bez oklijevanja i bez razmišljanja. Položila mu je ruku na okrvavljeni i razderani vrat i pipajući potražila žilu kucavicu.
Usporen i slab, puls je bio tu!
Osim prilično zabrinjavajuće rane na vratu, koja je još krvarila, Rose nije vidjela drugih povreda.

Sada je morala riješiti – što učiniti?
Znala je da vuku mora pomoći.
Ono što joj se učinilo najhitnijim bilo je – skloniti ga na suho i toplo ... i na sigurno.

Rose se bojala da bi se veći vuk mogao vratiti. Osjećala je da su se i ranjeni vuk i Lucifer i ona sama izvukli od propasti samo sretnim slučajem. Strašna je crna zvjer bila samo na trenutak pobjeđena vlastitim iznenađenjem i zaprepaštenjem što joj se netko usudio oduprijeti.
Rose je slutila da će se veliki žutooki vuk vratiti da ishodi pobjedu kojoj je bio tako blizu.

Odlučila je što uraditi, no sad je trebalo smisliti i kako.
Nije bilo vremena da ikoga pozove u pomoć, morat će to uraditi sama.
No, ranjeni je vuk težio sigurno preko stotinu kilograma ... kako ga prebaciti do predsoblja?

Rose je iz vrtnog spremišta izvukla plastificiranu ceradu kojom je zimi pokrivala vrtni namještaj.
Ceradu je raširila i položila tik do vuka, uhvatila ga za šape ... i pokušavala njegovo tijelo prevući na ceradu.
Možda zahvaljujući adrenalinu koji je još uvijek osjećala, možda zbog straha ali i zbog inata ... uspjela je. Pomoglo je vjerojatno i to što je krzno vuka bilo mokro pa je lakše kliznulo na ceradu.

Sada je trebalo taj teret odvući s dna vrta do vrata od predsoblja, jer je Rose namjeravala vuka sjestiti u predsoblje. Uhvatila je kraj cerade i počela vući ... isprva je išlo lakše nego što je očekivala ... pa je cerada s teretom klizila preko vodom natopljenog travnjaka ...
No, snaga je počela izdavati Rose.
Sad je ceradu s preteškim teretom uspijevala pomicati malo po malo ... u bolnim trzajima koji su joj kidali mišiće i izbijali dah iz pluća...

Kad' je već mislila kako neće uspjeti savladati posljednjih nekoliko koraka ... začula je negdje, relativno blizu, vučje zavijanje. Dok su joj nokti pucali i lomili se, Rose je uspjela ceradu s onesvještnim vukom prevući preko praga.
Zalupila je i zaključala vrata i pala na koljena dahćući od napora.

Učinilo joj se na trenutak da će i ona izgubiti svijest i srušiti se preko te velike crne vučje tjelesine što se prostirala po pločicama njezina predsoblja. Ugrizla je usnu do krvi. Ne, ne smije se sada onesvijestiti!
Vuku treba pomoć.

Rose je pažljivije pogledala ranu na vratu. Rana je bila duboka, no dušnik je ostao nepovrijeđen, a i krvarenje je gotovo prestalo. Shvatila je kako je sasvim izgubila pojam o vremenu pa je bacila pogled na sat. Bila su dva sata po ponoći. Veterinara nije mogla zvati do jutra, nije htjela uznemiravati sestru i šogora.
A uz to, bojala se njihove reakcije, grdnje zbog njezina neracionalnog ponašanja. Jer, Rose je dobro znala da se ponaša sasvim neracionalno.

Što ako se ranjeni vuk sada, ovoga trena osvijesti, što ako njezin pokušaj da mu pomogne shvati kao prijetnju?
Iako ozlijeđen, taj bi je crni vuk mogao svladati u trenu.
A tu, u malenom presoblju ne bi bilo uzmaka. Osim toga osjećala se sasvim iscrpljena i tjelesno i emocionalno....Zato je morala uraditi ono što se mora uraditi, dok još ima snage.

Ušla je u kupatilo, iz ormarića izvadila antiseptik, sterilnu vatu i gazu ...
Potražila je pribor za šivanje i iz njega izvadila deblju iglu s velikom ušicom. Uvukla je jak bijeli konac u ušicu, a vrh igle držala časak nad plamenom svijeće.
Rose nije nikad šivala ranu ... no sad joj je to bez problema pošlo za rukom.
Gledala je krupne šavove koji su spojili razderotinu.
Ranu je pokrila sterilnom gazom koju je ovlaš, flasterom, prilijepila za krno na nepovrijeđenom dijelu vrata.

Dok je ranu šila, vuk je nekoliko puta zastenjao ... tijelo mu se napelo, zadrhtalo , pokrenuo se, kao da se budi ..

Ne, ne još ... govorila je Rose poluglasno.

Kad je sve bilo gotovo, Rose je iz sobe donijela veliku svjetloplavu frotirsku plahtu ... i njome pokrila vuka. Pojačala je grijanje u predsoblju jer je vuk bio potpuno mokar ... i uhvatila samu sebe kako razmišlja kako vuka s cerade premjestiti na sloj ćebadi i stari pernati jorgan što ga je izvukla s dna ormara.

Nagnula se nad vuka da mu oslušne disanje.
A tada je vuk tiho zacvilio ... i otvorio oči.

Pogledao je Rose.
A pogled mu je bio tamnomodar.

(nastavak slijedi)




Photobucket - Video and Image Hosting
breeds/huskies
husky-petlove

Husky je prekrasan plavooki pas, nalik vuku.
No, nije vuku ništa bliskiji, od ostalih psećih pasmina.
Kao i svi psi, i husky ima vuka za pretka.

Husky je pas kojem godi hladna klima. Izvrstan je za vuču saonica.
Sibirski i aljaški husky su podvrste huskya. Prvi je bolji u sprintu, a drugi na duge pruge.
A plavooko štene huskya zaista je neodoljivo!

Photobucket - Video and Image Hosting


- 23:59 - vrtna klupica (15) - Isprintaj - #

Sve pupa i cvjeta ... a rusalka škripi




U travi cvjetaju ljubice i tratinčice, grm japanske dunje u punom je cvatu. Grane kajsije pune su pupova, već se i poneki cvijet otvorio.

I pupoljci magnolije su nabubrili,
još malo ... puknut će zaštitna ovojnica u kojoj su zimu prespavali i ...
cvjetovi će se otvoriti!


Photobucket - Video and Image Hosting

A Rusalka je još uvijek dobrano promukla.



Dodatak: kiša, kiša ...



- 09:31 - vrtna klupica (45) - Isprintaj - #

01.03.2007., četvrtak

mjesečeva ljuljačka

Photobucket - Video and Image Hosting

Perry Como - Moon River



Barbra Streisand - Moon river

- 23:59 - vrtna klupica (14) - Isprintaj - #

1. ožujka 2007., u rusalkinu vrtu



zuzuzuzuzuuuuuu!

Photobucket - Video and Image Hosting

- 18:11 - vrtna klupica (26) - Isprintaj - #

medeni post... kojem hitno treba novi naslov! medena crvenkapica?

billie piper-honey to the bee



Photobucket - Video and Image Hosting

kod miska se pekmez liže ...lazy med šećeri ...

pa ja, ovako slaba i bolesna, riješih da se liječim ...
a draži mi sladak od gorkoga lijeka... hihihihih




Bee Movie


Dodatak: Tko se boji vuka još ...

Photobucket - Video and Image Hosting
Big Bad Wolf

Photobucket - Video and Image Hosting
Gustave Dore: Little Red Riding Hood

"Oh, granny, your teeth are tremendous in size!"
"They're to eat you!"
and he ate her.

These illustrations came from:
Les Contes de Perrault, dessins par Gustave Dore.
Paris: J. Hetzel, 1867.


Little Red Riding Hood-World of Warcraft


- 07:37 - vrtna klupica (24) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  






autor bannera NJOFRA1

Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



web stats

tempus fugit!

carpe diem!


Photobucket - Video and Image Hosting
Copyright ©
2006 - 2013. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE

Photobucket



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket














I kad zažmirim, vidim.
Snove! i zvijezde padalice.


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting
Gutam krijesnice, ko od šale!
(iskrin darak rusalki)




Photobucket - Video and Image Hosting

(freefever.animatedgifs)


Photobucket - Video and Image Hosting








Lucky, ljepotan
sad sjedi na ogradici nebeskog vrta


Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Luckyu u spomen

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.


Rusalkina mačja družba



Pero i Đuro




Pero (Lucky Luke) i Đuro (Lucky George)
Opet ću voljeti, Lucky. Ti si mi pokazao da mogu.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Bilbo


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Topsy

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Pavo, ex Komšija Mačak, sad i on uz Luckya na ogradici nebeskog vrta sjedi ...

Photobucket




Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.


Photobucket - Video and Image Hosting
Joyce Norwood



Klupica uz jezerce.
Možete na nju sjesti. Reći što mislite.
Ispričati priču.
Ili - popričati s Rusalkom.
I drugim posjetiteljima vrta.

Možete se ogledati u začaranim jezrcima.
A možda se i - okupati u njima.


Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta



Mala sirena, Lladro porcelan

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting
Lladro porculan




.

Rusalkina zbirka žaba i riba

Rosenthal porculan
Photobucket - Video and Image Hosting
Muransko staklo
Photobucket - Video and Image Hosting
Ametist, Poljska
Photobucket - Video and Image Hosting
Zsolnai keramika
Photobucket - Video and Image Hosting
Keramika, Pečuh
Photobucket - Video and Image Hosting
Metal, Kherson
Photobucket - Video and Image Hosting
Keramika, Bratislava
Photobucket - Video and Image Hosting
Replika etrurske žabe, Rim
Photobucket - Video and Image Hosting



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se